Foto: Miroslav Joler
MIROSLAV JOLER, profesor Tehničkog fakulteta u Rijeci, nedavno je na svom blogu napisao zanimljiv komentar vezan za prepisivanje uz pomoć aplikacije WhatsApp.
Profesor je preslike dopisivanja uz detaljan opis predao Stegovnom povjerenstvu i izvijestio Fakultetsko vijeće.
"Uhvatio sam nedavno studenta u činu varanja na pisanom ispitu. Mobitelom je fotografirao ispitni list i preko aplikacije WhatsApp slao zadatke svojim pomoćnicima koji su se nalazili na udaljenoj lokaciji, a oni su mu istim načinom vraćali bilješke za koje su vjerovali da su rješenja ispitnih problem", napisao je profesor u uvodu.
Take-home ispiti
"Morao sam ovo prijaviti iz principijelnih razloga, a zbog blatantnoga kršenja ispitnih pravila i akademske čestitosti, ali i s motivacijom da se preko ovoga slučaja upozori na zabrinjavajuće perspektive koje nas u skoroj budućnosti čekaju u kontekstu osiguravanja regularnosti pisanih ispita. Da nisam, ti bi (i drugi) studenti, bez imalo grižnje savjesti, taj prijestup ponovili već sutra na nekom drugom ispitu, prekosutra na nekom trećem ispitu, jer odnos nastavnik-student na ispitu percipiraju kao igru policajaca i lopova, a ne kao moralni kodeks kojega se treba pridržavati čak i da vas nitko ne motri", piše profesor i podsjeća na "take-home" ispite tj. "ispite koje studenti rješavaju kod kuće tijekom dužega vremena nego što se to može u učionici".
"Niti je profesor morao brinuti hoće li studenti kršiti pravilo o individualnom rješavanju ispita niti su studenti zlorabili tu slobodu i povjerenje. Kada sam se iz SAD-a vratio u Hrvatsku, ja sam isprva primijenio koncept "kućnoga ispita" u nekim situacijama, ali pokazalo mi se da je to u Hrvatskoj deplasirano jer naši studenti nemaju te svijesti (prilični eufemizam za ono što hoću reći) o poštivanju uputa o individualnom rješavanju. Iz istoga sam razloga odustao i od zadavanja domaćih zadaća (gdje nije tako strogo zabranjena suradnja, sve dotle dok na kraju svatko napravi svoj odgovor) jer dosadilo mi je čitati jedno te isto kopirano rješenje više puta", piše Joler, ali i dovodi u pitanje korisnost tog pristupa jer Završni ispit piše se u razredu, na fakultetu, pa ako prethodno vrijeme nisu iskoristili za učenje, onda im to u konačnici ne pomogne.
Moderne perspektive osiguravanja regularnosti pisanih ispita
U nastavku postavlja i pitanje kakve su moderne perspektive osiguravanja regularnosti pisanih ispita, čak i kada se izvode u razredu.
"Mobiteli su nam trenutačno glavna prijetnja kršenju ispitnih pravila. Govorilo se pred nešto vremena i o tome da se od studenata zatraži da prije pisanja ispita predaju mobitele na katedru. Ali ako nastavnik ima više od 40 studenata na ispitu, to postaje prilično nezgrapno na katedri imati 40 ili više mobitela. No, tko kaže da im je to jedini mobitel koji su ponijeli? Danas je tako jednostavno imati više od jednoga mobitela. Time si nastavnik stvara lažni osjećaj kako im je oduzeo "oružje", a studenti potom mogu izvući drugi mobitel - baš kao što smo već naučili gledajući filmove da policajci imaju dva pištolja - jedan u futroli ispod pazuha, a drugi vezan oko gležnja noge! Ali mobitel je tek početak nastavničkih briga na ispitu. Čak je i relativno velik pa ga je lakše zamijetiti na stolu odnosno u studentovim rukama ukoliko ga uzme", upozorava profesor Joler.
Pozabavio se i naočalama i pametnim satovima koji će uskoro ući u široku upotrebu: "Međutim kada u idućih tri, pet ili deset godina u širu uporabu uđu naočale kojima će se moći napraviti fotografija i preko mreže ju poslati, tada nećemo od studenata moći tražiti da skinu naočale i predaju ih na katedru - jer reći će nam da im te naočale služe za vid! Ipak, te napredne naočale će se zamijetiti jer će izgledati malo posebno u odnosu na obične naočale, a zbog kamere i posebnoga stakla koje će imati ispred okvira, pa će nastavnik možda moći obratiti nešto više pozornosti prema tom ili tim studentima za vrijeme pisanja ispita ne bi li osigurali poštivanje ispitnih pravila. Da - sve dotle dok ih većina studenata ne budu imali, kao što danas imaju mobitele. Ali što kada, još i prije pametnih naočala, u širu uporabu uđu pametni satovi (smartwatch)? Kome ćemo tada moći reći da skine sat? Kako ćemo uopće na studentu primijetiti da ima posebni - pametni sat, a ne tek obični sat? Kako ćemo za vrijeme ispita uopće uočiti da netko u devetom redu-ravno ili četvrtom redu-lijevo nedopušteno koristi svoj pametni sat i šalje sliku preko mobilne mreže?"
Ometači signala?
Profesor Joler kao jedno od rješenja navodi i ometače signala koji bi mogli biti od velike pomoći, ali i tu postoji problem.
"Po meni, jedina ekonomična i prihvatljiva zaštita regularnosti ispita od zlouporabe raznoraznih skoronadolazećih gadgeta, bit će ometači signala mobilne mreže koje bi se instaliralo u učionicama i uključilo za vrijeme ispita, a isključilo u vremena redovite nastave. Sve drugo izgleda da je natezanje bez granica. Naš postojeći Zakon (Zakon o elektroničkim komunikacijama) ne dopušta uporabu ometača signala mobilne mreže za ovakve svrhe, ali možda bi Zakon ipak trebalo izmijeniti (čl. 88 st. 5) i takvo što dopustiti u obrazovnim ustanovama da bi nam se pomoglo u osiguranju regularnosti održavanja ispita u eri minijaturnih komunikacijskih uređaja. Za razliku od eventualne uporabe mobitela za vrijeme kino-projekcije ili mise u crkvi, gdje je prekršitelj okružen pogledima drugih i može ga se locirati, u učionicama mobilni uređaj ne zazvoni i nitko ne koristi glasovnu komunikaciju, već se prijestup odvija u finoj tišini", piše profesor.
Ima li nade?
Dodaje kako postoje i netehničke mjere (podizanje svijest i kulture učenika i studenata), ali dodaje i da se to u ovoj zemlji neće još generacijama dogoditi.
"I baš stoga, ako ne prethodno spomenutim tehničkim onemogućavanjem neregularnosti, ili uz njih, potrebna nam je i ona etička mjera - rigorozno sankcioniranje prekršitelja bez odlaganja i puno drame i patetike! Kazna bi trebala biti rigorozna na način da zapravo odvrati studenta od same pomisli da se ide tako čime služiti jer u slučaju da bude uhvaćen, zna da mu slijedi najteža kazna - isključenje s fakulteta odnosno iz škole! Kada bi se jednom takvo što napravilo na nekoj ustanovi, vjerujem da bi se već postigao kvantni skok u poštivanju uzusa akademske (i druge) čestitosti. Bez toga, nastavit ćemo se od slučaja do slučaja natezati poput policajaca i sitnih lopova i trošiti vrijeme i energiju na nedostojne stvari", zaključuje Joler.