OPET je to doba godine. Završio je posljednji dan prijelaznog roka, dan na koji mnogi klubovi u posljednji čas pokušavaju završiti sagu koja je trajala cijelo ljeto, dovesti zamjenu za ozlijeđenog igrača ili popuniti preostale rupe u momčadi.
Ovog je ljeta prijelazni rok posebno bio kaotičan zbog uključivanja Saudijske Arabije u igru, ali jučer je u većini zemalja priča završila za ovu godinu. Tim je povodom Football365 pogledao unatrag i izdvojio 10 najvećih transfera u povijesti dogovorenih posljednjeg dana ljetnog prijelaznog roka.
10. Sergio Ramos iz Seville u Real Madrid 2005.
Prilično bizarno, Ramos je prvi i jedini španjolski igrač kojeg je Florentino Perez kupio u svom prvom predsjedničkom mandatu u Real Madridu. I uopće nije loš, zar ne?
Tijekom 16 sezona na Bernabeuu učinio je sve, osvojio svaki bitan trofej i bio kapetan prilikom osvajanja tri Lige prvaka. Ostvario je 671 nastup i zabio za braniča nevjerojatan 101 gol, ali i zaradio urnebesnih 26 crvenih kartona u slavnom bijelom dresu. Posljednja dva pothvata su, nimalo iznenađujuće, klupski rekordi.
Od tog 101 gola dva je postigao tijekom četiriju pobjeda u finalima Lige prvaka, oba protiv Atletico Madrida. Prvi je možda i najvažniji gol u Realovoj povijesti, duboko u sudačkoj nadoknadi, kojim je finale 2014. odveo u produžetke te naposljetku okončao 12-godišnje čekanje La Decime.
9. Carlos Tevez iz Corinthiansa u West Ham 2006.
Ovo je bez dvojbe najbizarniji i najkontroverzniji transfer na ovom popisu. Nastao je potpuni šok kad su se Tevez i sunarodnjak Javier Mascherano pojavili na Upton Parku u momčadi Alana Pardewa.
Dok je Mascherano bio potpuni promašaj i prešao u Liverpool samo nekoliko mjeseci kasnije, Tevez je postao ikona West Hama, iako tek u kasnom dijelu sezone i u vrijeme kad se počelo propitkivati o svemu vezanom za transfer.
Prvi gol za klub postigao je 4. ožujka u uzbudljivom porazu 4:3 od Tottenhama, samo dva dana nakon što je klub optužen za kršenje pravila o vlasništvu treće strane - oba su igrača bila djelomično pod ugovorom s Kiom Joorbachianom.
Čekićari su nekako izbjegli oduzimanje bodova, a Tevezovih sedam golova do kraja sezone spasilo ih je od ispadanja na račun Sheffield Uniteda, čiji je menadžer Neil Warnock opravdano kipio od bijesa.
8. Ashley Cole iz Arsenala u Chelsea 2006.
Istog je dana konačno završila jedna od najduljih saga, također ne bez kontroverze. Cole je bio važan dio Arsenalovih Invinciblesa, ali iduće je sezone uhvaćen na sastanku u londonskom restoranom s Joseom Mourinhom i Peterom Kenyonom iz Chelseaja, zbog čega su Plavi optuženi za mamljenje lijevog beka engleske reprezentacije.
Nastao je nezgodan status quo kad je Cole nastavio igrati na Highburyju, iako ga velik dio navijačke baze nije volio, a i dalje se potajno nadao prelasku u zapadni London. To se dogodilo u zadnji čas u kolovozu 2006. kad je u drugom smjeru otišao William Gallas i odlučio uzeti broj 10 upražnjen umirovljenjem Dennisa Bergkampa.
Na Stamford Bridgeu Cole je osvojio sve, uključujući Ligu prvaka i još četiri FA kupa, pa je s ukupno sedam rekorder među igračima.
7. Dimitar Berbatov iz Tottenhama u Manchester United 2008.
Prva od dvije sage s Danielom Levyjem na ovoj listi. U tom kontekstu prilično iznenađuje to što se transfer Harryja Kanea nije otegnuo do posljednjeg trenutka.
United je minule sezone osvojio Premier ligu i Ligu prvaka, a Fergie je tražio još jedan djelić za svoj ionako zvijezdama natrpan napad s Ronaldom, Rooneyem i Tevezom. Taj djelić bio je Berbatov, koji je tijekom dvije sezone u Spursima pokazao sklonosti i sposobnosti poput Erica Cantone, što je privuklo pozornost Unitedova menadžera.
Odšteta je konačno dogovorena posljednjeg dana prijelaznog roka, ali s drugim klubom iz Manchestera (više o tome uskoro). Ipak, Berbatov je želio samo u United i Fergie se navodno našao s njim već na aerodromu kako bi osigurao da ne završi na plavoj strani. Dva naslova prvaka i Zlatnu kopačku kasnije može se reći da je to bila dobra odluka.
6. Robinho iz Real Madrida u Manchester City 2008.
Druga strana zaista fascinantnog zadnjeg dana prijelaznog roka 2008. i dana kad se sve promijenilo za Manchester City i engleski nogomet općenito (drugi put, nakon dolaska Romana Abramoviča pet godina ranije).
City je u trenu postao najbogatiji klub na svijetu kad ga je kupila misteriozna grupa uz Abu Dhabija. Naravno da su detalji tog vlasništva sada poznatiji, ali u to vrijeme informacije su bile ograničene.
Ali moć trošenja novca nije. Činilo se da Robinho ide u Chelsea, ali City je imao drukčije planove te je srušio britanski rekord transferom Brazilca za 43 milijuna eura. Nejasno je je li igrač znao u koji klub iz Manchestera ide, ali prešao je u City. U idućih 18 mjeseci Robinho je imao uspona i padova, ali njegovo dovođenje označilo je početak modernog Manchester Cityja, a njegov učinak u bijegu iz osrednjosti je neupitan.
5. Mesut Özil iz Real Madrida u Arsenal 2013.
U još jednom danu s dvije velike priče briljantni se njemački playmaker iznebuha preselio u London. Arsenal je tog ljeta imao kaotičan prijelazni rok, zloglasno je ponudio 40 milijuna plus jednu funtu za Luisa Suareza, samo da bi dočekao posljednji dan bez da je išta potrošio.
Sve se to promijenilo tada rekordnim transferom za Özila, kojeg je Florentino Perez odbacio, na razočaranje Cristiana Ronalda.
Özilova ostavština u Arsenalu je čudna. Bio je sposoban za potpunu čaroliju, ali je i vrlo često nestajao u velikim utakmicama u gostima. Frustrirao je koliko i fascinirao.
Dok je igrao na Emiratesu, najveće je uspjehe ostvario s reprezentacijom, posebno osvojivši Svjetsko prvenstvo 2014. Tri FA kupa su dobar ulov, ali mogao je biti i bolji, a Mikel Arteta brzo ga se riješio kad je imenovan trenerom.
4. Gareth Bale iz Tottenhama u Real Madrid 2013.
Özil je napustio Madrid jer je Real doveo novoga Galactica u još jednoj dugačkoj ljetnoj sagi s Levyjem i Spursima. Bale je zapalio Premier ligu u dvije i pol sezone otkako je s pozicije lijevog beka pomaknut naprijed te je uskoro postao meta Reala, kao i Uniteda u eri nakon Fergieja.
Perez ga je vidio kao dugoročnu zamjenu za Ronalda, što je Portugalca još više živciralo, ali to se nikad nije ostvarilo, najviše zbog fascinantne dugovječnosti Realova najboljeg strijelca svih vremena.
Ipak, Baleov učinak i uspjesi bili su nevjerojatni, unatoč ozljedama i problemima sa Zinedineom Zidaneom. Pet Liga prvaka, Kup kralja 2014., tri nacionalne titule i više od 100 golova za klub govore dovoljno. Čak i ako su mu reprezentacija Walesa i golf promijenili prioritete, on je najbolji britanski nogometni izvozni proizvod ikad.
3. Ronaldo iz Intera u Real Madrid 2002.
Originalni Ronaldo. R9. Il Fenomeno. Najveća nogometna zvijezda kasnih 1990-ih i ranih 2000-ih. Nakon grozne i ozljedama osakaćene četiri godine između svjetskih prvenstava 1998. i 2002. izveo je zapanjujuć povratak u Južnoj Koreji i Japanu, postigavši osam golova kojima je pomogao Brazilu da osvoji petu krunu te usput pokazao da je opet megazvijezda.
U Interu su govorili da ga nikad neće prodati, ali na kraju je postao najnoviji, a možda i najveći Galactico na Bernabeuu. Real je u njegovo vrijeme bio u kaosu, nije prošao u četvrtfinale Lige prvaka ni u jednoj od njegove četiri godine u klubu.
Brazilac je nedvojbeno najbolji igrač koji nikad nije osvojio taj trofej - Real ga je osvojio prije njegova dolaska, a za Milan 2007. nije imao pravo nastupa u tom natjecanju. Ipak, 104 gola u 117 nastupa za Los Blancose uopće nisu loše postignuće.
2. Wayne Rooney iz Evertona u Manchester United 2004.
Ako govorimo isključivo o najboljim transferima posljednjeg dana roka, Rooney bi bio na prvome mjestu. Sa samo 18 godina već je bio najbolji engleski igrač, najbolji igrač Eura 2004. i potpuno vrijedan odštete od 37 milijuna eura, što je bio svjetski rekord za tinejdžera i dokaz koliko je bio dobar.
Rooney je morao čekati na debi jer se oporavljao od loma metatarzalne kosti, ali vrijedilo je. Hat-trick protiv Fenerbahčea pokazao je svima na Old Traffordu da je nova zvijezda u gradu.
Nikad se nije osvrnuo, osvojivši sve bitne trofeje u klubu, uključujući pet ligaških naslova i Ligu prvaka. Njegov odlazak 2017. spustio je zastor na slavnu eru jednog od najvećih Unitedovih nogometaša u povijesti, koji ostaje najbolji strijelac kluba s 253 gola.
1. Cristiano Ronaldo iz Juventusa u Manchester United 2021.
Možda je kraj s Piersom Morganom bio grozan, ali nitko ne može poreći da je povratak Cristiana Ronalda u Manchester United jedan od najvećih transfera u povijesti, ne samo posljednjeg dana prijelaznog roka.
Društvene mreže su se zapalile, svaki medij na svijetu pokrivao je događaj iz minute u minutu, šušur je bio sulud.
Sve je moglo biti drukčije da je u jednom trenutku CR7 učinio nezamislivo i pridružio se Cityju. Telefonski pozivi Rija Ferdinanda, Patricea Evre, pa čak i Fergieja to su zaustavili i doveli do povratka sina razmetnog.
Njegov debi i dva gola protiv Newcastlea bili su kao iz filma, a to je bio možda i najveći trenutak Unitedove ere nakon Fergusona, što puno govori i o nedostatku bilo kakvih uspjeha.
Bilo je još trenutaka, dobrih i loših, u mračnoj sezoni za klub u kojoj je zabio 24 gola. Ali samo godinu dana nakon povratka Ronaldo je želio otići te je otpušten nakon sramotnoga gostovanja u talk showu. Teško da će išta nadmašiti hype tog transfera ove ili bilo koje druge godine.