DAN je počeo kao i svaki drugi. Ustao sam, prolio oči vodom, a onda sišao do kioska po novine i duvan. Zatim sam skuhao kavu i nasuo u nju hrpu šećera.
To moramo malo pojasniti. Imam frenda kojem je stari psiholog sa četrdeset godina radnog iskustva. I čovjek je nakon svih tih godina rada u psihologiji zaključio da je najbitnija stvar u životu čovjeka jutarnje sranje.
Ako se ujutro dobro posereš, ostatak dana ćeš se osjećati lagano kao ptičica i raspoloženje će ti biti baš ono nekako dobro.
I tako si ja svako jutro skuham kavu sa hrpom šećera, uzmem novine i čitam na školjci. To mi je skoro najbolji dio dana. Serem i čitam sranja. Međutim, u današnjim novinama uopće nije bilo sranja i to me malo iznenadilo. Zapravo, cijeli dan mi je bio nekako čudan. Još otkako mi je neki šareni komad papira s poda upao u usta.
U novinama je bio tekst pun pametnih i lijepih stvari kao stvoren za predbožićno vrijeme. Radilo se o izjavama onog cvikatog popa koji tvrdi da bi katolici uskoro mogli spaljivati televizije što, naravno, nikako ne možemo nazvati sranjem. Pogotovo u ovo predbožićno vrijeme.
I baš negdje pred kraj teksta dok su iz mene izlazili zadnji komadi govna i lošeg jutarnjeg raspoloženje, dogodilo se nešto čudno. Osjetio sam se toliko nadahnuto, toliko lagano kao da sam se prosvjetlio nakon zen-meditacije ili dobre bombon-špice.
Taj tekst me toliko dirnuo da sam, brišući guzicu, odlučio da je danas prvi dan moje duhovne obnove. Danas ću se posvetiti Bogu, otkriti svoje pravo katoličko ja i mirne duše i pun kardiovaskularne topline dočekati Božić.
Tako nadahnut, uletio sam u dnevni boravak i upalio televiziju. Tamo je bio Big Brother. Onih četvoro bezbožnika se mazalo nekakvim kremicama, a onoj kurvetini nekatoličkoj se vidjela guzica dok ju je onaj ćelavi istetovirani antikrist masirao po leđima i mazao nekom kremom.
U meni je trenutno proradilo božansko nadahnuće pa sam karate potezom opizdio televiziju nogom posred ekrana. Ova je zaiskrila i prosula se po podu, a na ekranu na kojem se samo sekundu prije blistala ta poganska guzica sad je bio mrak.
Tako to mi katolici, puni božanskog nadahnuća, radimo, pomislio sam ponosno. Ne gine mi deset punata na ulasku u raj.
A onda sam upalio radio i čekao u Bruce Lee pozi moleći sa sklopljenim rukama. Na stojedinici su išle vijesti i u njima nije bilo ništa nekatoličko pa sam se osjetio čak i malo razočarano.
Ali onda je krenuo predizborni spot onog masona i domaćeg izdajnika s bradom pa sam i radio probio nogom. On će meni katoliku transkripte slati u Haag onim bezbožnicima i židovskim, bjelosvjetskim urotnicima da osuđuju naše heroje što su s krunicom oko vrata i blagoslovljenim kalašnjikovima ubijali pogane srpske i, sačuvaj me Bože, muslimanske civile braneći tako cijeli kršćanski zapad i samog Papu.
Za ovo mi ne gine još barem dvadeset punata, pomislio sam nadahnuto i bacio radio do televizije.
Onda sam upalio laptop i spojio se na net. Baš kad sam se spremao da i njega zavidam krošeom u monitor, na onom poganskom i bezbožnom index.hr-u, ugledao sam vijest koja me oduševila više nego nadahnuti govor onog cvikatog popa.
U Šibeniku je katolička mladež odlučila junački odgovoriti Big Brotheru i pokrenula je nešto što se zove Big Father. Naši mladi katolici nađu se pa se druže.
Tokom tok druženja njih dvoje se zaveže konopom i tako zavezani stoje dva do tri sata kako bi se što više zbližili jedno s drugim. Predivno, pomislio sam.
Kako se ja tog nisam prije sjetio i predložio svim svojim napušenim i nabomboniranim, poganskim prijateljima da se svake subote prije izlaska malo vezujemo konopom i radimo na zbližavanju.
A onda sam kliknuo na back, a tamo se pojavila vijest o tome kako je Penelope Cruz uhvatila za guzicu Salmu Hayek. Opizdio sam laptop bez razmišljanja i on se rasuo na hrpi do televizije i radija. On će meni u mom stanu propagirat lezbače i pedere, i to samo dan dva do Božića.
I tako sam ostao sam u stanu, u potpunoj tišini kao stvorenoj za meditiranje i molitvu. A uz to ide grass. Otvorio sam ormar i izvadio kesicu s travom, a onda se sjetio da je ta trava proizvod židova i masona koji nas, mlade kotolike, imaju za cilj potpuno oglupiti kako bi što prije mogli uništiti kršćanstvo i samog Papu. Odmah sam zapalio svu travu i prebacio se na vino.
Alkohol je ipak katolički pa sam udario po vinu i meditirao u stanu u kojem više nije bilo nikakvih medijskih uleta koji bi me mogli dekoncentrirati u božjem predanju i trovati mi mozak svom tom hrpom poganskih informacija.
- Probudi se! – čuo sam nježan ženski glas.
Ona se vratila s posla i tako narušila moje meditiranje uz vino.
- Jebote, što bazdiš! – onda je rekla.
- Radim na duhovnoj obnovi. – rekao sam skulirano.
- A što je ovo?! – zgražala se nad hrpom razjebane tehnike nasred dnevnog boravka.
- To su uništena poganska pomagala. – rekao sam ponosno – U mom stanu ih više neće biti. Od sada će se u našoj kući umjesto svjetlucanja sapunica i raznih zlikovačkih emisija čuti molitva i duhovni zov dok se mi budemo zbližavali. Mogu te zavezat konopom?
- Ti bi malo sado-mazo? – rekla je baš ono nekako.
- Ma ne to, nego se zbližavati.
- Ajde može. – rekla je i dalje me gledajući onako.
Onda smo se zavezali konopom i počeli se zbližavati. U ključnom momentu, rekla je "Ajde stavi kondom!"
- Đavolje gumice se više neće koristiti u ovoj kući! – rekao sam – I, nema seksa kad nismo vjenčani.
- Ti nisi normalan! – počela je urlati.
Srećom, odmah pored zgrade imamo crkvu. Bilo je već oko ponoći, ali radilo se o hitnom slučaju. Došli smo do vrata i počeli lupati. Otvorio je pop sav oduševljen što nas vidi.
Naša crkva je, naime, uvela noćnu smjenu za sve one koji se žele poseksati, a nisu u braku.
- Hvaljen Isus! – rekao je.
- Navijeke. – odgovorili smo.
- Izvolite. – rekao je.
- Znate, mi smo mladi katolički par koji jedva čeka biti blagoslovljen djecom. Danas smo se zavezali konopima i u ključnom momentu zbližavanja, shvatili smo da je nužno da nas što prije vjenčate.
- Bravo! – rekao je pop – Takvi nam Hrvati trebaju.
Onda nas je vjenčao po hitnoj proceduri i poželio nam barem 100 djece od čega barem 99 muške.
Tako vjenčani i sretni vratili smo se u svoj dom, zavezali se konopom i odmah napravili četvorke.
Kad su se rodile, naručili smo picu da ih nahranimo. Sad se vi pitate kako s jednom picom nahraniti toliko gladnih usta.
Pa ako je Isus mogao onu hrpu ljudi s par riba i komadom kruhom, onda možemo i mi šest s jednom picom.
A on, uz to, uopće nije bio natripan.