GLUMAČKI poziv se izvana čini jako glamuroznim, no i on ima svoje mračne strane. U nastavku vam, u suradnji s Yugopapirom, donosimo članak iz 1972. godine u kojem je opisano kako su se jugoslavenski glumci mučili da naplate honorare za filmove u kojima su glumili.
Siječanj 1972: Najpoznatiji jugoslavenski filmski glumci sve češće traže zaštitu svojih ugovornih prava, jer im producenti na vrijeme ne isplaćuju honorare...
Biti filmskim glumcem ili glumicom san je mnogih. Slava, ugodan život, novaca kao pljeve, popularnost, pisma obožavatelja i obožavateljica, menedžeri, kuća pokraj mora, vikendica u planini, primanja, mondena ljetovališta, skijanje u Švicarskoj, ma što da pričamo, sve znate! Život kao u bajci. Tisuću Snjeguljica i dvije tisuće prinčeva!
Čitamo o velikim honorarima Richarda Burtona, Elizabeth Taylor, Marlona Branda, Franka Sinatre, Stevea McQueena, Jean-Paula Belmonda i ostalih velikana sedme umjetnosti, uspoređujemo ih s prihodima naših filmskih veličina - Milene Dravić, Ane Karić, Nede Arnerić, Bate Živojinovića, Borisa Dvornika, Ljube Tadića, Fabijana Šovagovića, Ljubiše Samardžića... - mislimo i našima cvjetaju veliki honorari na filmskom polju, slava, pisma, reportaže, ali - nije zlato sve što sja!
Filmovi se snimaju, svake godine sve više i više, glumci rade svoj posao po kiši i suncu, po hladnoći i vrućini, nije važno, sve je plaćeno - tu je još i slava, pisma, naslovne strane i ostalo - strpjet ćemo se, sve je to posao, osam dana po završetku snimanja bit će isplaćeni honorari (tako piše u svakom ugovoru s filmskim poduzećem), i ove će nam godine dobro roditi stablo na žiro-računu i tako to...
Ali ne lezi, vraže!
"Izgubili smo povjerenje"
Nije sve tako sjajno kako piše u ugovoru. Kad je posao završen, kad naši junaci dođu kućama, onda počinje pravo filmsko uzbuđenje: Velika trka za zarađenim honorarima!
Početak trke je prilično naivan:
- Dobar dan!
- Dobar dan!
- Oprostite, došao sam upitati da li ste mi poslali honorar za taj i taj film?
- Dakako da smo poslali. Ta, što vi mislite o nama?
- Hvala, vi ste divni. Uvijek smo govorili da je vaša ekipa (ili poduzeće) najsolidnija u našem grubom filmskom svijetu. Još jedanput oprostite i - do viđenja!
- Do viđenja, navratite ponovo!
Tako počinje, a završava:
Tužitelj Ilija Ivezić tuži filmsko poduzeće "Histria" (Grupa građana) zbog neisplaćena honorara za film "Pobuna u Bronteu"!
Ružica Sokić tuži producenta filma "Sutjeska", također zbog neisplaćena honorara!
I tako dalje...
A to dalje izgleda ovako:
Beogradski glumci Bata Živojinović, Ljubiša Samardžić, Neda Arnerić, Milena Dravić, Pavle Vujisić, Jovan Janićijević - popularni Burduš, Ružica Sokić, pa čak i Ljuba Tadić, i to ne samo kao filmski glumac, već kao vrhunski kazališni glumac, i mnogi drugi o kojima će poslije biti riječi, imaju velikih "okapanja" s brojnim filmskim poduzećima. Kako? Zašto? To i oni sami ne znaju. Ugovori su tu, oni su slovo ugovora poštovali, ali... bit će bolje da poslušamo oštećene glumce.
Ljuba Tadić igrao je u bezbroj filmova, ni sam im ne zna broja, glumio u mnogim kazališnim komadima, mnogi su pomislili da pliva u obilju novca, ali nije tako.
- Sve je dobro prije i za vrijeme snimanja, ali kad je film gotov, kad se raziđemo kućama, nastaje prava "ujdurma" za honorarima. Meni se već gadi obilaziti brojne producente. Ali nije sve tako samo u filmu. Meni je i Jugoslavensko dramsko pozorište dužno oko tri i po milijuna starih dinara. Čovjek više nije pametan. Radi svoj posao pošteno, najpoštenije, a kad očekuje plaću za svoj trud pokažu mu - šipak!
Jedna napomena: Jugoslovensko dramsko pozorište isplatilo je svojim članovima trinaestu plaću potkraj prošle godine! Kako, zašto? Nemamo pojma!
Ljubiša Samardžić također ima muke s producentima.
- Ni sam ne znam tko mi je platio, a tko nije. Svaki novi filmski projekt primam s nepovjerenjem jer ne znam da li radim badava ili ću ipak, za pet-šest godina primiti plaću za svoj trud. Lakše je s televizijom. U njih sam siguran, jer su redoviti pri isplati!
Ilija Ivezić, glumac iz Zagreba, igrao je u mnogim filmovima. U posljednje vrijeme igra sve češće u koprodukcijama. On je također nezadovoljan producentima, a kako ne bi bio kad već gotovo dvije godine čeka svoj novac.
- Nije mi drugo preostalo nego da se obratim sudu. Prije godinu dana imali smo ročište u Ljubljani, ali nitko iz "Histrije" nije došao. Poslije toga nismo imali ročište. Sudovi su prilično neefikasni, pa nama glumcima ne preostaje drugo nego da čekamo. Tako ja čekam svojih 700.000 starih dinara. U međuvremenu su se dogodile dvije devalvacije, pa sad sami izračunajte koliko sam izgubio! "Tješim" se time da nije jedino mene "nasanjkala" grupa građana!
I Bulajić bez honorara
"Moda" neisplaćenih honorara nije novost na našemu filmskome nebu. Vjerojatno se još svi sjećate Bulajićeva filma "Kozara". Čini se da je taj film zaboravio jedino producent "Bosna-film". Jer kako da se inače protumači nepoštovanje slova ugovora toga vrlog filmskog poduzeća iz Bosne i Hercegovine? Iako je film financijski uspio, mnogi iz filmske ekipe nisu dobili ni za kavu, a da o neisplaćenim honorarima i ne pričamo.
Slično je i s drugim filmom Veljka Bulajića - "Neretva". Taj je film gledalo u nas više od pet milijuna ljudi, novci su počeli pristizati i iz inozemstva, ali još nisu svi glumci isplaćeni. Čak su i neka privredna poduzeća ostala prikraćena, premda su, kad je trebalo, sudjelovala u financiranju ovoga dosad najvećeg našeg filmskog projekta.
A producent? Ne budite naivni! Ulaže novac u nove pothvate. Čak su zaboravili i na redatelja Veljka Bulajića!
Relja Bašić se također tuži:
- Za ulogu u "Sutjesci" primio sam samo 25% honorara, a snimanje sam završio još prvoga kolovoza. Radi tog filma odbio sam dva financijski primamljiva projekta. U inozemstvu, gdje sam do sada snimio 32 filma, nikad mi se nešto slično nije dogodilo. Tamo vlada pravi poslovni duh: ako nema novaca, nema ni snimanja! A o honorarima i o ostalome brine se agent, a ne glumac.
Ni Pavle Vujisić nije bolje sreće.
- Kad nas trebaju, onda dolaze moljakati, nude brda i doline, misliš da bi ti srce dali. Kad dođe vrijeme da barem jedno obećanje ispune, oni se pospu pepelom po glavi i onda nas izbjegavaju. Mislim da je već došlo vrijeme da zajednica povede računa o sumnjivim producentima!
Već spominjani producent "Bosna-film" ima u posljednje vrijeme mnogo posla. I to ne filmskoga, već onoga drugoga. Zbog neisplaćenih honorara tužili su ih Ružica Sokić, Bekim Fehmiu, Špela Rozin, a toj vojsci tužitelja pridružio se i slovenski glumac Demetar Bitenc. Na početku veljače odvjetnici "Bosna-filma" imat će velikih problema, jer je Bitenc uputio odštetni zahtjev na milijun i po starih dinara. Popularni je glumac potpisao ugovor na tri i po milijuna, ali je samo dio honorara naplatio.
"Moramo tražiti garanciju"
Stole Aranđelović priča:
- Mislim da je megalomanija kriva za sve. Danas bi svi snimali filmove, sanjaju o lakoj zaradi, ali sve je to na vrbi svirala. Film nije jeftina igračka i trebalo bi da i mi glumci uvijek imamo to na umu. Gdje je garancija? To je osnovno što moramo pitati, pa ćemo se osloboditi takva stanja.
Veteran našega filma Antun Nalis, čini se, prekinuo je dobre odnose s filmom. Sve češći gost malih ekrana kaže:
- Ne bavim se filmom, a ni film se ne bavi sa mnom. Status slobodnoga umjetnika imam od 1947. godine. S honorarima je oduvijek isto. Ali, moram priznati, i mi smo glumci sami krivi: često snimamo i sa sumnjivim producentima, a poslije kukamo na sva usta! S televizijom je drukčije. Za sada oni su O.K.
- Kino-klub iz Beograda dužan mi je 600.000 starih dinara - kaže Hermina Pipinić. - Taj se dug odugovlači punih šest godina. Po njihovim se računima film "Pošalji čovjeka u pola dva" još nije isplatio. Mislim da to nije moja briga, pa sam prisiljena tražiti pomoć suda.
Ana Karić se ne žali na neisplaćene honorare. Kaže da joj je do sada sve isplaćeno, ali isto tako zna da mnogi njeni kolege muku muče s producentima. A Edo Peročević se drži one narodne poslovice: Bolje je da meni duguju, nego da sam ja nekome dužan. On kaže:
- "Vardar-film" mi je dužan pola milijuna, još od sredine lipnja prošle godine, za ulogu u filmu "Makedonski dio pakla". Vjerujem da producent nema para. Takvo što mi se do sada nije dogodilo, honorari su mi uvijek bili isplaćeni na vrijeme. Moram pohvaliti "Jadran-film". On je u tome najbolji.
Zagrebački glumac Vlado Bačić spori se s "Košutnjakom" za milijun i dvije stotine tisuća dinara. On nam je ispričao:
- Za ulogu u filmu "U znaku blizanaca" imao sam primiti 1,200.000 dinara. Film se već odavna prikazuje u Engleskoj s Peterom Finchom u glavnoj ulozi. Taj su film financirali Englezi, naši su samo davali usluge. Prema ugovoru - honorare, koje su osigurali Englezi, morali su nam - drugovi iz "Košutnjaka" odavna isplatiti, ali jedno je ugovor, a drugo njegovo ispunjenje. Samo sam na telefonske urgencije potrošio već dobar dio honorara!
I Milena Dravić i Neda Arnerić imaju štošta da kažu. Za sada dostojanstveno šute, ne traže pomoć suda, ali ako im producenti uskoro ne isplate zaostale dugove, i one će potražiti pomoć dobrog odvjetnika.
- Ne želim se sudski sporiti - kaže Neda Arnerić - ali ako ne postoji drugi način, moram se ugledati na druge i zakonom zaštiti svoje interese.
Drago Bahun je konkretan:
- Što se tiče honorara, stanje je na domaćem filmu tragično. Svuda je, manje-više, isto. Ja sam dosad dobro prolazio, i to iz dva razloga. Ili sam radio na realizaciji komercijalnih filmova, ili sam birao društvo. Ako mi je nešto bilo sumnjivo, nisam ulazio u posao. Tako sam jedan od malobrojnih koji nije pao kao žrtva neisplaćenih honorara!
Objavili smo samo izjave nekolicine naših najistaknutijih glumaca. Među prevarenima nalaze se i Davor Antolić, Dragan Nikolić, Fabijan Šovagović, Dragan Zarić, Zvonimir Črnko, Milan Srdoč, Rudolf Kukić, Mija Aleksić, Ivica Vidović, Đorđe Pura, Ratko Sarić i mnogi drugi...
Biti filmskim glumcem ili glumicom san je mnogih!
Slava, novac, kuća pokraj mora, skijanje u Švicarskoj...
Film ste odavna snimili, publika ga je vidjela i već zaboravila, slava je također došla, reportaže, pisma - Vi ste divni, predivni, molim vašu sliku s autogramom - ali od novaca ni traga.
Vaši ljubimci traže zaštitu suda, tu su odvjetnici, skandali, istine, neistine. - To je grozno što rade od nas, varaju nas sa svih strana, kao da nama nije potreban novac za život. Ne živimo mi od slave i reportaža, hajte molim vas "toga nema ni u Zanzibaru".
A producenti se u sebi smiju i svaki mjesec dolaze na blagajnu da podignu "zasluženu" plaću!
Kako? Odakle?
Pitajte njih!
Napisali: Kemal Mujičić i Aleksandar Veljić (Plavi vjesnik, 1972.)