Foto: Instagram
DNEVNIK djevojke koju je od njene treće do 21. godine zlostavljao i silovao vlastiti otac ugledao je svjetlo dana prošlog tjedna, a reakcije na njega su podijeljene. Memoari nepoznate djevojke bave se tim užasnim događajima iz njenog djetinjstva i mladosti, ali i posljedicama koje su ostavili na nju.
Ime knjige je jednostavno "Dnevnik incesta", a otvara brojna pitanja na miran, jasan i brutalno iskren način, ni ne pokušavajući dati svoje odgovore na njih. Radnja se sastoji od niza epizoda u kojima je autoricu njen otac zlostavljao, počevši od treće godine, a oni koji su pročitali knjigu ističu da najgori momenti nisu užasni i često nasilni opisi silovanja, već autoričina borba oko činjenice da je "željela" svog oca.
"Kćeri upravo onako kao što biste i očekivali užasavaju seksualni pokušaji njihovih očeva. Učinit će sve da ih izbjegnu. Ali ja nisam. Dijete ne može pobjeći. A kasnije, kad sam mogla, bilo je prekasno. Moj otac kontrolirao je moj um, moje tijelo, moje želje. Željela sam ga. Vraćala sam se kući. Vraćala sam se po još", opisala je na samom početku knjige.
Radnja knjige ide naprijed-nazad kroz djevojčinu prošlost, a stalni su samo prilično detaljni opisi zlostavljanja.
"Prve dvije noći nisam mogla prestati masturbirati, mislila sam na oca koji mi je tako blizu. Nisam si mogla pomoći. Željela sam i nisam željela da dođe i siluje me. Treće noći je došao", piše između ostalog.
Opisala je trenutke kad joj je otac prijetio, tukao je i silovao, ali i psihičke i fizičke posljedice koje je to na nju ostavljalo. Opisala je kako ju je vezao za stolac i zaključavao u ormar, a ona mu je bila zahvalna kad bi je pustio. Opisala je trenutak u kojem je vidjela seks svojih roditelja i bila ljubomorna na majku. Otkrila je da je uvijek crtala malene zatočene djevojčice, završavala na hitnoj zbog bolova u utrobi, dok su njene učiteljice bile sumnjičave, ali nikad nisu napravile ništa da joj pomognu. Ni njena majka, koja se borila s depresijom i više pažnje posvećivala konjima nego djeci, nije napravila ništa da joj pomogne.
Pored drugih očeva i kćeri, koji su bili samo očevi i kćeri, osjećala se usamljeno, a majka joj je nejednom rekla da bi joj bilo draže da je nikad nije rodila. Čim je mogla pobjegla je u Čile, a tamo je započela vezu s mnogo starijim muškarcem. Kasnije ju je silovao kolega, a dotad je već znala, prema njenim riječima, kako izaći iz svog tijela u tim trenucima.
Tijekom svog 12 godišnjeg braka radila je sve da u njemu ne bude seksa. Opisala je i određenu vrstu iskupljenja, no čak je i ono vraća na incest od kojeg ne može pobjeći.
Povjerila se obiteljskoj prijateljici, majci i baki, no sve one su je samo ignorirale. Povjeravala se i drugima, ali bez detalja, čineći sve da cijela situacija djeluje manje brutalno nego što je bila. Na početku knjige suočava se s ocem, a on joj se ispričava i plače. Kasnije ju je nazvao.
"Rekao mi je da ako budem ustrajala u optužbama da me silovao, više mu neću biti kći", napisala je.
"Rekao mi je da sam za njega mrtva. Mogu samo pretpostaviti da je razgovarao s odvjetnikom i da je zato počeo koristiti riječ optužbe, da zato ne priznaje incest, već ga negira", napisala je.
Počeo se žaliti obitelji i prijateljima, njen djed pokušao ju je smjestiti u instituciju za mentalno oboljele, a njen brat doživljava nervni slom. Na kraju je povukla optužbe, rekavši da ju je silovao netko drugi.
Urednik knjige Lorin Stein obrazložio je odluku FSG-a da objavi knjigu riječima da je ona "umjetničko djelo" te "izvor nade i potvrde za druge".
"Situacija koju opisuje rijetko je bila opisivana na ovaj način, iznutra prema van", rekao je.
Odluka autorice da ostane anonimna ne iznenađuje s obzirom na to da je incest tabu.
"Promijenila sam mnoge specifičnosti kako bih sačuvala svoju anonimnost. Ali nisam mijenjala suštinu. Molim čitatelja da poštuje moju želju da ostanem anonimna", napisala je.
Reakcije na knjigu su iznimno konzervativne, a najčešće se ističe "šteta koju ona može nanijeti". FSG s druge strane nema marketinški plan za knjigu, već pušta da ona govori sama za sebe. Kritike na njen račun pokazuju da malo ljudi može govoriti o incestu, kao i zašto je knjiga poput ove prijeko potrebna, piše Broadly.