SVAKI roditelj nastoji koliko je god moguće pridonijeti tome da njegovo dijete izgradi osjećaj samopouzdanja, ali psiholozi naglašavaju da ponekad nehotice mogu napraviti grešku svojim ponašanjem. Kako piše Psychology Today, roditelji bi trebali znati da njihovo ponašanje, bez obzira na to je li učinjeno svjesno ili nesvjesno, itekako utječe na dijete, a samim time i na razinu samopouzdanja koje ima.
I ne, to ne znači da su vikanje ili fizičko kažnjavanje jedine stvari kojima roditelji uništavaju djetetovo samopouzdanje, tu su i suptilnije navike koje mogu biti isto tako toksične, objašnjava psiholog Jeffrey Bernstein.
Vikanje i fizičko kažnjavanje
Ništa ne uništava samopouzdanje kod djeteta kao vikanje i udaranje, upozorava Bernstein. Kada vičete ili udarate, pokazujete lošu kontrolu svojih nagona te emocija koja se isporučuje kroz izljev bijesa s ciljem obeshrabrivanja djeteta. Kako objašnjava psiholog, to se možda na početku može činiti kao da ste ih uspjeli natjerati da prestanu sa svojim lošim ponašanjem, ali zapravo je ovakav način discipliniranja tek kratkoročno rješenje i ima mnogo više štete nego koristi. Naime, brojna istraživanja pokazala su da vikanje i fizičko kažnjavanje imaju negativne posljedice na zdravlje i ponašanje djeteta, uključujući i njegovo samopouzdanje, koje se u tom slučaju srozava.
Stalno spominjanje prošlih svađa
Nakon što se problem ili svađa oko nečega riješi, nemojte ga više spominjati. Djeci treba dopustiti da počnu ispočetka jer, budimo iskreni, svatko ponekad pogriješi, a naročito djeca koja još uvijek uče koje su granice ponašanja. Roditelji koji spominju dječje pogreške iz prošlosti ukazuju im na to kako pogreške nisu normalne, zbog čega im ujedno i zamjeraju dulje vrijeme. Isto tako, Bernstein naglašava kako djeca moraju znati da kada se stvar riješi, ona postaje dio prošlosti. Umjesto toga, potrebno je da roditelj pohvali njegovo dobro ponašanje. Što je dijete više osnaženo za svoje pozitivno ponašanje i izbore u budućnosti, to će se bolje osjećati te imati jače samopouzdanje. U protivnom, ono će izostati.
Izazivanje osjećaja krivnje kod djeteta
Jedna je stvar pitati dijete kako bi se osjećalo da je na vašem ili tuđem mjestu u određenoj situaciji. Međutim, roditelji prečesto ovo guraju do krajnjih granica i pokušavaju kod djece izazvati osjećaj krivnje zbog njihovih misli, osjećaja ili postupaka. Roditelji koji često koriste takozvani osjećaj krivnje kako bi kontrolirali svoju djecu riskiraju da ona jednog dana postanu nesigurna u sebe i svoje mogućnosti, objašnjava psiholog.
Sarkazam
Korištenje sarkazma u komunikaciji s djetetom također je jedna od loših navika koje utječu na razinu njegovog samopouzdanja. Naime, sarkazam najčešće koristimo kada govorimo određene stvari koje zapravo ne mislimo, a ujedno svojim tonom glasa i izrazima lica impliciramo suprotno od onoga što zapravo govorimo. Bernstein upozorava da s djetetom nikad ne bismo smjeli koristiti ovakve obrasce komunikacije jer oni dokazano štete djeci te uništavaju njihovo samopouzdanje.