OPĆE je prihvaćeni mit da roditelji bezuvjetno vole svoju djecu, pa opet to se često i ne pokaže točnim čim krenu pokazivati prve crte identiteta koji se razlikuju od onoga što se od djeteta očekuje. Situacija postane još i "zahtjevnija", kada dijete prizna da je gej. Nerijetko se događa da roditelji svoje LGBT potomke razbaštine i/ili izbace iz kuće pa u nekim zemljama čak postoje i prihvatilišta za takvu djecu.
Zagrebački socijalni radnik Benjamin Strike upravo se odlučio ovom temom pozabaviti na Instagramu i pokrenuo projekt #VolimTeBezAli. Na Instagram profilu je do sada objavio desetak fotografija i priča roditelja LGBT djece i poprilično se iznenadio pozitivnim reakcijama, kao i interesom javnosti za ovu temu. Budući da je vodio tribine Mame u MaMi na kojima su roditelji LGBT djece govorili o svom iskustvu, na ovaj način želi djelovati na svijest drugih roditelja da stanu uz svoju LGBT djecu.
"Vrijeme je da se roditelji probude iz 20-godišnjeg sna te da progovore o ovoj temi. Hrvatska ima puno kako pojedinaca tako i organizacija i političkih opcija koje su protiv LGBT manjina, a roditelji su prva vrata obrane na koja djeca pokucaju. Već dvadeset godina uvijek nekoliko istih roditelja govori o svojoj LGBT djeci, vrijeme je da i drugi to učine. Želim potaknuti roditelje LGBT osoba da razgovaraju sa svojom djecom i da se outaju, a bilo bi super i da se glas roditelja čuje kada se djeci nešto loše dogodi", kaže Strike te dodaje da je šutnja najveći problem.
Je li ti važnije što će susjedi misliti ili da tvoje dijete bude sretno i da osjeća kako ga podržavaš?
"U Hrvatskoj je najčešći model da dijete kaže roditeljima, oni reagiraju burno, onda to 'prihvate', a nakon toga se više o tome ne razgovara, što zapravo i nije prihvaćanje. Ta se tema više ne spominje i onda npr. dođeš na ručak kod roditelja i ne možeš razgovarati o jednom bitnom segmentu svog života. Nije da su te izbacili, razbaštinili, no postoji ta velika šutnja", kaže Strike te dodaje da je osim u kući ta šutnja problematična i izvan nje, budući da puno znači kada roditelji javno štite prava svoje LGBT djece. S druge strane, kaže, ono što je zajedničko svim roditeljima s kojima je razgovarao je strah, što i objašnjava zašto se roditelji rijetko žele outati.
"Roditelji se boje reakcije okoline, no u ovoj situaciji moraju razmisliti o svojim prioritetima. Je li ti važnije što će susjedi misliti ili da tvoje dijete bude sretno i da osjeća kako ga podržavaš. Taj strah je razumljiv, no većinu prava koja do sada postoje u Hrvatskoj su izborila sama djeca bez pomoći svojih roditelja. Išla su na Pride, organizirali partyje, tribine i različite projekte, dok mnogi roditelji tome nisu pridonijeli niti tako da jednom godišnje odu na povorku ponosa. Ovim pričama želim pokazati drugim roditeljima da se (u većini slučajeva) ništa strašno ne dogodi kada javno priznaš da ti je dijete gej", kaže.
"Svi ljudi iz naše okoline znaju da je gej, on je ipak kao aktivist eksponiran i bio je na televiziji i u novinama. Neki ljudi iz naše okoline to ne spominju. S druge strane, moja najbolja prijateljica, s kojom se družim od svoje jedanaeste godine je bila homofobna, ali je promijenila stav od kad je saznala da je Nikola gej. Ona njega jako voli i mislim da je to jako utjecalo na nju. Zbog toga smatram da je outanje dobro jer ljudi misle da ne poznaju nikoga tko je gej, a onda nakon outanja vidiš da su to ljudi koje poznaješ i voliš te je to onda nešto sasvim drugo; ti neki imaginarni ljudi postaju stvarne osobe", kaže Biserka.
"Ja sam osvijestila da moram izaći u javnost tek nakon prvog Splitskog Pridea na kojem je bilo toliko mržnje, nasilja i primitivizma… to je strašno djelovalo na mene, da čovjek može biti protiv čovjeka jer je jedan od nas drugačiji po nečemu. Za vrijeme rata smo trebali naučiti što se dešava kada ljudi broje drugima krvna zrnca pa je to na mene najviše djelovalo da nešto kažem o tome i više se informiram", kaže Danka koja se sve više zanima za ovu temu i javno razgovaranje o istoj.
Osim straha da će im djeca doživjeti nasilje, a društvo ih odbaciti, ovi roditelji nemaju ništa previše zajedničkog.
"To su straight roditelji koji imaju LGBT djecu, dolaze iz svih profesija i ni po čemu se ne razlikuju od bilo koje druge prosječne hrvatske obitelji. Mislim da je važno da svi shvate da se LGBT dijete može roditi u bilo kojoj obitelji, no ako prema tim osobama pokazujete animozitet dijete će vam jednostavno tu informaciju o sebi prešutjeti te voditi paralelni život ili biti nesretno pretvarajući se da je nešto što nije", naglašava Strike.
"Kad saznaju da im je dijete gej, roditeljima svašta prođe kroz glavu. Zapitaš se jesi li ti nešto krivo napravio. Jedno vrijeme sam mislila da je on gej zbog čokolade koju sam jela u trudnoći. Jela sam svaki dan po jednu Milka čokoladu pa sam pomislila – možda oni nešto stavljaju u tu čokoladu", kaže Biserka te dodaje da joj je žao što se njezin sin nije outao i ranije te je najosjetljivije doba mladosti prošao sam bez njene podrške.
"Iako sam se cijeli svoj život kretala među LGBT ekipom budući da sam radila u Centru za mirovne studije te imala nekoliko poznanika iz LGBT zajednice, bila sam dosta iznenađena budući da isto nisam prepoznala kod svog sina. Nakon što se outao meni, rekao je bratu i sestri, a mog supruga smo ostavili za kraj jer smo mislili da će on to najteže primiti. Suprugova reakcija me je podsjetila zašto sam se ja u tog čovjeka zaljubila i za njega se udala. Na sinovu rečenicu da je gej i da ima dečka suprug je samo rekao: 'Kada ćeš ga dovesti na večeru da ga upoznamo?', ispričala je Mirjana u intervju koji je Strike napravio u sklopu ovog projekta.
Jedan od najzabavnijih outanja u Hrvatskoj je definitivno bilo ono Mime Simić i njenog oca Nikice u kvizu Tko želi biti milijunašu. Ne samo što je Mima našla vrhunski način da se javno outa već je u showu zaradila i 125 tisuća kuna.
"Djeco, uživajte u životu i otkrijte koje su vaše granice. Nitko umjesto vas neće otkriti tko ste, to možete samo vi. I dajte se pokrenite! Zašto do sada nisam pročitao eseje i doktorate o ovoj temi napisane, ne samo od ljudi iz LGBT okruženja. Roditelji; ustanite, stanite uz svoju djecu te poručite ovom društvu jasno i glasno - Ja sam uz svoje dijete. Za djecu su prva linija uvijek roditelji i ako se djeca svojih roditelja boje, tada roditelji nisu obavili dobar posao u roditeljstvu. Glas roditelja čuje se dalje nego glas djece. Ako roditelji LGBT djece o ovoj tematici ne govore, naša će djeca još uvijek biti u istoj poziciji, gubit će svoje najbolje godine u strahu, a strah je jači od kazne same. Strah je užasan osjećaj", poruka je Miminog tate Nikice.