Foto: Getty Images/Guliver Image
EVERTON - ATALANTA 1:5 u petom kolu Europa Lige za sada je posljednja u nizu blamaža Toffeesa ove sezone.
U koju je klub iz engleskog povijesnog Big Fivea ušao s golemim očekivanjima proboja u suvremenu veliku četvorku.
Klub koji je ljetos na pojačanja dao 150 milijuna eura, razbio je onaj koji je toliko potrošio u posljednjih deset godina
Potrošnja na pojačanja bila je razmjerna nadanjima. Za nove igrače, među kojima je bio i Nikola Vlašić, Everton je dao oko 150 milijuna eura. A onda ga je iz Europe ispratio klub koji je manje od toga na pojačanja potrošio u posljednjih deset godina.
I to toliko teškim porazom da je Everton njime srušio nekoliko negativnih rekorda. Klupskih, jer ovo mu je najteži domaći poraz u europskim natjecanjima, ali i nacionalnih.
S pet komada koje je primio od Atalante, došao je do čak 15 primljenih zgoditaka. To je engleski rekord otkako se europski kupovi igraju po skupinama.
Posebno porazno po Everton zvuči što su dosadašnji rekorderi Manchester United (1998./99.), Tottenham (2010./11.) i Manchester City (2012./13.) po 11 golova primili u daleko jačim skupinama Lige prvaka i to u svih šest utakmica. Everton ih je debelo nadmašio iako igra slabiju ligu, a do kraja natjecanja rekord stigne još pogoršati, jer ostao mu je još jedan meč, kod Apollona.
Everton postavlja klupske i izjednačava engleske crne rekorde u Europi
Everton je sramoćenjem protiv Atalante izjednačio još dva crna engleska rekorda u Europi. Sinoćnjih 1:5 najteži je domaći poraz kluba iz te zemlje u Kupu UEFA/Europa Ligi još otkako je Nottingham Forest u ožujku 1996. jednakim rezultatom izgubio na svom terenu od Bayerna. Ali Nottinghamu se to barem dogodilo u četvrtfinalu natjecanja, a ne kao Evertonu, u skupini.
Sa samo jednim osvojenim bodom u pet utakmica skupine euro-kupa, Everton je poravnao rekordno siromašan ulov engleskih klubova. Do sada je na ovom "tronu" sam bio Blackburn, koji je samo toliko uspio ušićariti 1995. u skupini, ali Lige prvaka.
Kada smo kod ova dva pala velikana engleskog nogometa, kao crni predznak trećem koji je sinoć ponovio njihove negativne rekorde treba napomenuti da Nottingham Forest od 1999., a Blackburn od 2012. tavore u drugoj ligi.
Pad u drugu ligu je realna opasnost
S obzirom na to u kakvom je Everton slobodnom i, čini se, nezaustavljivom padu, ne bi bilo čudo da im se tamo pridruži klub koji je posljednji put u drugom razredu engleskog nogometa bio davne 1954. Everton je, naime, pobijedio samo jednom u posljednjih 11 utakmica u svim natjecanjima.
Već je ispao iz Liga kupa, dok je bez šanse za prolaskom skupine Europa Lige ostao čak dva kola prije kraja natjecanja po skupinama.
U Premier League je za 12 kola uspio sakupiti jednako toliko bodova i samo je tri boda od zone ispadanja. Goodison Park, donedavno neosvojiv stadion i jedno od najtežih gostovanja na Otoku, postao je samoposluživanje za goste. Evertonu je 1:5 od Atalante već peti domaći poraz u tri mjeseca ove sezone. Tijekom cijele prošle imao ih je samo četiri.
Upravo se protiv Atalante na tribinama Goodisona vidjelo koliki su razmjeri Evertonovog potonuća ove sezone. Na stadionu s 39,500 mjesta bila je prodana tek 17,431 ulaznica. To je druga najslabija posjeta u povijesti kluba. Manje gledatelja bilo je samo 1993., kada je njih 15,293 svjedočilo ispadanju od Wimbledona u trećem kolu FA Kupa.
Neosvojiva tvrđava postala ispražnjeno samoposluživanje
Posebno su porazne činjenice da je na njegovom polupraznom stadionu odjekivala pjesma talijanskih navijača, ali i da su brojni gosti dolaskom u daleki Liverpool spasili da ova sramotna utakmica Toffeesa ne uđe u povijest i kao ona s najmanje gledatelja. Ali možda bi tako bilo i bolje, jer kako piše Liverpool Echo, "navijači koji su ostali kući ispravno su odlučili propustiti Eurotrash."
Oni koji su došli mogli su svjedočiti propasti njihove momčadi, u koju su prije samo tri mjeseca uložena golema sredstva i polagane ništa manje nade.
Nikola Vlašić bio je dio najveće rekonstrukcije u povijesti Evertona, teške 230 milijuna funti
Podatak da pritom na izlazne transfere otpada zarada za samo četiri imena, dok je Everton bogatstvo potrošio na čak 13 novih igrača, ni približno ne otkriva razmjere velikog zahvata na Goodisonu, tijekom kojeg se razbacivalo na sve strane, ali nije tamo gdje se nije smjelo štedjeti. Rooney je tako došao bez odštete, ali uz plaću od 150 tisuća funti tjedno. Everton si je tada priuštio i luksuz da mladog nigerijskog ofenzivca Henryja Onyekurua plati 8,5 milijuna, ali ga je odmah poslao na posudbu u Anderlecht.
Uz brojna iskusna pojačanja, Everton se dičio i trima sjajnim mladim igračima: Tomom Daviesom, Ademolom Lookmanom i Dominicom Calvert-Lewinom. Razumljivo je zašto su ljetos navijači Evertona bili nabrijani da počne nova sezona. Novi Everton, iako još "under construction", činio se spreman vratiti na staze stare slave.
Kupili su "islandskog Modrića", ali nisu "novog Lukakua"
Ključni je problem investitora, 2,5 milijarde dolara teškog gazde Farhada Moshirija i glavnog projektanta, menadžera Ronalda Koemana, što kupnja i prodaja igrača nisu dovršeni. Spomenuli smo bogatstvo koje je Everton ovog ljeta zaradio prodajom samo četvorice igrača. Ali jedan od njih bio je najbolji strijelac Romelu Lukaku koji je u Manchester United otišao za 75 milijuna funti nakon što je prošle sezone zabio 26 golova. Taj golgeter od samog početka u Unitedu pokazuje zašto ga je novi klub toliko platio dok istovremeno Everton, usprkos velikim ulaganjima, ima golem problem s realizacijom. U 17 utakmica Premier League i Europa Lige, postigao je samo 16 golova. Zaludu mu što je za Gylfija Sigurdssona platio 40 milijuna funti odštete, kada je osim njega doveo još dvije desetke (Klaasen, Rooney), a nije ono što mu je nužno - napadača od 20 golova po sezoni.
Evertonov recept za katastrofu: Šuplja obrana i jalov napad
Što se tiče obrane, Everton je ovog ljeta pretjerao s trošenjem, ali to se barem činilo kao ulaganje za budućnost, jer doveo je najboljeg mladog golmana i stopera u zemlji. Ali, vratar Jordan Pickford, plaćen 30 milijuna funti, čime je postao treći najskuplji golman u povijesti, utopio se u crnilo momčadi. Jednako skupo plaćeni Michael Keane, zajedno s kolegom stoperom Ashleyjem Williamsom, protiv Atalante je odigrao nevjerojatno lošu utakmicu. Spomenuli smo da Everton nikako ne može zabiti. Utakmica s Atalantom bila je još jedan dokaz koliko previše prima.
U spomenutih 17 utakmica, čak 39 golova! Previše i za momčad kojoj je jedina ambicija izboriti opstanak, a kamoli za onu koja je snivala Ligu prvaka. Zato Everton ima čak 11 poraza, a na 12 utakmica je primio barem jedan gol. Ili, kako Englezi komentiraju, "užasno je čuti da Everton ima treću najgoru obranu u EL-u (više golova primili su samo Austria Beč - 16 i Vardar - 19), ali opet, kada vidimo kako igra obrana Toffeesa, nevjerojatno je da postoje gore obrane od njihovih".
Ekspresni sunovrat: Razbacivanje milijardama ne znači ništa bez ciljanog kadroviranja
Koeman, prema čijim željama je momčad slagana, a stotine milijuna trošene, nedavno je dobio otkaz. Privremeno ga je naslijedio David Unsworth. Igračka legenda kluba pokazala se potpuno izgubljenom na mjestu menadžera i pod njim je Evertonov pad samo ubrzan.
Priča o Evertonovom ekspresnom sunovratu, koji je uslijedio kada se klub napokon vratio u gornji dom engleskog nogometa, dokaz je kako goleme investicije, gomilanje iskusnih pojačanja i skupljanje najboljih mladih lavova engleskog nogometa bez ciljanog kadroviranja nisu jamstvo ničemu.
Osim da Everton, koji je prije samo tri mjeseca toliko obećavao, htio, planirao i trošio, sada ima momčad u rasulu i čini se na putu prema drugoj ligi.