Jesu li se djeca u Jugoslaviji dijelila po bogatstvu roditelja?

Ilustracija: Shutterstock (Na fotografiji nije događaj iz teksta)

U SURADNJI s Yugopapirom donosimo tekst iz 1984. godine u kojem su opisani rezultati istraživanja provedenog u osnovnim školama u Jugoslaviji. Cilj je istraživanja bio saznati postoje li podjele među djecom i jesu li se učenici dijelili po bogatstvu svojih roditelja.

U rubrici Otvoreni razgovori donosimo rezultate ankete s 416 učenika i 17 nastavnika iz osnovnih škola kojima smo postavili pitanje: "Ima li podjela među učenicima?"

Urednik ove rubrike s kolegicama novinarskog smjera ŠUO Beogradski bataljun (J. Zrilić, N. Hoti, O. Trajković, Lj. Lazić i V. Ponorac) obišao je 27 osnovnih škola. Poslije provedene ankete i dobivenih rezultata razgovarali smo i sa 17 prosvjetnih radnika čija su mišljenja skoro identična mišljenjima njihovih učenika.

Što kažu učenici?

Od 416 učenika, na postavljeno pitanje mladi su ovako podijelili svoja mišljenja:

  • 286 učenika smatra da ima podjela (69%)
  • 127 učenika smatra da nema podjela (30%),
  • tri učenika ostala su suzdržana (1%).

Anketari su često dobivali niz naivnih razloga za podjele među učenicima. To su najčešće sitni sukobi koji se brzo zaborave, pa čim prođe nekoliko dana - sve bude po starom. Čak ni tragova od podjele ne ostane... Upravo zbog toga je jedna trećina učenika odgovorila da podjele nema i da su sitne razmirice i svađe nedovoljan razlog za poremetiti prijateljske odnose. Zaista - imali su pravo!

Oni drugi (286 njih), tvrdeći da ima podjela, nabrojali su raznorazne sitne i trenutno "aktualne" konflikte, ali navodili su i neke ozbiljnije razloge. Na osnovi mišljenja osnovnoškolaca napravili smo listu najčešćih uzroka podjela među učenicima osnovnih škola:

1. po uspjehu, po ocjenama

2. po zanimanjima i funkcijama roditelja

3. po materijalnom statusu obitelji

4. po izgledu

5. po ponašanju.

Na prvom mjestu mladi smatraju da uspjeh učenika izaziva podjele među učenicima.

"Provjerite. Najveći broj 'društvanaca' u razredima se stvara po principu: bolji učenici se druže sa sebi ravnima, a slabiji sa slabijim. To jest podjela među mladima! Zar nije?" kaže jedna djevojčica (13).

Preko 100 učenika smatra da podjelama asistiraju roditelji učenika.

"Kada jedna kolegica glasno kaže: 'Moja mama je liječnica, a tvoja domaćica', jasno je da se već sama izolirala. Do takve misli nije došla sama. Netko ju je naučio tome...", priča jedan petnaestogodišnjak.

"Ima učenika čiji su roditelji zaista poznati javnosti, ali ponašaju se kao i svi ostali... Međutim, ima djece liječnika, ravnatelja i inženjera koji sami sebe izdvajaju. Znači, podvajanja ima!" priča učenik šestog razreda.

"Za podjele smo najviše sami krivi", kaže učenica osmog razreda. "Naravno, kriva je i naša neaktivnost, pa zatim roditelji, skorojevići. Utjecaj roditelja je, vjerujem, značajniji od bilo kojeg drugog čimbenika", dodala je.

"U razredima gdje vlada prijateljstvo i jedinstvo nema podjela! Ima podjela između dječaka i djevojčica. One se izdvajaju", kaže jedan desetogodišnjak.

"Ima podjela. Ja se, recimo, izdvajam, jer kako da se družim s vršnjacima koji se ponašaju neozbiljno kao petogodišnjaci", tvrdi petnaestogodišnja djevojka.

Dječaci koji su smatrali da ima podjela (njih 98) smatraju da su za tu pojavu krive djevojčice. One se, kažu, prave važne, tužibabe su, ljepše se oblače i tjeraju modu. Žele da su iznad svojih vršnjaka.

Učenici su najčešće sami sebe krivili u slučajevima podjela i stvaranja grupa. Potom su "optužili" roditelje, koji utječu na svoje sinove i kćeri i žele ih (po funkcijama i materijalnom stanju) izdvojiti od njihovih prijatelja.

Krivi smo i sami, ali...

Izjava djevojčice od 11 godina "lijepa sam, pa me prijateljice mrze" zaista je neobična, mada smo kao povod podjelama često bilježili izjave "po izgledu". U ovu kategoriju podjela spada i neobično odijevanje pojedinaca, mada, istini za volju, ovaj razlog može se uvrstiti i u podjele "po materijalnom statusu" obitelji učenika.

"Medvjeđu uslugu" izazivaju "dosadni" roditelji "maminih maza", oni koji opsjedaju nastavnike, koji interveniraju među prijateljima "svog djeteta" kada je u pitanju čak i najsitnija razmirica.

"Sin ili kćerka takvog roditelja izaziva podsmjeh i negodovanje mladih", kažu anketirani učenici i dodaju: "Takve 'mamine maze' budu 'otpisane' među nama samima."

Treća kategorija učenika (oni najčešće nemaju dobrih i pravih prijatelja) su poltroni, ulizice i "cinkaroši". Njih vršnjaci zaista najviše mrze i ta mržnja je po gradaciji svakako vrlo velika. Na naša pitanja može li netko iz ove grupe postati dobar dobili smo odgovore:

"Takav slučaj nije poznat! Njih smo za sva vremena otpisali i vjerojatno bi mogli izbjeći neprijatnosti ako iz osnova izmijene narav ili sredinu u kojoj žive i rade."

Nastavnicima je sve poznato

Sve što su učenici navodili kao razloge podjela prosvjetnim radnicima je poznato i nije "ništa novo". Svih 17 nastavnika s kojima smo razgovarali izjavilo je da su pojave podjela uočene u osnovnim školama, ali da su razlozi često neozbiljni i prolazni. Škole i prosvjetni radnici nastoje sve razmirice riješiti i najčešće uspijevaju u tome.

Izdvajanje djevojčica od dječaka je normalna pojava među učenicima starijih razreda. Djevojčice su zrelije od dječaka. Ranije se od njih formiraju...

Međutim, podvojena su mišljenja nastavnika u pogledu odijevanja (koje može stvoriti podjele): jedni smatraju da su obvezne školske uniforme premašene, a drugi da skromno odijevanje među učenicima stvara dojam jednakosti i ne podvaja ih. Zbog toga, u ekstremnim slučajevima, odijevanje može stvoriti podjele i školske vlasti se trude ukazati na to.

Roditelji koji surađuju sa školama su svakako dobrodošli, ali kada se netko nameće, kada bezrazložno dolazi u školu za svaku sitnicu - to učenici zapaze. Naročito su nepopularni roditelji koji ulaze u učionice da "rješavaju" probleme svoje djece. Njihovi sinovi i kćeri također budu "obilježeni" od vršnjaka.

Konstruktivne, vrijedne i primjerne učenike prosvjetni radnici ističu upravo zbog toga kako bi njihovim primjerom pošli i drugi. Takve postupke prosvjetni radnici svrstavaju u pedagoški jedino ispravne, ali ih neki učenici pogrešno tumače.

(Pavle Kićevac, Kekec, 1984.)

Pročitajte više