Foto: Shutterstock
Svatko će od nas u budućnosti biti ili je već bio na neki način povezan s bolničkim osobljem, bilo zbog nas samih ili dragih nam ljudi. U ovom projektu medicinsko je osoblje podijelilo svoje nevjerojatne priče te mnoge uvide u razne situacije s kojima su se u životu susreli.
Dokumentarac će svjetlo dana ugledati u jesen iduće godine, a dotad pročitajte što su neki od njih doživjeli u svom poslu.
1. Venus Anderson iz Omahe helikopterom prevozi unesrećene u najbližu bolnicu. Njen je otac sudjelovao u motorističkoj nesreći, a drugi ga je helikopterski tim prevozio u bolnički centar. Nažalost, on nije preživio, a Venus je otad zauzela sasvim drugačiji stav prema svom poslu. Prije se trudila ne uspostavljati prisni odnos s unesrećenima koje je prevozila, čak nije htjela znati ni njihova imena. No, nakon očeve smrti shvatila je koliko je bitno obitelji unesrećenog da zna što će s njihovim bližnjima dalje događati; počela se predstavljati i tražila broj mobitela na koji može javiti u kakvom je stanju pacijent. Ona više ne smatra da je dozvoljavanje bližnjima da uđu u helikopter i oproste se s pacijentom gubitak vremena.
2. Tonia Faust je voditeljica bolničkog programa u zatvoru u Louisiani čiji su djelatnici zatvorenici volonteri. Njih 26 prolazi 40-satnu edukaciju, a zatim zatvorenicima na umoru prave društvu da ne umiru sami. To je, kako tvrdi, luksuz koji većina ljudi izvan zatvora nema. Tonia kaže kako je nevjerojatno vidjeti zatvorenike kako sjede kraj smrtnih postelja drugih zatvorenika te im čitaju ili ih hrane sladoledom. Ostaju s njima do samog kraja, a nakon što pacijenti umru, volonteri ih peru i oblače za mrtvačnicu. Ponekad svi skupa plaču, a neki zatvorenici, nakon smrti njihovog pacijenta, pitaju mogu li odmah ići sjesti kraj nekog drugog.
3. Judy Harrison iz Kentuckyja medicinska je sestra na pedijatrijskom odjelu i ima dvoje biološke djece. Judy je pokrenula program obuke roditelja koji bi htjeli pružiti privremeni dom bolesnoj siročadi. Kroz njen je dom prošlo više od stotinu djece u teškom medicinskom stanju, a tvrdi kako dosad nijedan sprovod "njenog" djeteta nije bio tužan. Jedan od njih, Justin, koji je umro kad mu je bilo samo 16 godina, pozvao je sve djevojke iz svoje škole na svoj sprovod pitajući ih jednostavno: "Želiš li doći na moj sprovod?". Ona odbija biti tužna jer zna kako je učinila sve što je u njenoj moći kako bi život njene siročadi bio što ljepši.
4. Brian Mc Million se pridružio vojsci kad je navršio 18 godina. Služio je u prvom Zaljevskom
ratu kao bolničar, a trenutno se brine o ranjenim vojnicima u Joint Base Lewis-McChord Medical Commandu. Prije deset je godina mobiliziran kao rezerva u njemačku bazu gdje su dolazili svi evakuirani ranjenici iz Iraka i Afganistana. Ponekad bi ušao u bolničku sobu, a neki bi vojnici dolazili k svijesti i budili se iz kome. Čim bi im Brian izvukao cijev za kisik iz usta ili nosa, neki od njih rekli bi: "Kad se mogu vratiti tamo?". Brian bi im tada, vidjevši da im nedostaju udovi na tijelu, rekao: "Ne, ti ne ideš više nigdje. Dosta si učinio".
5. Elisa Frazer je radila u bolničkom centru preko 30 godina, a sada vodi centar za oboljele koji očekuju smrt i njihove obitelji. Dok je bila medicinska sestra riješavala je problema, a sada im samo, kako kaže, pristupa na drugačiji način. Pacijentima ne može pomoći da ozdrave, ali može popraviti njihovu svakodnevicu i životnu situaciju. Primjerice, ukoliko obitelj nema novaca za sprovod, Elisa će se za to pobrinuti. Ona je već nekoliko puta u svom centru organizirala vjenčanje svojih pacijenata; jednom prilikom je na svadbenom prijemu bilo 60 ljudi, a mladenka je noć u svojoj bolničkoj postelji provela u vjenčanici. Drugom prilikom, mladoženja je bio mladić u svojim dvadesetim godinama, no bolovao je od tumora na mozgu. Njegova je djevojka par mjeseci prije rodila, a vjenčanje su imali u Elisinom centru. Mladenka je šestomjesečno dijete držala na rukama, a mladoženja je, unatoč svojoj bolesti, tijekom čitavog obreda uspio stajati na vlastitim nogama. To su, tvrdi Elisa, mala čuda koja povremeno uspjeva ostvariti.
6. Jessica Graef je medicinska sestra na odjelu koji brine o djeci oboljeloj od raka i krvnih bolesti. Ona je kroz svoj posao naučila ponešto o snazi obitelji, pogotovo onih čiji su članovi djeca s ovako teškim bolestima. One su tu za svoju djecu, crpe svoju unutarnju energiju kako bi bile s njima i pomogle im psihički u teškim razdobljima. Iako mnogi smatraju da su bolničari na onkološkim odjelima nešto poput anđela i svetaca, Jessica tvrdi da je svojim pacijentima puno pomogla, ali je od njih i njihovih obitelji o životu mnogo toga naučila.