Foto: Guliver Image/Getty Images
GODINA na izmaku nije bila lagana za Ivicu Kostelića. Kao što, uostalom, nije ni malo koja dosad. I nećemo puno pogriješiti ako kažemo da bi, rezultatski gledano, bila neuspješna bez srebrne olimpijske medalje u superkombinaciji, četvrtog olimpijskog srebra u karijeri.
Bez forme stigao u Soči
Ivica je u Soči došao bez neke posebne forme, 18., 17. i 21. mjesto u slalomu daleko su od željenih rezultata, a u siječnju je još zabilježio i loše 22. mjesto superkombinacije u Kitzbühelu, odnosno izlijetanje u istoj disciplini u Wengenu. Gledajući iz tog kuta, u Soči sigurno nije stigao sa očekivanom razinom samopouzdanja, kao ni u ulozi glavnog favorita. Sigurno nije pomogla ni konstantna borba s ozljedama i u toj sezoni.
Za mnoge je, međutim, bio upravo glavni favorit za zlato. U svojoj zadnjoj prilici, teško je vjerovati u drugačije, da osvoji olimpijsko zlato.
Sjajni spust i slalom za kojim će uvijek žaliti
Svi su ga već vidjeli na vrhu nakon sjajno odrađene vožnje u superkombinacijskom spustu, pa su tog petka na Valentinovo, dan na koji je Janica 2002. osvojila olimpijsko zlato, a Ivica 2006. godine srebro, od 12:30 mnogi bili uz svoje male ili nešto veće ekrane. Na slalomskoj stazi koju je postavio Ante Kostelić i bez izrazitih slalomaša ispred njega, Ivica je bio glavni favorit u tom trenutku.
No kad je odradio više od sekunde slabiju vožnju od Sandra Vilette, za ukupno treće slalomsko vrijeme, mnogi su ostali razočarani, vjerojatno i Ivica sam. Unatoč tome što su mu toplina i "pucanje" staze bili realne otegotne okolnosti. Ni kad je ponos zbog medalje na kraju prevladao malo je bilo onih koji su mogli govoriti o još jednom velikom uspjehu bez onog "ali".
"S obzirom na sezonu, ovo je za nas velika nagrada, mnogi su se promijenili na postolju kroz ovih osam godina, ja sam ostao", kao da je i sam sebe tješio Ivica, no onda je u jednadžbu o rezultatskom uspjehu ubacio još nešto: "Zdravstveno stanje nije baš dobro. Usprkos svim lijekovima, osjećao sam koljeno, bolove…Već tri sezone se borim, ne znam, teško je to." Iskreno je na svoju svakodnevicu podsjetio najbolji hrvatski skijaš svih vremena.
Deveto mjesto u slalomu do kraja OI najbolji mu je rezultat nakon srebra, a solidan deseti bio je još na završnici sezone u Lenzerheideu. I to su bila tri Top Ten rezultat u prošloj sezoni, pokazat će se i u 2014. dosad.
Kraj karijere? Ne, to mu nije bilo na umu.
"Novi" Ivica još se traži, može li se naći na Sljemenu?
Odluka za sljedeću sezonu bila je promijeniti stil skijanja, prilagoditi se trendovima i stazama zadnjih sezona. Zbog svih tih najava loš ulazak u sezonu nije iznenadio, očekivalo se da je potrebno neko vrijeme da stvari "sjednu" na svoje mjesto.
I onda je Ivica pao u Äreu, a Gips konačno rekao da je zadovoljan. Mnoge je to zbunilo, ali tata Kostelić objasnio je da se u dijelu koji je odskijao vidio napredak u načinu skijanja njegovog sina. 26. mjesto u u Madonni di Campiglio, u slalomu, to nažalost nije potvrdilo i još uvijek se čeka rezultatsko manifestiranje tog Gipsovog optimizma.
Ovosezonska agonija tako je bacila nešto više sjene na 2014., ali nakon svega Ivicu treba pustiti da skija bez ikakvog pritiska. Teško da je i on održao karijeru na životu jer još lovi neki poseban doseg, Olimpijskih igara ove sezone i tako nema, a znamo da je samo to poseban motiv za Kosteliće.
Ivica je, pretpostavljamo, nastavio skijati jer mu se - skija. Na ovoj razini, koja je još uvijek vrhunska u odnosu na cjelokupni Svjetski kup, ali ne i u odnosu na Ivičinu prošlost. Pa kakav god da bio početak sezone, nema onog tko neće na startu utrke na Sljemenu 6. siječnja računati na njega. U možda posljednjem pokušaju da nakon što je pokorio svijet, pokori i to svoje brdo.
Nešto će, na koncu, o Ivici reći i činjenica da će mu mnogi srebrnu olimpijsku medalju smatrati neuspjehom. Možda je, dakle, mala bila ova godina za Kostelića, ali ponajviše zbog njegove veličine u skijaškom svijetu.