Screenshot: madelynincroatia.blogspot.com
AUSTRALKA Madelyn u Hrvatsku se doselila kad je imala 15, voli putovati, obožava uradi sam projekte, zabavlja se modeliranjem i obnavljanjem retro-fotografija, a za sebe kaže da ne mari hoće li se uklopiti u pojedinu sredinu jer vjeruje da je svatko poseban.
Post s nazivom "8 razloga zašto ćete poželjeti posjetiti Hrvatsku & 8 razloga zašto se u njoj ne bi htjeli nastaniti" nudi sljedeće pro i kontra argumente, a prenosimo ga u cijelosti:
Razlozi za boravak u Hrvatskoj
Hrvatska je obiteljski orijentirana
Bez obzira što se dogodilo ja uvijek mogu računati na svoju mamu i baku da mi pomognu, bilo emocionalno ili financijski, oni uvijek drže moja leđa. Za razliku od uobičajenog slučaja u Australiji, hrvatski roditelji svoju djecu ne izbace na ulicu čim navrše 18 godinu. Ja znam da to nije tako dobra stvar kad imaš 25 i još uvijek ne stojiš na svojim nogama i ne želim završiti kao 'mlada i glupava koja živi na majčinoj grbači', ja samo želim imati nekog na kog se mogu osloniti s obzirom da se ekonomska situacija ne popravlja.
Život u sporom ritmu = manje stresa
Ovo više manje govori za sebe. Tko želi stres u životu? Ja zacijelo ne! Zapravo, ponekad mislim da sam alergična na njega! Ja uistinu samo želim živjeti u miru i harmoniji i tako uglavnom i živim u posljednjih devet godina. Grad u kojem boravim je spor. Izuzetno spor. Ipak, ako želim začiniti stvari uvijek mogu posjetiti Zagreb.
Velika sigurnost s niskom stopom kriminala
Za razliku od Australije, Hrvatska je toliko sigurna da ja ulicama Nove Gradiške i Zagreba mogu koračati pijana, na putu prema kući u četiri sata ujutro. Jednom su me zaustavili, kad me je policajac uhvatio kako ujesen hodam bosa dok su mi cipele s visokom potpeticom bile u ruci. On me je pitao trebam li hitnu pomoć, ja je nisam trebala, on me je pustio i ja sam nastavila hodati. Ja nikad nisam bila u strahu, čak ni u Zagrebu, hodati ulicama u tako sitne sate sama, boraviti sama kod kuće s otključanim vratima i nikad nisam bila opljačkana ili napadnuta. Ja ne kažem da se takve stvari ne događaju, već da se ne događaju onoliko učestalo kao u Australiji.
Orijentiranost duhovnosti
Hrvati ne samo da su izrazito religiozni, već sam naišla i na neke izrazito duhovne ljude. Ja ne kažem da su svi duhovni, ali nekolicina ljudi koje sam upoznala značajno nadmašuje njihov broj u Australiji, barem dok sam u njoj živjela. Hrvati su fokusirani na svoj duh, sreću, mir i blagostanje. Njih ne zanimaju skup automobili, kuće, namještaj, odjeća i puno novaca. Drugim riječima, oni nisu plitki.
Susretljivi mještani
Bili stranac ili Hrvat, kad posjetite nečiji dom dobiti ćete isti tretman koji otprilike izgleda ovako: dobro serviran pladanj s kulenom, kobasicama, pršutom, sirom, kruhom i fraklićima rakije. Čak ako i ne znate jezik sporazumjet ćete se s domaćinom. Vjerujte mi, ja sam to vidjela vlastitim očima, moj djed iz Bosne koji ne zna dobro engleski u razgovoru s australskim muškarcem koji ne zna riječi hrvatskog. Jedan je govorio na hrvatskom, drugi na engleskom. Kako im je to pošlo za rukom? Pa sve je, dakako, skliznulo s rakijom!
Izostanak lanaca restorana s brzom hranom olakšava zdrav život
Hrvatska je pomalo kasno procvala. Ja se sjećam kad sam posjetila Hrvatsku oko svoje pete godine (u 1994.) i moja teta i mama i ja smo se uputili s aerodroma na autoput iz Zagreba prema Novoj Gradiški, kad sam odjednom poželjela McDonalds. Ali bilo je kasno i mi smo davno prošli jedini restoran koji je tada postojao. Trebalo je dugo vremena da lanci restorana s brzom hranom počnu nicati u Hrvatskoj. Na kraju se McDonalds proširio i otvorio više restorana u većim gradovima. Imali smo Subway, ali on se nije održao, već izašao s tržišta. Sad imamo KFC koji teško konkurira maccasu, a tu je i nedavno otvoreni Burger King. Samo jedan, teško pristupačan i smješten na autoputu.
Iako mi nedostaju restorani odmah iza ugla (pogotovo Subway, Hungry Jack's i Krispy Kreme), meni je drago da ih nemamo. Ja sam nekoć u Australiji jela maccas barem jednom za večeru i bila sam prilično debeljuškasta. To je moja krivnja jer ja imam izbor koliko ću si udovoljiti njime, ali ako nemam pristupa, tada je i manja vjerojatnost da ću ga pojesti.
Sve je pri ruci
Moj grad je malen i lagano je pribaviti sve što ti treba bez trošenja benzina. Djeca hodaju u školu a odrasli na posao. Čak je i Zagreb, koji je puno veći, ali ne tako velik kao Sydney, lagan za snalaženje. Ima mrežu tramvaju koja je prilično jednostavna kad ti je netko pokaže, a ako se u većim gradovima krećete automobilom možete očekivati puno prometa, no to je prilično normalno za svaku metropolu.
Razlozi protiv boravka u Hrvatskoj
Mentalitet
Oh mentaliteta, gdje da započnem? Imati dobre veze, zapošljavati rodbinu, obogatiti se preko noći, više stanki za kavu i cigaretu nego stvarno obavljenog posla, poklanjanje čokolade i kave liječnicima prilikom svake kontrole (što uglavnom rade majušne stare bakice), poduzetnici bez strategije, kvantiteta ispred kvalitete, puno primjedbi bez akcije, umjesto da sve bude moguće sve je nemoguće, oni žele sve i žele odmah, a bez imalo muke... Trebam li reći više?
Korumpirani političari
Ljudi u Hrvatskoj su toliko preokupirani s onim što rade naši političari, kako troše novac poreznih obveznika, kolika je njihova imovina, kakve automobile voze, što jedu. To ozbiljno uzima oko 80 posto od svakog razgovora, što pomalo deprimira. Ja ih razumijem, njima je teško ne pričati o tome – političari nam se unose u lice svakog dana u vijestima i novinama. Ja se oko toga previše ne zamaram, jer ne gledam vijesti niti čitam novine.
Puno previše poreza i obaveznih davanja
Uključujući:
Pretplatu za radioteleviziju
Poduzetnici plaćaju:
Godišnju naknadu za održavanje spomenika
Naknadu za turizam
Naknadu za šume
Naknadu za gospodarsku komoru
Porez na ime tvrtke
Porez na korporativnu dobit
Davanja za socijalnu sigurnost
PDV
... lista se nastavlja.
Birokracija i papirologija
Treba oko tri mjeseca (možda i više) samo da bi se nešto potpisalo i odobrilo. Svi što zaposlenik mora učiniti je uzeti formular, potpisati ga i udariti žig, a to doslovno traje tri ili više mjeseca. To je dug proces. Najgore je biti neinformiran i ući u instituciju s jednim formularom, doći do činovnika samo da bi čuli: "Gdje je ostatak papirologije? Ovaj će vam formular morati odobriti porezna uprava, ovaj centar za socijalnu skrb a kad s tim završiti vratite se ovdje". I vi se tada vratite sa svim što je zatraženo i opet čekate tri mjeseca.
Visoki troškovi života u odnosu na uistinu male plaće
Prosječna mjesečna plaća u Hrvatskoj iznosi 5.506 kn. Ja sam prilično sigurna da to nije iznos kojeg zarađuje većina ljudi u mom gradu. Ja mislim da oni zarade oko 3.000 kuna mjesečno. To je apsolutno smiješno. Ja ne znam kako oni uspijevaju uzdržavati svoje obitelji, s obzirom na činjenicu da je uglavnom zaposlen samo jedan od supružnika. Nezaposlenost je tako visoka – 16,5 posto, oko 300,000 ljudi.
Oronule zgrade (bolnice, škole, institucije)
Jeste li ikad gledali Walking Dead? To je pomalo tako. Ja ne kažem da su sve zgrade takve, neke su renovirane, a neke jednostavno nisu. Na kraju dana, ako ste uistinu bolesni onda je najvažnije da se oporavite, a ne kakva je soba u kojoj ste smješteni.
Globalizacija
Pomislili bi da sam sretna zbog toga jer žudim za tako mnogo proizvoda dostupnih u Australiji? Krivo! Globalizacija je potpuno ubila male igrače. Nekoć ste mogli šetati Ilicom (glavnom ulicom Zagreba) i bili bi okruženi prekrasnim buticima, a isto vrijedi i za moj grad. Sada je sve to preuzeto od divova poput Zare, H&M-a, New Yorkera, Manga itd. Nije da se meni ne sviđaju veliki brendovi, meni jednostavno nedostaju mali specijalizirani butici. Također, u hrvatskoj je velika stvar otići na tržnicu. Majušne stare gospođe su običavale (i još uvijek običavaju) prodavati domaće voće i povrće, sve je uistinu organsko. Sad, kad su veliki supermarketi preuzeli stvar, sve je uvezeno. Mi smo također počeli propitkivati izvor hrane na tržnicama. Prije samo nekoliko dana imali smo upozorenje da ne jedemo limun iz Turske jer je obrađen opasnim fungicidom, svi su prestali kupovati limun iz straha da jednog dana ne dobiju rak!
Usprkos svim negativnim gledištima, ja još uvijek volim svoju zemlju i zaista želim ostati. S obzirom da ovdje već živim neko vrijeme, navikla sam se na sve, osim mentaliteta. To je jednostavno nešto što ne mogu prihvatiti, ja još uvijek razmišljam kao stranac, kao Australac. Možda sam pokupila pojedina gledišta hrvatskog svjetonazora, ali ne sva. Ja im se ne želim pridružiti ako ih ne mogu pobijediti. Ja želim biti svoja.