Mnogi od nas namjestili su alarm za rano jutro s namjerom da dan započnu produktivno, bilo vježbanjem, meditacijom ili obavljanjem kućanskih poslova. No, kada se alarm oglasi, ta odlučnost često nestane i prevlada želja za ostankom u krevetu. Ipak, to ne vrijedi za Aimee Stanton, 32-godišnju majku dvoje djece, vodoinstalaterku i poduzetnicu iz Melbournea, koja se posljednje tri godine budi u 2:30 ujutro pet dana u tjednu, a tvrdi da joj je ta navika u potpunosti promijenila život, piše Newsweek.
Dok bi većina ljudi 2:30 ujutro smatrala dubokom noći, Stanton kaže kako se zbog ove rutine osjeća energičnije i sretnije. Osim toga, oslobađa joj vrijeme tijekom dana kako bi bila potpuno posvećena svojoj obitelji, budući da je većinu obaveza već obavila.
"U početku sam se počela buditi u 2:30 kako bih stigla obaviti više stvari i stvorila jutarnju rutinu koja će mi mentalno promijeniti život", rekla je Stanton. "Volim tišinu noći, to što mogu obavljati posao i raditi na sebi dok ostatak svijeta spava. To je čaroban osjećaj."
Dodala je kako je s ranim buđenjem započela nakon rođenja prvog djeteta. "Mrzim raditi dok su mi djeca budna. Želim biti prisutna, a ako to znači da moram obaviti stvari prije nego što se oni probude, onda ću to i učiniti."
Njezina jutarnja rutina započinje s 30 minuta u teretani, nakon čega slijedi 30 minuta na traci za trčanje kod kuće, tijekom kojih pohađa online tečaj. Zatim provodi 30 minuta u sauni meditirajući, tušira se pet minuta hladnom vodom, a potom dva sata posvećuje stvaranju sadržaja ili kreativnom radu za svoju tvrtku. Do 7 sati ujutro, kada se njezine kćeri probude, Stanton je spremna započeti dan s njima.
"Vrijeme između 2:30 i 7 ujutro jedino je koje imam za sebe, pa nastojim ne pregledavati društvene mreže niti provjeravati e-poštu", objasnila je.
Stanton priznaje da buđenje tako rano nije uvijek lako, ali svjesna je koliko je ključno za njezinu produktivnost i opće dobro. Obično odlazi na spavanje oko 20:30, a kad se alarm oglasi, iskače iz kreveta prije nego što uopće stigne preispitati svoju odluku. Kaže da joj je, ako ne ustane unutar tri sekunde, znatno teže napustiti krevet.
"Nakon što sam prije desetak godina pročitala knjigu 'Klub ranoranilaca', znala sam da su jutra ključna za to kako će mi se odvijati ostatak dana. Znala sam da ću, ako uspijem pravilno posložiti jutarnju rutinu, postati nezaustavljiva", rekla je.
"Prvo sam počela s rutinom u 5 ujutro, zatim sam prešla na 4, pa na 3:30 i na kraju na 2:30." Vjeruje da joj je postupno pomicanje vremena buđenja olakšalo prilagodbu. Manjak sna pokušava nadoknaditi vikendom, kada spava do 7 ujutro, što je za nju, kako kaže, praktički sredina dana.
Svoju je rutinu podijelila i na društvenim mrežama, gdje je objava o tome kako joj je rano buđenje "promijenilo život" privukla veliku pažnju. Najčešće pitanje koje joj korisnici postavljaju jest kada odlazi na spavanje. Stanton naglašava da razumije da se ne bi svatko mogao buditi tako rano, ali ona je oduvijek bila jutarnji tip pa joj takav ritam najbolje odgovara.
Ona potiče ljude da pronađu rutinu koje se mogu pridržavati, ističući da produktivnost ne mora nužno značiti alarm u 2:30 ujutro.
"Čak i buđenje samo 30 minuta ranije nego inače kako biste imali malo vremena za sebe može vam promijeniti život. Iskoristite to vrijeme za rad na sebi i nemojte da vas ometa telefon", savjetuje Stanton.
"Sve pripremite večer prije, a onda, čim se alarm oglasi, odmah iskočite iz kreveta, prije nego što stignete razmišljati ili tražiti izgovore. Svatko ima različita doba dana kada je najviše koncentriran. Pronađite kada ste vi najviše fokusirani i iskoristite to vrijeme."