Tim pokušajima možda će pridonijeti Jonathan Wilker i njegovi kolege s američkog Sveučilišta Purdue u Lafayetteu, Indiana. Oni su, naime, otkrili da su ključni sastojak tog ljepila nabijeni atomi željeza koje dagnje uzimaju iz morske vode.
Wilker i njegovi suradnici proučavali su ljepilo koje izlučuju dagnje. "Ono se temelji na molekulama bjelančevina", objašnjavaju istraživači ističući kako je "željezo glavni sastojak koji ga čini čvrstim".
Ovo ljepilo, ili njegova sintetska verzija, moglo bi se iskoristiti u kirurgiji jer je kompatibilno s biološkim tkivom i stvara čvrstu vezu u vlažnim uvjetima.
Od spoznaje o kemijskim sastojcima ljepila koristi bi mogla imati i brodogradnja. Bez zaštite dna brodova vrlo brzo bivaju prekrivena luparima, algama ili drugim organizmima koji ih usporavaju.
Mnoge postojeće zaštitne boje otpustaju u vodu otrovne ione bakra, uklanjajući tako školjke prije nego što se uspiju zalijepiti. Premazi blaži za okoliš mogli bi otpuštati specifične kemikalije koje prekidaju proces prianjanja, ističe Wilker.