Foto: Facebook
"PAR ODLUČIO većinu svoje zarade dati u dobrotvorne svrhe" ne zvuči baš kao naslov zbog kojeg biste očekivali kišu kritika. No, kad "par" zamijenite sa "Mark Zuckerberg i Priscilla Chan", svijet odjednom poludi.
Iako je većina komentara pozitivna, velik broj ljudi reagirao je bijesno pa čak i osudio vijest da će prvi par Facebooka 99% dionica (45 milijardi dolara) prebaciti u novoosnovanu dobrotvornu inicijativu.
Cinizam je bio pretjeran čak i za internet, a ovo su samo neke od kritika koje ne drže vodu:
"Radi se o izbjegavanju poreza"
Neki su komentirali da je ovako velika donacija zapravo način da par izbjegne plaćanje poreza i dodatno se obogati. No, radi se o neshvaćanju američkog poreznog zakona. Naime, Zuckerberg će uistinu platiti manji porez zato što daje 99% svog novca, ali i dalje će davati gotovo 99% svog prihoda nakon oporezivanja.
Postoji opravdano pitanje bi li sve donacije neprofitnim organizacijama trebale dolaziti s ovakvim pogodnostima, ali to nema nikakve veze sa samim filantropom. Javnost se odlučila na ovaj potez kako bi potaknula više njih, a u ovom slučaju Zuckerberg i Chan držat će se zakona.
"Ne radi se o donaciji"
Model koji su izabrali je društvo s ograničenom odgovornošću zahvaljujući kojem će imati veću kontrolu nad distribucijom sredstava. Neki smatraju da se novac u takvim slučajevima uopće ne bi smio nazivati donacijom. No, u isto vrijeme ovo je i najbolji način da svoju donaciju učinite učinkovitom. Naime, Zuckerberg i Chan na ovaj su si način otvorili mogućnost da investiraju u tvrtke koje donose profit, ali i donacije neprofitnim organizacijama.
Svijet možete mijenjati i kroz tvrtke koje zarađuju, neovisno o tome radi li se solarnoj energiji, zamjeni za meso ili biomedicinskom istraživanju. Budući da postoji 20 puta više takvih kompanija nego dobrotvornih udruga, filantropi bi se nepotrebno ograničavali da novac daju isključivo dobrotvornim organizacijama.
"Novac bi trebali dati vladi"
Neki tvrde da je par, budući da su novac odlučili dati na ovaj način, zaključio da s novcem mogu raspolagati bolje o vlade čija je dužnost brinuti o potrebama i željama ljudi. Po toj logici, ako je zaista želio pomoći američkom narodu, zašto novac jednostavno nije dao državi. Oni prihvaćaju svačije donacije.
Činjenica je da malo tko radi na ovaj način. Primjera radi, u 2014. samo je pet milijuna dolara donirano državi. Možda Zuckerberg i Cahn misle da s novcem mogu upravljati bolje od Kongresa, ali istog je mišljenja i 99% javnosti.
Jedan od ključnih razloga je to da ljudi poput Billa i Melinde Gates puno češće daju novac onima koji žive u ekstremnom siromaštvu, to jest, s manje od dva dolara dnevno. Ciljajući na tu skupinu, puno brže mogu smanjiti nejednakost i patnju u svijetu. Nažalost, američka vlada na ljude s takvim problemima troši manje od 1% budžeta.
"Mega-filantropija je nedemokratski pristup jer uključuje samo nekoliko individualaca koji oblikuju budućnost"
Ova bi pritužba imala smisla kada bi Zuckerberg i Chan imali namjeru mijenjati politiku svojim donacijama. No, ako je suditi prema njihovim izjavama, namjera je boriti se protiv bolesti, siromaštva i neobrazovanosti. Njihovi su ciljevi jednostavni i plemeniti: zdravije, bogatije i obrazovanije društvo koje i najsiromašnijima daje glas. U idealnoj situaciji, takve donacije idu u korist, a ne na štetu demokracije.
No, što je alternativa? Čak i da novac daju na raspolaganje svijetu, to i dalje ne bi riješilo problem niti dalo glas nadolazećim generacijama. A upravo je to njihov cilj.
Najdemokratskije rješenje bilo bi da novac jednostavno daju najsiromašnijima i prepuste im da odluče što će s novcem učiniti. Suosnivač Facebooka Dustin Moskovitz radi upravo to.
"I dalje su prebogati i ne zaslužuju pohvale"
Istina je da će i nakon doniranja 99% svog bogatstva i dalje biti neopisivo bogati. Unatoč tome, možda bismo takvo ponašanje trebali poticati, a ne osuđivati ga?
Postoji psihološki fenomen koji nazivamo "očekivana pokuda" koja objašnjava zašto vegetarijanci ili feministi lako dolaze na loš glas čak i ako je njihova jedina namjera učiniti svijet boljim mjestom. Do toga dolazi jer podsvjesno brinemo da će nas takvi ljudi osuđivati jer su moralniji od nas. Stoga ih kritiziramo kako bismo dokazali da nisu savršeni u nadi da sami, u usporedbi s njima, ne bismo ispali loši.
Da, Zuckerberg i Chan i dalje su među najbogatijim ljudima na svijetu. Da, mogli bi nakon ovog učiniti i više nego su planirali. A s obzirom na to da bi rijetki od nas učinili isto na njihovom mjestu, zaslužuju naše pohvale.