PRIJE nekoliko dana čuveni njujorški režiser Woody Allen je ponovno napunio naslovnice izjavivši da se osjeća kao "mediokritet", da je vrlo malo filmova s kojima je uistinu zadovoljan, odnosno da je pravo mjerilo kvalitete publika koju, za razliku od kritičara, nikada nije uspio osvojiti.
Toj izjavi bi teško proturječili oni koji su gledali njegov opus u posljednjih desetak i više godina - čak i najzagriženijim fanovima je sve teže gledati štancanje ostvarenja koje sliče jedno na drugo kao jaje jajetu, a uz sve manje humora i svježine koji su Allena krasili u njegovoj ranoj fazi.
Stjecajem okolnosti, Allen je svoju izjavu dao na londonskoj premijeri "Match Pointa", svog posljednjeg djela koje, barem djelomično, predstavlja demanti te iste izjave.
Ne može se reći da Allen nije pokušavao razbiti jednoličnost svog opusa, ali sve kozmetičke "high concept" ideje (korištenje grčkog zbora ili glazbenih brojeva) nisu mogle od gledatelja sakriti činjenicu da im je servirana jedna te ista (i s vrmeneom sve manje smiješna) komedija o neurotičnim njujorškim intelektualcima. Ovaj put Allen je povukao doista radikalan potez - "Match Point" je žanrovski čvrsto usidren u dramskim vodama, Allena niti njegovog alter ega nema nigdje u zapletu, a i mjesto radnje je iz New Yorka premješteno u London.
Glavni junak je Christopher "Chris" Wilton (Meyers), siromašni irski mladić kojemu je tenis trebao predstavljati put do bogatstva. No, tokom svoje karijere profesionalnog igrača Chris je predobro naučio da je od talenta daleko važnije imati sreću.
Ta ista sreća mu je daleko naklonjenija nakon što dobije posao instruktora u elitnom londonskom klubu i za klijenta dobije Toma Hewetta (Goode), mladog nasljednika bogataške obitelji s kojim dijeli sklonost prema operi. Dva mladića se sprijatelje, a vrijedni, odmjereni i kultivirani Chris je s još više oduševljenja dočekan od strane Tomove obitelji - sestre Chloe (Mortimer), koja će se za njega udati, te oca Aleca (Cox), koji će svom zetu udijeliti unosni direktorski posao u obiteljskoj tvrtki.
Hewettovi su, pak, mnogo hladniji prema Noli Rice (Johansson), Tomovoj američkoj zaručnici i propaloj glumici. Chris prema njoj osjeća veliku privlačnost, a s vremenom i Nola popusti njegovom zavođenju, ne sluteći do kako ozbiljnih posljedica će dovesti njihova veza.
Match Point je relativno dug film, a za to je najveći razlog u prvom dijelu u kome Allen kao da se trudio pokazati kako ovo nije tipični Allenov film. Usprkos skromnog budžeta, velika pažnja je uložena u cijeli niz detalja koji opisuju svijet u kome žive njegovi junaci.
Scenarij je također očišćen od pretencioznih pseudointelektualnih one-linera; likovi govore jednostavno i razumljivo. Gluma je, kao što je to običaj kod Allenovih filmova, na visini. Scarlett Johansson - jedna od danas najcjenjenijih mladih glumica - vrlo je dobra u tumačenju prilično složenog ženskog lika, a Meyers se itekako trudio i uglavnom uspio prevladati stereotip androginog ljepotana s kojim je opterećen od nastupa u Zlatnom baršunu.
Strpljenje koje su gledatelji uložili se itekako isplati u drugom dijelu filma, gdje Allen pokazuje rijetko viđeni scenaristički talent. Iznenadni obrati se počinju nizati jedan za drugim te priču i likove voditi tamo gdje se malo tko od gledatelja mogao nadati.
Pred kraj si Allen čak dozvoljava luksuz da konvencionalnu tehniku vođenja priče "začini" s jednim "high concept" trikom, odnosno homageom svojim filmskim i literarnim uzorima. Ranije bi Allen takav trik pokušao iskoristiti tokom cijelog filma, obično s razočaravajućim rezultatima; ovdje to vrlo dobro funkcionira na samom završetku.
Neki će gledatelji, pak, biti razočarani zbog hladnoće primjerenije Merchant-Ivoryjevijem produkcijama kao i ponekim citatom iz školske lektire koji kao da je zalutao u film.
No, kako stvari stoje, izgleda da je londonska magla dobro sjela 70-godišnjem Njujorčaninu koji upravo snima svoj drugi film u Britaniji. A da se Allen preporodio, svjedoče i četiri "Zlatna globusa" u kategoriji drame. Nakon toliko promašaja, bilo je i vrijeme za jedan pogodak.
Uloge: Jonathan Rhys-Meyers, Scarlett Johansson, Emily Mortimer, Brian Cox, Penelope Wilton, Matthew Goode, Margaret Tyzack, James Nesbitt, Ewen Bremner
Režija: Woody Allen
Proizvodnja: Dreamworks/BBC Films, SAD/V. Britanija, 2005.
Trajanje: 124 minute
Ocjena: vrlo dobar (8/10)
Dragan Antulov