Zaboravljeni šibenski Macchiavelli

´VLADAR mora biti ili obdaren književnim darom ili voljeti književnost. Bez toga bi, jasno, vladar postao tiraninom, ako po prirodi nije dobar.´ Toliko, među ostalim, o ´vladaru i vladavini´ piše u svom najpoznatijem proznom djelu ´Monoregija´, objavljenom 1522. u Veneciji, humanist Ivan Polikarp Severitan, poznat još i kao ´šibenski Macchiavelli´!

Ivan Polikarp Severitan živio je na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće te se može reći da je njegov život tipičan za humaniste koji su dolazili iz naših krajeva, stoji u napisu ´Šibenski Macchiavelli´, objavljenom u ´Šibenskom listu´, autora mr. Borisa Nikšića, koji je 1998. ´Monoregiju´ preveo s latinskog. Iako je imao nesuglasica u rodnom Šibeniku svugdje se potpisivao sa Sibenicensis Dalmata! Godine 1510. zauvjek je napustio rodni grad i domovinu te otišao s na drugu stranu Jadrana. Umro je oko 1530.

Bio je svestran pisac, okušao se u poeziji, prozi, napisao je i dva djela s područja gramatike. Najpoznatije mu je djelo ipak ´Monoregija´. Što je to uopće ´monoregija´?

Sama riječ je kovanica složena iz latinskog i grčkog: grč. monos = sam, lat. regnare = vladati! ´Radi se zapravo o traktatu o vladavini´, napominje mr. Nikšić, te kaže: ´Vladari su u najčešćem broju slučajeva bili sve prije doli filozofi i sluge države i naroda i rijetko se služe razumom i pravednošću u obnašanju vlasti.´ ´Monoregija´ je spis o dobroj vladavini posvećen urbinskom vojvodi Francescu Mariji della Rovere u čijoj je službi Ivan Polikarp Severitan najvjerojatnije bio. Svojevrsnom je sintezom humanističkog i tradicionalno-kršćanskog svjetonazora, ističe, mr Nikšić.

Zanimljivo, prema Severitanovu mišljenju, biti vladar nije ponajprije povlastica nego dužnost i obveza. Iako ´Monoregija´ ne spada u vrhunce literature s područja filozofije države i vladanja njegovog vremena, kao na primjer Macchiavellijev ´Vladar´, ono predstavlja značajno ostvarenje hrvatskog latinizma i humanizma. Šibenski Macchiavelli vrijedan je izučavanja.