Screenshot: YouTube
IDENTITET jednog od najpoznatijih, ali i najmisterioznijih svjetskih umjetnika, neuhvatljivog Banksyja, nedavno je svijetu službeno obznanila skupina znanstvenika koja je nakon iscrpnog istraživanja potvrdila da je dugogodišnja potraga svedena na jednog sumnjivca.
Mail of Sunday još je prije osam godina pisao da je upravo 42-godišnji Britanac Robin Gunningham legendarni Banksy, umjetnik o čijem su se identitetu raspredale priče.
No, tko je zapravo Gunningham? Je li radio sam? Tko mu je pomagao? Kako je tako dugo uspijevao sakriti identitet? Kako je sve počelo i što to znači za njegov budući rad?
Sve je počelo u Meksiku
Nico Hines iz The Daily Beasta pobliže se pozabavio pričom o umjetniku, a uvjeren je da je Banksy kakvog poznajemo danas nastao u Chiapasu u južnom Meksiku u siječnju 2001. Banksy se tamo zatekao s još 20 Britanaca koji su organizirali put u planine, ali i upoznao sa Zapatistima i stvorio mural solidarnosti.
Zanimljivo je da djelo koje ga je proslavilo nije isključivo njegovo, a mnogi koji Banksy prepoznaju kao naziv grupe umjetnika, smatraju ovo znakovitim. Naime, tada 27-godišnji umjetnik imao je pomoć suputnika koji su nehotice postali dijelom povijesti.
"Da, moje su ruke slikale dijelove Banksyja", govori Will Simpson za The Daily Beast i dodaje da nitko nije očekivao da će postati tolika zvijezda.
Ekspediciju u Latinsku Ameriku organizirali su Easton Cowboysi, maleni nogometni tim iz Bristola na jugozapadu Engleske. Teren na kojem su trenirali nalazio se nedaleko Banksyjeva doma.
Nogomet, aktivizam i ulična umjetnost
Međutim, Banksyjevo umjetničko putovanje započelo je i prije Meksika, nakon što su se on i još jedan mlađi umjetnik, Luke Egan, preselili u lošiji dio grada. Upravo tada Banksy je počeo aktivnije raditi, a do kasnih devedesetih bio je na glasu kao "ime koje obećava". Egan je oduvijek tvrdio da Gunningham kojeg je tada poznavao nema veze s odmetnutim umjetnikom koji je danas pa da samim tim smatra i da Gunningham nije Banksy.
Uz umjetnost bavio se i nogometom, a trenirao je s Cowboysima s kojima je i izlazio u lokalni pub The Plough Inn čija je klijentela šarolika, politički aktivizam je u zraku, a zidovi su prepuni zastava i ljevičarskih pamfleta.
Vlasnici kafića poticali su mušterije da se aktiviraju oko važnih društvenih pitanja, a slična je situacija i danas. Naime, suvlasnik je nedavno otputovao u Francusku kako bi pomogao izbjeglicama u kampovima pokraj Calaisa da nađu bolji smještaj (zanimljivo je da je tamo osvanulo i nekoliko murala).
Jedna od njihovih misija bila je i pomoći stanovnicima Chiapasa da u sela uvedu pitku vodu, a Banksy je predložio da prodaju njegovu sliku maskiranih vojnika koji igraju nogomet. Prodaja je propala, ali Banksy je predložio udruzi Kiptik (koja je pomagala Zapatistima) da prodaju majice s istom tom slikom pa su naposljetku skupili 15 tisuća dolara iako se ovaj "kapitalistički potez" nije svidio nekim njegovim prijateljima.
Banksy im se pridružio na tom putovanju.
Rušenje kapitalističkog sustava
Jesper Beese, koji je također bio dio ekipe, tvrdi da je Banksy naučio dosta o kulturi mještana i da je bio svjestan tradicije slikanja murala u Meksiku pa je i svoj rad uklopio u tu priču, a njegova prepoznatljiva politička poruka tada je počela dobivati jasnije obrise.
Cijelo to putovanje nesumnjivo je utjecalo na njegova uvjerenja, a posebno ga je zasmetalo to što je u svakom selu vidio Coca-Colu, ali ne i pitku vodu.
Kasnije te godine Banksy je za škotski The Herald izjavio da želi srušiti čitav kapitalistički sustav: "Postoji strana moje umjetnosti usmjerena na rušenje sustava, a iza sebe ostavlja trag plavih i beživotnih tijela sudaca i murjaka dok grad pada na koljena urlajući moje ime. A postoji i mračnija strana".
"Banksy iz puba"
Poticao je lokalne trgovine da kupuju hranu izravno od farmera iz krajeva koje su posjetili, a dio zarade odlazio je udruzi Kiptik koja se pobrinula da novac odlazi u poboljšanje uvjeta u selima koja su posjetili.
Beese dodaje da Banksy nikada od svojih prijatelja nije tražio da kriju njegov pravi identitet, ali oni su ga ipak odlučili podržati čuvajući njegovu tajnu: "Znali smo ga kao Banksyja iz puba. Doduše, mislio sam da je njegovo ime Robin Banks".
Vjeruje se da je Robin Banks i bio Gunninghamov prvi nadimak koji se tek kasnije pretvorio u Banksy.
Najpoznatiji sin Bristola
Petnaest godina kasnije, Banksy je najpoznatiji bristolski sin i služi kao inspiracija sugrađanima. Umjesto da se bore protiv vandalizma, gradske vlasti organiziraju kratke turneje u sklopu kojih se obilaze mjesta njegovih murala. Nekad derutni distrikt Stokes Croft danas je meka ulične umjetnosti.
Njegova majka živi u mirnijem dijelu grada gdje grafita uopće nema, a škola koju je pohađao do 16. godine nalazi se u centru starog grada gdje također nećete naići na grafite. U Eastonu se mogu pronaći neki njegovi raniji radovi, a gorila s roza maskom slučajno je prebojana 2011. zbog čega "počinitelji" i danas žale iako su dio uspjeli vratiti u prijašnje stanje.
"Sad znamo, svi u zajednici vole što se tu nalazi", govori imam Syed M. Islam iz Islamskog centra Jalabad.
Samo nekoliko minuta hoda dalje nalazi se anarhistički društveni centar koji je nekoć bio skvot, a koji je, između ostalog i Banksy odlučio ukrastiti svojim radom. Bob Smith koji tamo već godinama volontira tvrdi da su zidovi prepuni umjetničkih djela i da nije uvijek najjasnije što se smije, a što ne smije prebojati.
"Prefarbao sam bočna vrata i pritom prešao preko nekih crteža koji su mi izgledali kao nešto što bih i sam mogao napraviti. Kasnije sam naletio na Stika (također ulični umjetni, op.a.) koji me pitao sviđa li mi se ono što je naslikao na vratima. Prepao sam se", zaključuje u šali Bob.
Ostalo je povijest
Priča o njegovim počecima polagano je nestajala iz medija i svela se na kratku crticu o putu u Meksiko, a pažnju je privukla misterija koja je i postala "selling point" njegove umjetnosti. Slike štakora, majmuna, policajaca, vojnika i djece slale su njegove antiratne i antikapitalističke poruke svijetu, a ljudi su na to padali.
Doduše, "misterija obavijena velom tajne" tijekom godina izgubila je šarm, a Charlie Brooker, poznati britanski komičar i kolumnist The Guardiana, još je 2006. "subverzivnog genija" nazvao smećem napisavši da njegov rad izgleda "očaravajuće pametno" samo potpunim idiotima koji zapravo i ne znaju zašto su njegove poruke subverzivne i o kakvoj je poruci uopće riječ.
Ubrzo su se pojavili i celebovi koji su mahnito počeli kupovati njegove radove i njima ukrašavati domove, a kada bi neki nepažljivi gradski dužnosnik odobrio da se neki od njegovih grafita prefarba, legenda bi postajala još veća jer to bi među manje zahtjevnom publikom značilo da "vlada želi sakriti istinu".
Ukratko, postao je neizostavni dio suvremene pop kulture, a njegovi su se radovi nastavili pojavljivati u filmovima, spotovima, na majicama, omotima albuma i zidovima diljem svijeta, stvarajući osjećaj da se radi o sveprisutnom super junaku koji putuje i pokazuje "srednji prst" pohlepnom, pokvarenom i ratom zaluđenom establišmentu.
Posljednji veći projekt bio je Dismaland, zajebancija na račun Disneylanda nastala u suradnji s drugim umjetnicima, a nakon toga, nedaleko Calaisa i izbjegličkog kampa (tzv. "Džungle"), osvanulo je i nekoliko murala, a na jednom koji je nazvan "Sin migranta iz Sirije" prikazan je i Steve Jobs kao izbjeglica.
Hoće li ovo otkrivanje identiteta promijeniti stav prema Banksyju, nije poznato, ali ni sama vijest nije odjeknula i polučila očekivane rezultate.
Zašto? Nikog zapravo nije ni briga tko je Banksy i kako izgleda, a ni radi li se o jednom ili skupini umjetnika. Štoviše, kanadski medijski umjetnik Chris Healey već šest godina trubi da je Banksy zapravo ekipa od sedam umjetnika koju predvodi žena. On tvrdi da je to činjenica, ali da ne smije otkriti izvore, međutim, ni to nije značajno promijenilo stav javnosti.
Glupo zvuči, ali zanimljivo je bolje, a zanimljivije je ovako. Lice (ili lica) će samo nepotrebno razbiti misteriju, a misterija je upravo ono što cijeloj priči daje posebnu draž.