FILIP HRGOVIĆ je u meksičkom Hermosillu tehničkim nokautom u 43. sekundi treće runde pobijedio domaćeg borca Marija Herediju te zadržao WBC-ov pojas interkontinentalnog prvaka u teškoj kategoriji. Najbolji hrvatski boksač tako je nastavio sa savršenim učinkom u profesionalnoj karijeri. Pobijedio je i u devetoj borbi, a osam trijumfa ostvario je nokautom.
Hrgović je dominirao prve dvije runde i bilo je jasno da mu Heredia (16-6-1) nije dostojan protivnik. Filip je inicijativu preuzeo od prve runde, a u drugoj je dodatno stisnuo i jednom srušio Meksikanca, koji je uzvratio manjom serijom udaraca. Kako je meč odmicao bilo je jasno da je hrvatski boksač puno spremniji i kvalitetniji i da je samo pitanje vremena kad će završiti meč. To je napravio s nekoliko strašnih udaraca od kojih se Meksikanac doslovno srušio na pod. Pokušao se pridignuti, ali je sudac prekinuo meč.
Tako je Hrgović ostao na dobrom putu da dobije priliku boksati za titulu najboljeg teškaša svijeta. Iduća etapa bi mu mogla biti jedna od uvodnih borbi na revanšu Anthonyja Joshue i Andyja Ruiza 7. prosinca u Saudijskoj Arabiji.
O toj borbi i Filipovim planovima pričali smo s njegovim ocem Petrom.
Kako komentirate Filipov meč i kako se osjećate gledajući dok vam sina ozbiljno pokušava ozlijediti gorostas od 126 kila?
Pa upravo tako to gledam. Ne kao publika ili Filipovi navijači, nego kao njegov roditelj, otac. Njegova majka i ja ne gledamo njegov skor, brojke ni statistike. Nama je svaki njegov meč, pa tako i ovaj, samo jedna trauma u nizu i u tom kontekstu gledamo borbe. Usprkos još jednoj Filipovoj impresivnoj pobjedi, nema kod nas nikakve euforije. To je jako opasan sport u kojem "daš", ali čak i kada pobijediš, itekako i primiš. Baš sam slušao kako netko komentira 'Dobro, Filip ti je dao 200 udaraca, a dobio samo 100' Čujte, "samo sto"! Ali to je kao da je primio sto udaraca maljem. Filip to naravno gleda drugačije. Ali na meni je, kao njegovom ocu, da ga stalno upozoravam na to da ima jedan život i jedno zdravlje.
Što kažete na tvrdnje da je Heredia bio protivnik nedostojan Filipa?
Sjećam se kako su prije borbe Joshue i Ruiza posprdno pričali 'Što će ovaj salko... Vidi debeljuce..' a svi znamo kako je završilo. Zato sam prije meča, dok je Filip još bio u Miamiju, nazvao ga i rekao mu da nikako ne smije podcijeniti protivnika. Da zanemari kilažu, okretnost, eksplozivnost, brzinu... Sve što mu ide u prilog u tom meču. Jer uvjeren sam da je meč potrajao da bi Heredia itekako iskoristio svoju prednost u masi i snazi.
Je li vam se sin promijenio otkako je ušao u strahovito teški i zahtjevni svijet profesionalnog boksa?
Dvije godine je profi, ali je na početku i jako puno uči. Zadovoljan sam, ekipa ga vodi dobro. Uočio bih promjenu da je on postao neodgovorniji. Filip je kao sportaš besprijekoran i nikada nije zadovoljan. Tako je odmah nakon meča i pobjede nazvao suprugu i rekao da nije dobro radio. Kada me pitate ovo pitanje, vratit ću se na prethodno. Drago mi je što me Filip poslušao kada sam ga savjetovao kako da se postavi pred meč s Herediom. Jer tako mi je pokazao da sazrijeva, mijenja pristup i tako napreduje. I što više ne srlja. Govorio mi je prije da voli primiti udarac da ga protivnik tako razbudi. Ja pak volim da se budi bez toga.
Iz njegovog tabora prije meča su objavili da je ozlijeđen. Je li to doista bilo tako ili je dio taktike i psiholoških igrica?
Ovo drugo nije točno. Ozljeda je moguća posljedica tri tjedna užasnih sparinga. Te njegove pripreme za meč bile su pakao. Zamislite samo ovo; iako je bio u najozbiljnijem režimu pred meč, nazovimo to karantenom, tijekom tako ozbiljnih i ubitačnih priprema, kada se unos bilo čega u tijelo najstrože kontrolira, dobio je pet kila. Naravno, od treninga i vježbanja, ne prejedanja.
Zadnji put kad smo se vidjeli, krajem prošle godine nakon Filipovog trijumfa u Dvorani Dražena Petrovića, rekli ste da postoji put kojim Filip može do borbe za svjetski teškaški naslov. Tad su se mnogi smijali na to, a ne vjeruju ni danas da je taj put Filipov tim Sauerland pomno isplanirao. Što kaže na to?
Filipa vodi Sauerland. Zna se što taj tim znači u profesionalnom boksu. To su ljudi koji ga vode do kraja. Oni su mu sjajna logistika i njemu ne daju ništa na volju. On odluke donosi kada dođu u ring, ali do tada kontroliraju sve, pa tako i njegovu agresiju, brzinu i želju. To je bitno kada su u pitanju mladi sportaši koji bi htjeli sve sada i odmah. Pogledajte primjere nogometaša Murića i Ćorića. Gdje su trebali biti po svom talentu i znanju, a gdje su sada jer su prerano i predaleko poletjeli.
Je li Filip riješio neugodnu situaciju s bivšim trenerom Leonardom Pijetrajem?
To još nije riješeno, ali se radi na tome. Pokušao se dogovoriti s Leom Pijetrajem koji je pred njega postavio jako visok odštetni zahtjev. Filip je rekao da će mu ga ispuniti, ali kada zaradi toliko. Filip ne bježi od svojih obaveza i to tako i treba biti. Leo je Filipu dao puno, a Filip mu se odužio rezultatima. I kada dođe do rastanka, treba to napraviti ljudski. Znate, mene je povrijedilo kada je Leo rekao da je Filip od njega pobjegao kada je došla lova. Filip nije dobio ni namirisao nikakvu lovu. Svi u profesionalnom boksu znaju da ozbiljna lova dolazi tek kada si u konkurenciji za svjetski naslov. A mene su Leove riječi posebno zaboljele i osobno. Jer Filipa smo supruga i ja odgojili da je takav da ne bježi za lovom. On je jedno od petero djece iz radničke, skromne obitelji.
Dok je Filip udarao po svojim protivnicima, vi ste to verbalno radili po hrvatskim političarima jer puno više vrednuju sebe nego sportaše koji po svijetu promoviraju Hrvatsku. Filip se često žalio kako nema uvjete za trening, ali i isticao kako vjeruje Milanu Bandiću da će mu pomoći da se to riješi.
Mislim da se svatko može baviti sportom kako god hoće i da to treba financirati sam. Ne mislim da država treba graditi dvorane na bilo čiji zahtjev ili ga sponzorirati na njegovom sportskom putu. Uostalom, članovi moje obitelji najbolje znaju koliko smo se mi istrošili i žrtvovali da bi Filip došao tamo gdje je danas. Ali kada netko postane sportaš od državnog značaja, onaj koji osvaja medalje i naslove, e onda bi mu država morala dati osnovne, temeljne uvjete. Koje Filip donedavno nije imao. I zato sam zahvalan Gradu Zagrebu i Bandiću što mu je osposobio dvoranu u Jelkovcu. A Filip se odužuje tako da sve poreze plaća u Hrvatskoj. Nije napravio firmu vani, niti posluje preko off shore računa, nema ništa na crno. Sve prijavljuje i plaća u Hrvatskoj.
Ma dobro, ionako je u zadnje vrijeme toliko često na pripremama u SAD-u da je već postao Amerikanac.
A ne, ne! Nije on nikakav Amerikanac. Previše on voli Hrvatsku da bi to bio i u šali! Stalno kada je tamo šalje poruke kako se jedva čeka vratiti. Njemu je Hrvatska voljena domovina, a Amerika bauštela.
Najvažnije pitanje ostavili smo za kraj: hoće li nastupiti za voljenu Hrvatsku idućeg ljeta na Olimpijskim Igrama u Tokiju?
To se njega ne pita. Ali dopustite da vam ovako odgovorim na to. Kada je potpisivao promotorski ugovor sa Sauerlandom, najviše je inzistirao na stavki da ga se pusti boksati za Hrvatsku na Olimpijskim Igrama. Međutim, Međunarodni olimpijski odbor ne dopušta Međunarodnom boksačkom savezu da organizira kvalifikacije za OI, koje će na proljeće raditi MOO. Zato sam rekao da su tu ne pita Filipa. Jer ako se u Hrvatskoj budu držali procedure, na te kvalifikacije ići će prvak Hrvatske i tako ćemo zadovoljiti formu. Ako Hrvatska pak želi tamo Filipa i njegovu medalju za Hrvatsku...