BUKA koja se podigla oko kolumne Doris Pinčić Rogoznice još se nije utišala. Čini se da je glumica i voditeljica svojim priznanjem da je udarila sina Donata dirnula u osinje gnijezdo, u kojem svatko ima svoje mišljenje i od njega ne želi odstupiti ni milimetra.
Iako se u međuvremenu oglasila i sama Doris, oni koji misle da nije trebala udariti sina, a potom ga zatvoriti 20 minuta u sobu da se smiri, i dalje smatraju da za svoj postupak zaslužuje neku kaznu. Mnogo je veći broj onih koji njen postupak ne osuđuju, štoviše podržavaju ga. Ako je vjerovati anketi koju smo proveli, čak 91 posto od više od 19 tisuća ljudi koji su u njoj sudjelovali slažu se s njom.
Batine ne uče djecu razliku između dobrog i lošeg, nego strahu i osveti
Iako se ne slažu s postupkom Doris Pinčić, stručnjaci pozdravljaju otvaranje javne rasprave o ovom pitanju. Među njima je i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece Gordana Buljan Flander.
U razgovoru za Index podsjetila je da od 1998. godine postoji zakon koji zabranjuje fizičko kažnjavanje djece, koji nas je svrstao među prve zemlje koje su donijele taj zakon. Iako su stručnjaci zbog toga ponosni, mnogi roditelji ne znaju za taj zakon.
"Batine ne uče djecu razliku između dobrog i lošeg, nego uče strahu i osveti. Prva reakcija je strah i dijete neće napraviti to zbog čega je kažnjeno, ali roditelj mu nije pokazao što je dobro, nego samo što je nepoželjno. Djeca koja su dobivala batine u pubertetu su govorila da se moraju osvetiti. Oni se žele osvetiti, a to ne mora biti kroz agresiju, nego kroz smetnje u ponašanju", rekla je.
Batine ne mogu biti efikasna odgojna metoda, ako discipliniranje shvatimo kao vodstvo kroz odgoj. Iako su većini prva asocijacija na discipliniranje batine, ono je upravo vodstvo kroz odgoj.
"Djeca imaju pravo na vodstvo kroz odgoj, roditelji trebaju postavljati granice i pravila te tražiti da ih poštuju. Roditelji su zbunjeni, stručnjaci govore nemojte, a navikli su i slušali u okruženju da se dijete ne može odgojiti ako se malo ne lupi po guzi. Na kraju odustaju od odgoja jer miješaju pravo na odgoj bez batina s pravom na odgoj bez granica", naglašava Buljan Flander.
Dodaje da roditelji trogodišnjeg djeteta često kažu da svom djetetu ne mogu ništa, dok drugi kažu: "I mene su tukli pa što mi fali", te nastavljaju metodama kojima su oni odgajani.
Dijete do 2,5 godine ne povezuje uzrok i posljedicu, pa nema smisla udariti ga
"Roditeljima treba pomoć, potrebne su škole za roditelje i javne diskusije o ovoj temi. Potrebno je poslati vrlo jasnu poruku da je dijete kojem je sve dopušteno jednako zanemareno kao ono kojem ništa nije dopušteno. Djetetu treba roditelj koji će postavljati pravila", ističe.
"Dijete do 2,5 godine ne povezuje uzrok i posljedicu, pa nema smisla udariti ga. Ako ga roditelj udari jer je istrčalo na cestu, opet će istrčati i držati ruke na guzi. Roditelji pitaju što ako dođe blizu solne kiseline ili deterdženta. Naš je zadatak skloniti sve opasne stvari iz dohvata, prenijeti ga iz opasne u bezopasnu situaciju", naglašava.
Zadatak je roditelja stvoriti sigurnu bazu, fizički i emocionalno zaštićenu, a to nećemo postići ako mu šaljemo poruku da ga ljudi koji ga vole istovremeno i povrjeđuju.
"Djetetu od 2,5 godine treba ukinuti neku privilegiju, poput kompjuterske igrice, nove igre ili čokolade. Naglašavam, to ne smije biti ljubav, hrana ili voda, ne smije ga se vrijeđati ili izolirati", pojasnila je.
Dijete će puno prije učiniti nešto da udovolji roditeljima, nego što neće jer je dobilo batine.
"Treba mu dati ekstra privilegije, poput nove igrice, više igre s prijateljima, igračaka ili slatkiša. Snažna pohvala je zagrljaj ili rečenice poput ti si divno dijete, super si to napravio. To će mu biti motiv da ponovi to ponašanje", dodaje.
Sa starijom djecom potrebno je utvrditi pravila i posljedice i potom se toga dosljedno držati.
Opasna je poruka djetetu da je u redu tući slabijeg od sebe
"Ne smatram da je roditelj koji je lupio dijete loš roditelj, ali dobro bi bilo da odlučimo da nikad nećemo udariti jer je pitanje gdje ćemo se zaustaviti, kada fizičko kažnjavanje postaje fizičko zlostavljanje, razlika je u intenzitetu, ali oboje je nasilje", naglašava.
Opasna je poruka djetetu da je u redu tući slabijeg od sebe, tvrdi i dodaje da se roditelji onda kasnije čude zašto su djeca u adolescenciji nasilna. Jedan od razloga je to što su naučila da je nasilje način rješavanje problema. Djeca koja su kontinuirano fizički kažnjavana ili zlostavljanja su u većem riziku da pokazuju nasilnička ponašanja u adolescenciji od djece koja nisu.
"Roditeljima često kažem da su nama roditelji ostavili mentalnu kutiju. Na površini je alat koji su najčešće koristili, pa kad smo nervozni ili frustrirani izvlačimo alat na površini. Potičem ih da prekopaju po kutiji i naći će neke druge alate, poput spomenutih", istaknula je.
Na kraju je roditeljima preporučila da se u odgoju više služe humorom, jer djeca vole šalu.