Foto: Facebook
Praznik kojim se obilježava datum rođenja predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita, već 23 godine izgubio je svoj društveni okvir, ali rijeke ljudi i dalje dolaze u Kumrovec odati počast osobi za koju vjeruju da im je život učinila boljim.
Stjepan Hunić iz Sesveta (71) obučen u kožnu jaknu okićenu amblemima, došao je, kaže, jer je odrastao u "Titovoj eri" i jer je Tito njegov "najbolji učitelj". Dao mu je, kaže, mogućnost da ode u svijet i riješi egzistenciju i sad uživa "u penziji od milju i pol eurića", topli dio godine provodi u domovini, a zimu u Njemačkoj.
Hrvatska je moja lijepa domovina, ali i cijela Jugoslavija je lijepa i žao mi je što smo se tako morali razići, ali bila je viša sila u pitanju, veliki su tako htjeli, kaže Hunić.
Andrej (49) iz Bizeljskog u Sloveniji kaže da je Titov "fan", jer je Tito bio karizmatična ličnost, što nijedan od današnjih političara po njemu to nije. "Tito nije nikoga pokrao, a ovi današnji jesu", kaže Bizeljčanin s majicom na kojoj je ispisano SFRJ.
Kumrovec je danas najživlja niša socijalističkih sjećanja, ali u Brežicama, Tivtu, a možda i drugdje, organiziraju štafetu mladosti u koju su tjednima bile uključene stotine i tisuće ljudi iz cijele bivše Jugoslavije.
Prolazi se strpljivo kroz mnoštvo ljudi s kapama na kojima su zvijezde petokrake, majice s radnih akcija ili s Titovim likom, bluze s vojničkim uzorcima, itd. Miriše kotlovina, srneći gulaš i grah, žamore veseli razgovori, leluja neko blaženstvo... kao i na svakom sličnom susretu, bez obzira na to bio vjerski, politički ili neki treći.
Iz 16 kilometara udaljenog Potčetrka u Sloveniji, mjesta u kojem je rođena Titova majka, u Kumrovec je pješice stiglo 350 ljudi, pa je voditelj programa obilježavanja Dana mladosti na središnjem trgu, Dubravko Sidor, posebno istaknuo njihov čin.
Najviše je Slovenaca, a potom Istrana, pa drugih iz Hrvatske i BiH. Prisutni su svi uzrasti, a ideološku dimenziju Dana mladosti iz socijalizma sve više zamjenjuje suvremena forma "biti fan".
Potomci partizana
Kulturno-umjetničko društvo "Zvuci Banije" iz Jabukovca kod Petrinje, nedavno je nastalo i brzo se razvija, ovdje je došlo na poziv ljudi iz Antifašističke organizacije Petrinje. Voditelj Slaviša Miljuš s užitkom promatra svoje članove čija je harmonika, po svršetku službenog nastupa, zapodjenula kolo nasred ulice u nj za čas skupila brojne plesače.
Dok na bini traje splet "plesova i igara naroda i narodnosti Jugoslavije" skupine Lučka iz BiH, a potom slovenski pjevački zbor podiže temperaturu pjesmom "Od Vardara pa do Triglava", dijagonalno na binu stoji postrojena Gorjanska četa iz Šentjerneja.
"Mi nismo partizani nego djeca i potomci partizana. Lijepo su nas odgojili pa smo nastavili njihove tradicije", kaže voditelj, umirovljeni policajac Milan Kranjc i dodaje: "Nismo politička organizacija i ne bavimo se politikom, ali većina nas je lijevo orijentirana. Mi smo slobodno društvo i ako netko hoće, može se molit' Bogu".
Članovi Gorjanske čete godišnje obiđu do trideset sličnih manifestacija. U vrsti lako primjetljivoj po uniformama od grube svijetlosmeđe tkanine, s epoletama i odlikovanjima, nalaze se ne samo vremešniji "partizani" nego i više mlađih. Sandi Mikec ima 12 godina, uspješno je po statutu Društva prerastao kategoriju "kurira" i postao "bombaš". No pravi marketing partizanske ljubavi može pružiti par Urša Ban (21) i Peter Gregovič (28). Dok Peter s uzdignutom bradom promatra program, Urša je naslonila glavu ne njegovo rame.
Pomalo karnevalski raspoložen Puležan Euro Laube (68), odjenut u maršalsku uniformu, osoba je s kojom su se poželjeli fotografirati brojni fanovi Tita.
Hrvatska etnologinja Reana Senjković upozorava da je percepcija Dana mladosti u hrvatskim medijima znatno iskrivljena: "Teško je ne zapaziti da se većina novinskih izvještaja s proslava Dana mladosti prati fotografijama staraca, kadšto krezubih i naoko dementnih, a bez razlike okićenih socijalističkim insignijama. Što to, po meni, znači? Tek ukazuje na potrebu da članak parira drugim senzacionalističkim vijestima", objašnjava Reana Senjković.
Na štandu Komunističke partije Hrvatske, na kojem dominira napis "Tito je u nama", dvoje mladih pomažu potpisivanje pristupnica za KPH.
"Bubnut ću, ali jest stotinu", odgovara mladić na pitanje koliko je ljudi potpisalo pristupnicu od ujutro. Zamjenica predsjednika Zvjezdana Lozar, daje nešto nižu procjenu. KPH je osnovana prije dvije godine i ima oko 1200 članova, te nekoliko podružnica po Hrvatskoj. Sudjelovali su u više dobrotvornih manifestacija.
Potpredsjednik Društva "Josip Broz Tito", Slobodan Jurković kaže da u njegovu društvu i oko Dana mladosti nema puno politike. Naš program teži očuvanju povijesti i upoznavanju ljude sa svojom poviješću, koje se ne trebamo sramiti, dodaje.
"Ne žele oni baš doslovno to da Tito ustane iz mrtvih", objašnjava Reana Senjković. "Mislim da bi takvu 'proslavu' bilo ispravno tumačiti, barem u većem dijelu, kao tihi protest protiv života kakav se živi danas", smatra.
Koncerti i izložbe
Program Dana mladosti nije samo "dernek". Traje dva dana i uključuje glazbeni dio s nastupima Marka Brecelja, Damira Avdića i nekih bandova, projekciju filma "Cinema Komunisto" Mile Turajlić, izložbu "Tito na poštanskim markama svijeta", arhitektonsko vodstvo po naslijeđu Kumrovca, itd.
U obližnjem Muzeju otvorena je izložba fotografija Josipa Broza. Kustos Želimir Koščević odabrao je 70 fotografija od 30 tisuća njih koje čuva Muzej istorije Jugoslavije. One prikazuju Krležu i njegovu suprugu Belu, motive s putovanja, Titovo viđenje osoba koje su ga dočekivale na njegovim putovanjima, i slično.
Kustos Muzeja istorije Jugoslavije Momo Cvijović rekao je da je fotografija bila Titov omiljeni hobi te je spadala u jednu od četiri aktivnosti koje se po pravilniku ponašanja njegova sekretara nisu smjele prekidati ni u kakvim okolnostima.
Nekoliko sati nakon toga, pozornica se demontira, a na ulicama je sve manje i manje ljudi. S njima nestaje i ikonografije Dana mladosti. Politička nepoželjnost socijalističkih blagdana brandovski je oblikovala Kumrovec kao "etnoselo", a ne Titovo mjesto rođenja.
Oko 70 tisuća ljudi godišnje posjeti Kumrovec prvenstveno memorirajući Tita, ali službeni naziv za Dan mladosti je prilično kamufliran: "U mladosti je radost, u radosti je mladost".
Etnologinja Senjković smatra da je to posljedica načina kako se politika u razdoblju nakon sloma socijalizma nosila s nedavnom prošlošću. "Kada je u pitanju Hrvatska, rat se tumačio i kao posljedica etničkih i socijalnih, ekonomskih i vanjskopolitičkih 'prekršaja' jugoslavenskog socijalizma. Zbog toga i svako baratanje pojmom nostalgije mora pratiti dužan oprez", kaže ona.
Privlači, a nije brand
Načelnik općine Kumrovec Dragutin Ulama poziva se na znanstveni skup organiziran prije nekoliko godina, koji traži jasno definiranje branda povezanog s Titom, koji bi imao ne samo hrvatski i regionalni nego i globalni značaj.
Infrastruktura bi bila dana privatnom koncesionaru, čeka se odobrenje Ministarstva kulture. Ulama se žali da Kumrovec teško pritišću devastirane nekretnine u državnom vlasništvu za koje sada nema rješenja: zgrada bivše partijske škole, zgrada Spomen doma i igralište koje je izgrađeno za Univerzijadu.
"Odnos naših vlasti je pragmatičan i temelji se na dnevnopolitičkim potrebama. Ili, većinom, na nemuštim projekcijama. Napokon, prema medijima, samo malobrojni odlaze u Kumrovec, a i oni su, kako vidimo, 'dementni'", kaže Reana Senjković.
Da je Dan mladosti pogrešno svoditi samo na politiku ili nostalgiju upozorila je članica Planinarskog društva "Avgustarji" iz Slovenske Bistrice. Nakon razgovora o tome što ih privlači Danu mladosti, ponudili smo i mogućnost da dodaju neko svoje pitanje. Vragolasta planinarka s pionirskom maramom tražila je da je zapitamo koji broj grudnjaka (številko nederčeka) nosi, nakon čega su svi "Avgustarji“ prasnuli u smijeh. "Pa koji?" nije nam bilo druge. "75 / C", dodala je. Mogli smo zaključiti da je odana "nostalgičarka" zametnula veličine po JUS-u od 1 do 5, i koristi samo nove.
Istina, brojne promjene prate slavljenja Dana mladosti, ali ono što slovenski antropolog Mita Velikonja ističe najvažnijim jest činjenica da unatoč gotovo četvrt stoljeća negativnog odnosa prema njima, nije bilo dovoljno dugo razdoblje da praznici sadašnje nacionalne države neoliberalne ideologije odnesu pobjedu u prazničnom kalendaru nad praznicima nekadašnje višenacionalne države sa socijalističkom ideologijom.