HOLLYWOOD nas u posljednje vrijeme manje zabavlja kvalitetom svojih filmova, koliko nekim apsurdnim pričama iz stvarnog života, koje kao da su izašle iz pera najmaštovitijeg scenarista.
Jedan takav slučaj se zbio kada je Paul Schrader, scenarist i režiser poznat po kultnim djelima kao što su "Taksist", "Američki žigolo" i "Ljudi mačke" godine 2004. došao na premijeru filma "Egzorcist: Početak". Taj je horor-film u režiji Rennyja Harlina bio jednim od ambicioznijih projekata tvrtke "Warner Bros", zamišljen kao prequel "Egzorcista", jednog od najutjecajnijih horor-filmova svih vremena, a u svoje vrijeme kino-hitom koji je redefinirao pojam "blockbuster".
Schradera je zapalo da sjedi do Williama Petera Blattyja, književnika po čijem romanu je snimljen prvi "Egzorcist". Nakon nekoliko kadrova Schrader je zapazio da se Blatty počinje nervozno vrpoljiti na svojoj stolici, da bi, kako se Harlinov film približavao svom kraju, to preraslo u škrgutanje zubima i, konačno, izlazak pjene na usta. Neupućeni promatrači bi takvo Blattyjevo ponašanje mogao protumačiti kao simptom iste one demonske opsjednutosti kakvu je pisac bio opisao u svom romanu, no Schrader je znao da se iza toga krije daleko prozaičnije objašnjenje u obličju nemoćnog, ali i opravdanog bijesa.
Schraderu je u tom trenutku bilo prilično neugodno, jer mu je gledanje filma izazivalo radost s istim onim intenzitetom kao i što je izazivalo bijes kod njegovom susjedu. Schrader je, kao možda jedini u publici, film dočekao sa smiješkom na licu, bez obzira što je dijelio njeno mišljenje o kvaliteti Harlinovog ostvarenja.
Schrader je, naime, za "Warner Bros" samo godinu dana prije Harlina već bio snimio jedan prequel "Egzorcista" pod radnim naslovom "Dominion: Prequel to the Exorcist". Ali radna kopija 30 milijuna US$ vrijednog filma se producentima nije svidjela zbog premale količine nasilja, horor-scena i akcije. Umjesto da učine ono što bi bila normalna praksa u takvim slučajevima - premontiraju film ili eventualno snime još par scena - oni su Schraderov film strpali u bunker te unajmili Harlina da snimi potpuno novi film, ovaj put vrijedan 50 milijuna US$.
Schrader je na premijeri shvatio da će Harlinova verzija - snimljena sasvim u skladu s producentskim željama, odnosno u skladu s uzusima današnjih holivudskih "horora" - doživjeti takav krah na blagajnama i među kritikom da će producenti biti prisiljeni njegovu verziju izvući iz bunkera samo zato da bi se oprali od sramote. To se i dogodilo, te se Schraderova verzija odnedavno pojavila i u našim videotekama.
Glavni junak filma je otac Lankaster Merrin, katolički svećenik kojeg je u originalnom "Egzorcistu" tumačio legendarni švedski glumac Max von Sydow. Ovdje njegov lik u mladim danima tumači švedski glumac Stellan Skarsgard. Nakon što je u Nizozemskoj za vrijeme drugog svjetskog rata doživio traumatsko iskustvo, počeo je gubiti vjeru te se posvetio arheološkim iskapanjima. Jedno od njih ga vodi u Keniju, tadašnju britansku koloniju, gdje je u udaljenoj provinciji pronađena drevna kršćanska crkva. Merrin ubrzo otkriva da se ispod crkve nalazi još stariji poganski hram. U tom trenutku članovi ekspedicije, stanovnici obližnjeg gradića i domorodačkog plemena počnu biti svjedocima niza neobičnih i mračnih događaja. Neki od njih su vezani za Chechea (Crawford), obogaljeno domorodačko dijete koje u to vrijeme prolazi kroz proces čudesnog iscjeljenja.
Iako "Dominion" s "Početkom" dijeli mjesto, vrijeme i osnovne elemente radnje, čak i najpovršniji gledatelji će uočiti kako je riječ o sasvim različitim filmovima. Najveći razlog za to nije činjenica da su neki od glumaca različiti, nego u pristupu. Dok je Harlin svoj film shvatio kao priliku da 50 milijuna US$ utroši na megalomanske scene akcije i besmislenog krvoprolića koje tek tu i tamo povezuje nešto nalik na likove i priču, Schrader je, kao i u nekim hororima koje ranije bio snimao ("Ljudi mačke") žanr shvatio kao priliku za filmski esej o nekim ozbiljnim temama.
Tako je "Dominion" žanrovski daleko bliži drami nego hororu, barem u onom smislu kakvim ga danas vidi Hollywood. Umjesto da, poput Friedkina 1970-ih, publiku sa iracionalnim zlom pokuša suočiti putem okretanja glave, povraćanja i sličnih šok-efekata, Schrader to čini kroz izmučeno Merrinovo lice koje je slične užase već bilo vidjelo u ratu. Skarsgardu u tome prilično pomaže mladoliki Gabriel Mann u ulozi katoličkog svećenika čiji će idealizam i dobre namjere poslužiti kao put u pakao. Schrader je "Dominion" shvatio kao klasičnu priču o borbi dobra protiv zla, pa je pustinjski okoliš iskoristio kako bi film po izgledu učinio što sličnijim klasičnim vesternima.
Rezultat Schraderovih napora je dojmljiv i "Dominion" je, kao što se, uostalom, i moglo očekivati, svjetlosnim godinama ispred Harlinovog fijaska. No, film je daleko od savršenstva. Neki od specijalnih efekata nisu "ispeglani", a izbor glazbe je, najblaže rečeno, daleko ispod standarda koje je ustanovio Mike Oldfield u slavnom originalu. Clara Bellar, čiji je lik liječnice mučene sjećanjima na nacističke logore imao veliki dramatski potencijal, je dosta razočarala, gotovo isto kao i Isabella Scorupco u Harlinovoj verziji.
"Dominion" možda ne bi izgledao tako dobar da jedan drugi film nije bio tako loš, niti da je osvojio simpatije zahvaljujući bezumlju producenata. No, usprkos toga zaslužuje preporuke kao osvježavajuće staromodan, inteligentan i zabavan primjerak žanra na kojemu Hollywood danas tako uporno lomi zube.
DVD-izdanje u našim videotekama dolazi uz nekoliko izbačenih scena, te uz na trenutke zanimljiv, ali uglavnom ne previše živahan audio-komentar Paula Schradera.
Uloge: Stellan Skarsgard, Gabriel Mann, Billy Crawford, Clara Bellar, Ralph Brown, Julian Wadham
Režija: Paul Schrader
Proizvodnja: Warner Bros, SAD, 2005.
Distribucija: Intercomm Issa
Trajanje: 117
OCJENA: 6/10 (solidan)
Dragan Antulov