"Gospoda Glembajevi" u izvedbi ansambla riječkog HNK sa Severinom kao posebnom gošćom izazvali su nevjerojatnu pozornost medija, pa se domaća kazališna (i ne samo ta) publika zaletjela na predstavu, očekivajući valjda da će dobiti ono što dobivaju na Severininim koncertima - neobaveznu zabavu. Međutim, Krležina drama, pa čak i kad Severina glumi u njoj, od gledatelja traži nešto više, a pogotovo kad se u cijelu priču uplete redatelj Branko Brezovec.
On je, naime, napravio hrabri odmak od općeprihvaćene, Krležine salonske verzije drame, i u novu "Gospodu Glembajevi" uklopio brojne simbolike, ne nužno vezane za doba u kojem je drama i nastala. Tako je mnogobrojnu publiku natjerao na dublje razmišljanje, a nekima se to baš i nije svidjelo, pa je zijevanje i gledanje uokolo na premijeri bila sasvim uobičajena pojava.
To zapravo ne znači da je "Gospoda Glembajevi" dosadna predstava, već takva reakcija publike svjedoči o potpunoj nepripremljenosti Riječana i njihovih gostiju na dubokoumni spektakl, u kojem nije dovoljno samo sjediti i uživati u Severininim izvijanjima, već je potrebno i prisjetiti se izvorne drame, kao i njezinog značenja u današnjem društvu.
Gluma je, kako je bilo i očekivano, bila zaista na visokoj razini. Severina se još jednom dokazala kao prava "osoba za scenu", koja mirne duše može konkurirati školovanim glumicama (ma koliko joj god to neki osporavali). Njezino tumačenje kontroverzne barunice Castelli vrlo je uvjerljivo, nenapadno, sa stilom i, najblaže rečeno, katarzično.
Naime, iz svakog njezinog pokreta bilo je evidentno kako se pjevačica itekako potrudila, čak mnogo više nego što bi to učinile neke glumice, upravo zato što se u samom startu našla u nezahvalnoj poziciji, kao "autsajder među profesionalcima". Njeno hvale vrijedno zalaganje na probama, o čemu su mediji izvještavali tjednima, na sceni se itekako isplatilo, pa je zvijezda svojom trećom predstavom potvrdila kako se u svijetu teatra na nju itekako može računati.
Ostatak ansambla također je pokazao zavidnu fizičku i psihičku spremu za ovaj nimalo lagan projekt. Tu prvenstveno ističemo Galiana Pahora kao Ignjata Glembaja, te Alena Liverića kao Leona, koji je ženski dio publike oduševio dvadesetominutnom golotinjom na sceni. Njih su dvojica savršeno dočarali komplicirani odnos oca i sina, kao posljedicu brojnih tragedija i kontroverzi te ugledne, ali nesretne obitelji.
Neki su mediji posljednjih dana pisali o tome kako dijelovi predstave neukusno aludiraju na pogiblju Ene Begović, još jedne proslavljene barunice Castelli, ali nakon viđenog u riječkom HNK, zaključujemo kako je riječ o posve zlonamjernoj i neutemeljenoj primjedbi. Iako se Severina, tj. barunica neko vrijeme vozi u džipu, za to postoje brojna scenska opravdanja, pa je jasno da su napisi koji pokušavaju povezati Severinu i Enu zapravo samo senzacionalistički.
"Gospoda Glembajevi" svoj kazališni život nastavljaju u ponedjeljak, kad kreće "ubitačan tempo" kojeg ansambl mora slijediti zbog iznimnog interesa publike. Iako je predstava komercijalizirana zbog Severininog sudjelovanja, riječ je o posve nekomercijalnom projektu, namijenjenom onima koji imaju volje, strpljenja i obrazovne podloge za praćenje posve neobične, usuđujemo se reći i revolucionarne priče o obitelji koja je obilježila hrvatsku književnost 20. stoljeća. Stoga je potpuno razumljivo da oni koji su došli na "Severininu feštu" odlaze razočarani, jer nisu shvatili dvosatnu grotesku i poruku koju ona donosi.
Tekst i foto:D.K.