Djeci je potrebno čuti da ih roditelji vole, a bezuvjetna ljubav ključna je za njihov razvoj. Ona im gradi samopouzdanje i pomaže da se osjećaju ponosno. S druge strane, uvjetovana ljubav može nanijeti štetu i postaviti djecu na put neuspjeha, narušavajući njihov odnos s roditeljima.
Djeca kojoj se iskazuju suosjećanje i podrška izrastaju u stabilnije odrasle osobe. Iako je fizička nježnost važna, ključno je da roditelji svoju ljubav i podršku iskazuju i riječima, piše YourTango.
Djeca se trebaju osjećati sigurno. Kada ih roditelji redovito podsjećaju da su ponosni na njih, pomažu im u izgradnji čvrstog samopoštovanja. Iako s pohvalama ne treba pretjerivati, prava mjera podrške može ostaviti trajan pozitivan utjecaj na djetetovu dobrobit. Reći djetetu "ponosim se tobom" izravan je način iskazivanja ljubavi koji ga može učiniti samopouzdanijom odraslom osobom.
Djeca znaju biti stroga prema sebi, a neprestano guranje prema uspjehu može stvoriti prevelik pritisak. Iako roditelji žele da im djeca uspiju, pohvale isključivo za uspjehe, bez podrške u neuspjesima, mogu kod djeteta stvoriti osjećaj da mora biti savršeno. Takav perfekcionizam može dovesti do pretjerane samokritičnosti.
Poticanje na uspjeh je dobro, ali ne smije stvoriti strah od neuspjeha. Bezuvjetna ljubav ostavlja prostor za pogreške i uči djecu kako da se nakon pada ponovno podignu i krenu dalje.
Važno je naučiti djecu da prihvate svoje vrline. Kada steknu samopouzdanje, mogu izrasti u uspješne pojedince. Roditelj koji bezuvjetno voli svoje dijete redovito će mu jačati samopoštovanje i pomagati mu da razumije svoje snage kako bi moglo usavršiti vještine. Podsjećanjem da su posebni, djeca uče biti svoja i čvrsto stajati na zemlji.
Poticanjem djece da govore o svojim osjećajima učimo ih emocionalnom izražavanju. Svi smo susreli odrasle osobe koje se teško nose s verbaliziranjem emocija, što otežava stvaranje dubljih odnosa s njima. Bezuvjetna ljubav uključuje i ranjivost, a kada roditelji njeguju tu vještinu kod djece, postavljaju ih na put uspjeha. Sposobnost prepoznavanja osjećaja i mirnog razgovora o njima od najranije dobi iznimno je važna.
Neki roditelji stvaraju okruženje koje potiče otvorenu komunikaciju. Potiču djecu da govore o svojim emocijama, ali ih i podsjećaju da će biti uz njih bez obzira na sve, zbog čega se djeca onda osjećaju sigurno povjeriti im se, čak i kad znaju da bi mogli biti u nevolji.
"Komunikacija s poštovanjem, kakvu pokazuju odrasli, uči djecu kako se izražavati bez agresije ili povlačenja", kaže dr. Zishan Khan za Parents.com.
"A kad dođe do sukoba, umjesto da odmah uskačete i rješavate ga, možete voditi djecu kroz proces rješavanja problema, potičući empatiju, slušanje i kompromis. Te vještine ne samo da grade emocionalnu inteligenciju, već i jačaju uvjerenje da je dom mjesto gdje se problemi rješavaju zajednički, a ne mjesto kojeg se treba bojati."
Roditelji često zahtijevaju od djece da priznaju pogreške i preuzmu odgovornost za svoje postupke. No, dok ih uče što je ispravno, a što pogrešno, i sami se mogu naći pred izazovom - priznati vlastite pogreške. Svi griješe, uključujući i odrasle. Kada se dogodi propust, roditelji se moraju znati ispričati svojoj djeci. Time im pokazuju da ih bezuvjetno vole i da im je stalo da se osjećaju sigurno i podržano.
Samoprihvaćanje je jedna od najvažnijih lekcija koje dijete može naučiti. Međutim, neki roditelji vole uvjetovano i ne prihvaćaju dijete onakvo kakvo jest, već ga pokušavaju oblikovati prema svojim željama. Ako se to ne ostvari, mogu u djetetu brzo izazvati osjećaj manje vrijednosti.
Pružanje sigurnog prostora za razvoj vlastite osobnosti znak je bezuvjetne ljubavi. Takvi roditelji znaju da ne mogu kontrolirati tko će im djeca postati, već ih mogu samo podržavati na njihovom putu.
Ohrabrenje puno znači, čak i u odrasloj dobi. Kad dijete odrasta, riječi "možeš ti to" imaju veliku težinu. Ta podrška potiče ih da slijede svoje snove ili da se suoče s teškom situacijom i prebrode je.
Bilo da se radi o velikom testu u školi ili važnoj nogometnoj utakmici, te riječi mogu ih uvjeriti u vlastite sposobnosti. Bezuvjetna ljubav dolazi s iskrenom podrškom koja djeci daje do znanja da su roditelji tu da ih podignu ako padnu.
Djeca se ponekad boje iznevjeriti roditelje. Ako misle da neće dobiti podršku nakon pogreške, možda se uopće neće obratiti roditeljima za pomoć. Mogu vjerovati da će se ljubav roditelja promijeniti ako su razočarani nečim što su učinili, poput loše ocjene ili problema u školi. Roditelj koji istinski bezuvjetno voli svoje dijete uvijek će reći: "Ništa neće promijeniti moju ljubav prema tebi."
Uvjetovana ljubav može biti traumatična za dijete jer će primijetiti da roditelji ponekad nisu uz njega, osobito kada postane teško. S druge strane, roditelj koji pruža bezuvjetnu ljubav često podsjeća djecu da je uvijek na njihovoj strani. Ta rečenica poručuje djetetu da mu roditelji čuvaju leđa i da su tu da ga podrže i u dobru i u zlu. Takva djeca nikada ne moraju brinuti hoće li imati podršku roditelja.
Odrastanje je teško. U školi se dijete može susresti s vršnjacima koji će ga pokušati omalovažiti, a kasnije će iskusiti i teške odnose zbog kojih će preispitivati sebe. To može ozbiljno narušiti samopoštovanje. Kada kod kuće vlada bezuvjetna ljubav, takve je izazove lakše prebroditi jer su djeca od roditelja često čula da su vrijedna upravo takva kakva jesu.
"Većina samopouzdane i otporne djece dolazi iz sretnih, brižnih domova punih podrške u kojima vladaju jasne i razumne smjernice i disciplina. Otporna djeca imaju sposobnost oporaviti se od teških situacija. Zdrava povezanost s roditeljima ili drugim odraslim osobama može potaknuti snažniji rast i samopoštovanje", navode znanstvenici sa Sveučilišta Brigham Young.