Brodolom kod otočića Gnalića službeno je evidentiran 1967. godine. Do 1973. provedeno je pet kraćih zaštitnih akcija prilikom kojih su izvađeni najatraktivniji površinski nalazi, preostali nakon pljačke nalazišta. Vađenje potonulih predmeta predstavljalo je senzaciju u domaćim i europskim razmjerima te potaklo osnivanje Zavičajnog muzeja u Biogradu na moru.
Uz dva velika brodska sidra i osam topova, iz mora su izvađene velike količine predmeta od drveta, tekstila, metala i stakla, te mineralne sirovine i poluproizvodi, podrijetlom iz različitih europskih zemalja.
Usprkos velikoj vrijednosti i atraktivnosti nalazišta, istraživanje nikad nije privedeno kraju, a uz mnoge predmete iz brodskog tereta, na morskom je dnu ostao drveni brodski trup, potpuno neproučen i izložen razornom djelovanju prirodnih sila. Pokušaj ponovnog pokretanja projekta 1996. i 2005. godine bio je kratkog vijeka, a muzejski je postav tijekom vremena zastario. Na konzerviranim predmetima vidljivi su jasni tragovi propadanja, velika željezna sidra nepropisno su izložena pred muzejima u Biogradu i Zadru te se na očigled se raspadaju, a administrativna zaštita nalazišta nedovoljna je zapreka neovlaštenom odnošenju preostalih nalaza.
Ovo je zasad jedinstveno nalazište u Mediteranu, od kojeg se očekuje da će dovesti do novih spoznaja o europskoj i mediteranskoj pomorskoj trgovini te brodogradnji i plovidbi u vrijeme kasne renesanse.