IAKO iz ZIL-a već godinama ne stižu noviteti, a proizvodnja samo što ne stane, nagađanja oko sudbine ovog poduzeća ne jenjavaju. Već desetak godina vode se rasprave o njegovoj budućnosti, a država se i dalje bori da održi na životu ono malo ponosa što je još ostalo.
I dok je Tatra igrala na kartu sportskih performansi, ZIL se opredijelio za luksuzni segment. Naravno, vremena je bilo malo, pa se odigralo na jedini mogući način, a to je kopirati. I tako su već nakon nekoliko godina Moskvom krstarile imitacije Packarda, Lincolna, i Cadillaca.
Povijest tvrtke
Nekad . . .
Početkom 1920-tih osnovana je AMO (Avtomobilnoe Moskovsoe Obshchestvo), koja se bavi proizvodnjom prijevoznih sredstava iz osobnog i gospodarskog programa.
Desetak godina kasnije tvornica je modernizirana i preimenovana u ZIS (Zavod Imjeni Stalina).
Staljin već tada razmišlja o proizvodnji osobnog automobila, koji bi komforom i luksuzom nadilazio bilo koje vozilo dotad proizvedeno na tim prostorima.
ZIS već 1933. patentira prvi automobil, koji istina koristi Buickov osam-cilindarski motor, ali i budi nadu da bi uskoro mogla startati proizvodnja prvog luksuznog modela.
1936. godine stvoren je model 101, prvo vozilo tvrtke. Bila je riječ o vozilu koje je dizajnerski pratilo trendove diktirane od strane Amerikanaca.
Ustvari, 101-ca je, baš kao i njegovi nasljednici, bila kopija američkih Packarda. Za pokretanje vozila brinuo se 5.0-litreni osam-cilindarski motor, koji je razvijao 90 KS.
Daljnjim modifikacijama snaga je povećana na 115 KS, a maksimalna brzina sa 115 na 130 km/h. Model se proizvodio do 1941. godine, kada se proizvodnja zbog ratnog stanja prekida.
Tu treba svakako spomenuti model 101-A, koji mnogi i danas smatraju najljepšim automobilom ikad sagrađenim u Rusiji.
101-A je proizveden u svega dva primjerka, a uz predivan izgled pružao je za to vrijeme izvanredne performanse.
Naima, prema nekim podacima, ruski coupe postizao je i do 180 km/h.
Staljina očito previše ne opterećuje opsada Staljingrada, jer baš u to vrijeme naređuje grupi inženjera da razviju novi model za ZIS.
I tako već 1942. godine sa proizvodnih traka silaze prvi primjerci modela 110.
I ovaj automobil je bio kopija Packarda, točnije modela 180, kojeg je pokretao 6-ltreni motor od 140 KS. Više od 2.5 tone teško vozilo bilo je sposobno za maksimalnih 140 km/h. Model se proizvodio do 1958. godine.
1951. godine razvijen je definitivno najatraktivniji automobil ikad proizveden u ovoj zemlji.
Dizajn modela 110 inspiraciju je našao u avionskoj industriji. Najjednostavnije rečeno, riječ je o šest metara dugom vozilu koje je zahvaljujući vrhunskoj aerodinamici i 6-litrenom V8 motoru od skoro 200 KS bez problema probio granicu od 200 km/h.
Ubrzo je razvijen i model 112, koji je sa svojih 2.450 kg mase u sportskoj izvedbi na utrkama postigao nekoliko zapaženih rezultata.
Nakon Staljinove smrti ZIS je preimenovan u ZIL (Zavodi Imjeni Likhacheva). Tadašnji ZIL-ovi modeli uzore pronalaze u Cadillacovim uzdanicama.
Prvi model u novom razdoblju nosi ime 111. 111-ica je u potpunosti bila kopija američkog modela, a čak se ugrađivao automatski mjenjač proizveden u SAD-u.
Tijekom 1960-tih Rusi prelaze na "uglasti" dizajn, a snaga i obujam rastu, baš kao i u SAD-u, i zaustavljaju se na oko 300 KS i 7 litara obujma. Tada nastaju modeli 115, 117 i 119, a razvijen je i prvi luksuzni autobus.
Start je luksuzom i komforom odgovarao ostatku game, a bio je omiljen izbor ruskih dužnosnika.
. . . i sad
1985. godine starta proizvodnja modela 41041, koji je dočekao današnje dane bez većih izmjena.
Uz model sa pet sjedala, u ponudi se nalazi i produljena izvedba (41047), koja raspolaže sa sedam sjedala. Oba modela pokreće isti motor, 7.7 V8 od 315 KS i maksimalnog okretnog momenta od čak 610 Nm.
Naravno, radom motora upravlja se putem 3-stupanjske automatike. I za kraj recimo samo da je dulji model pod punim opterećenjem težak 4.125 kg, a da se potrošnja kreće oko 30 l/100 km.
Recimo nešto i o proizvodnji kamiona. Tvrtka koja je proizvela prvi kamion u Rusiji, svoj vrhunac doseže 1983. godine, kad je proizvedeno 230.000 kamiona.
Tijekom devedesetih proizvodnja pada na 30.000 primjeraka godišnje. Posljednjih nekoliko godina AMO ZIL pokušava pronaći strateškog partnera (Volvo, Renault,..) koji bi ga snabdjevao modernim motorima i tako omogućio proboj na svjetsko tržište.
Kad su pak u pitanju osobni automobili, stvar je još kompliciranija.
Naime, ZIL jedini izlaz vidi u proizvodnji jeftinog modela, koji bi cijenom mogao konkurirati ruskoj konkurenciji. Međutim, loša financijska situacija ne dopušta start proizvodnje, pa je stoga cijeli projekt pod znakom upitnika.