Foto: Index, HRT
IZA Mirka Filipovića veličanstvena je karijera. Cro Cop je hodajuća legenda slobodne borbe i jedan od boraca koji su ostavili najsnažniji pečat u povijesti sporta u ringu. U anale i legende ulaze njegove mitske borbe s Fedorom, Bobom Sappom i velikim Brazilcem Minotaurom, a činjenica da u Japanu Mirko ima status božanstva, dovoljno govori o nasljeđu koje je ostavio iza sebe.
U opširnom novogodišnjem intervjuu za Index, jedan od najvećih individualaca u povijesti hrvatskog sporta s čitateljima Indexa podijelio je sjećanja na ključne dijelove svoje velike karijere, izrazio je svoje mišljenje o odnosu države i sporta i ispričao je kako provodi prve dane sportske mirovine.
Iskreno, poznajući vas i vašu upornost, ne vjerujemo vam da ste se oprostili. Je li to zaista konačna odluka ili vam vrag u vama neće dati mira?
''Mislim da sam dosta dao borilačkom sportu i da sam u njemu ostavio dubok trag. Nažalost, biološki zakoni vrijede jednako za sve i ne štede nikoga. Tijelo mi je posve izraubano i prepuno ozljeda. Neke će s vremenom zacijeliti, no neke će posljedice ostati trajne. Razne rupture i napuknuća mišića će s vremenom proći, no koljeno, na kojem je sve što je moglo puknuti puknulo, tu pomoći nema. Puknuo mi je meniskus, križni i kolateralni ligamenti, koljeno mi se poslije svakog treninga napuni tekućinom i takvo će biti do kraja života. Također, do kraja života imat ću probleme s kroničnim upalama tetiva, hvatištima sjedne kosti i ramenima. Iako, uz smanjeni intenzitet treninga i protok vremena i to će se vratiti u koliko toliko normalno stanje.
Što se tiče povratka, tu moram biti jako oprezan jer već vidim kako će te u slučaju da se vratim odmah izvući ovo pitanje i moj odgovor (smijeh). Šalu na stranu, trenutačno mi ni na kraj pameti ne pada razmišljati o eventualnom povratku. Što li će biti kasnije i je li sa zdravstvenog aspekta uopće pametno ulaziti u pripreme za borbu, koje su puno napornije i opasnije od samog meča, ne znam, no sad sam u mirovini i neka tako ostane.''
Iza vas je fantastična karijera. Imate milijune fanova širom svijeta, u Japanu ste hodajuća legenda... Kako gledate na sve što ste postigli sad nakon što ste završili karijeru?
''Imao sam zaista dugu i bogatu karijeru i ponosan sam na sve sto sam napravio,na svaku svoju borbu, svaku pobjedu, ali i svaki poraz.''
Gledajući Boba Sappa na TV-u kako stoji pred vama, zaista je izgledao zastrašujuće. No, ipak ste ga pobijedili. Kako je bilo boriti s jednim takvim tenkom od čovjeka?
''U vrijeme kad smo se borili, Sapp je bio senzacija u svijetu borilačkog sporta. Prije meča sa mnom dva je puta nokautirao legendarnog Ernesta Hoosta, čime si je stvorio zastrašujući imidž. Ipak, uoči borbe sa Sappom, vjerovao sam u sebe, znao sam da je zastrašujući izgled i ogromna masa dvosjekli mač. Nitko kisikom ne može hraniti onoliku masu duže od jedne runde. Naravno, brzina i agilnost bili su na mojoj strani. Sve ostalo je povijest.''
Legendarni Minotaur. Čovjek je jedva preživio onu stravičnu nesreću, a godinama je bio ikona ringa. Svi ste znali da mu je parter jedini način da pobijedi i uvijek mu je prolazila ta poluga. O kakvom se borcu zapravo radilo i koja je bila njegova tajna. Teško da se u cijeloj povijesti vašeg sporta rodio borac koji je mogao primiti toliko batina, da bi na kraju redovito slavio i to uvijek na isti način.
''Minotaur je istinski velikan ovoga sporta i moj veliki rival kojeg iznimno poštujem radi svega što je dao slobodnoj borbi.''
U anale slobodne borbe ulazi vaš rivalitet s Fedorom. Ima li neka priča o vama koja je javnosti do sada nepoznata?
''Iskreno, pa i nemam neku neispričanu s Fedorom. Ostat će zapamćen kao jedan od najvećih, rekao bih čak i najveći.''
Vjerujemo da vas ovo svi pitaju, ali vaš oproštaj i sve ono što se poslije događalo izazvalo je veliki šok, ne samo u svijetu borilačkih sportova. Kako na to gledate?
''Bilo pa prošlo. Sve što se događalo nakon odluke da se povučem svakako nije nešto što bi poželio bilo koji sportaš. Nakon što su se svi mediji digli na noge, i to mnogi koji nikad ni slova nisu napisali o mojoj karijeri, i optuživali me za nekakav doping, histerizirali, nabacivali se blatom, svaki moj demantij izgledao je kao da skupljam perje bačeno s vrha nebodera. Prava istina je da sam ozlijedio rame i da mi je prijetila puno gora ozljeda ako nastavim trenirati. Samo je to razlog zbog čega sam prelomio u sebi da je dosta te agonije i svakodnevnih treninga pod bolovima. Većina nije pokazala nikakav interes da mi se jave i pitaju o čemu se točno radi pa da tek onda napišu nešto. Ovako im je bilo lakše i slađe. Poznato je da je pljuvanje najdraži hrvatski sport. Raspitivao sam se jesu li zbog moje suspenzije Hrvatskoj uvedene nekakve sankcije, jesu li poskupjeli krediti. Koliko sam uspio shvatiti, nisu.
Uglavnom, USADA je objavila da zbog ''kršenja antidopinške politike'' izriče sankcije. Ne zbog dopinga ili nekakvog pozitivnog nalaza na doping, već zbog obavijesti meni osobno da sam uzeo sredstvo koje kad se prijavi, tretira se kao lijek koji oni u pravilu odobravaju. Međutim, nužna je njihova dozvola. Nisam ju tražio jer jednostavno nije bilo vremena i tako sam prekršio njihova pravila. Suspendirali su me i točka. To je to. Ne mogu ništa, mogu se žaliti jedino upravi vodovoda. Iako pozitivnog nalaza na bilo koju nedozvoljenu supstancu nema, naši mediji jedva su dočekali da mogu vrištati o nekom dopingu. No, neka, ne dao bog većeg zla.''
Što vas je vuklo da se borite i kad ste prešli četrdesetu?
''Mnogi smatraju da je glad za novcem osnovni razlog. Međutim, to nije istina. Borbe su nešto u čemu uživam, njima sam posvetio život i teško se od tog načina života mogu rastati. Peter Aerts, jedan od najvećih boraca u povijesti kickboxinga i meni osobno najdraži, povukao se dvije dvije godine, ali danas, sa svojih 45 u Japanu ima borbu na priredbi gdje će biti i Fedor. Razumijem ga. Čovjek se bavi nečim što voli. Imati pravu ekipu oko sebe, uživati u borbi i još biti za to vrhunski plaćen, privilegij je koji rijetki imaju. Odlazak je uvijek težak i svi ga borci prolongiraju što duže mogu. Uglavnom dvije stvari presude – ili ozljede ili niz poraza nakon kojih više nisi zanimljiv ni publici ni promotorima.''
Kao individualac sigurno imate drugačiji pogled na sport u Hrvatskoj. Koji biste savjet dali novoj vlasti po pitanju sporta?
''Ne volim dijeliti savjete, pogotovo nepozvan, ali da se mene pita veći akcent dao bi na amaterski i rekreativni sport, jer sport je emocija i trebao bi biti put do zdravog života, a ne profita. Barem sto se državnog odnosa prema sportu tiče.''
U svojoj ste burnoj karijeri bili čak i profesionalni nogometaš. Igrali ste za svoju Cibaliju. Kako ste se osjećali kad ste zaigrali u najdražem dresu? Može li se to usporediti sa svim ovim što ste osvojili u ringu?
'' Bilo je to prekrasno iskustvo. Nogomet je prelijep sport, i premda sam imao samo malo epizodicu u dresu svoje Cibalije, tu uspomenu ću čuvati do kraja života.''
Vidjeli smo da opako trenirate sa sinom. Možemo li uskoro očekivati novog Filipovića u ringu?
''Posvetio sam se treniranju sina. Ivan ima fantastične predispozicije. Međutim, sve ovo što radim s njim gledam u prvom redu kao igru za njega, za razvoj motorike, koordinacije, sposobnosti, vještine. Sve mu to sigurno može puno više pomoći u životu nego odmoći. Ipak, bit ću iskren, ne bih volio da odluči krenuti mojim putem. Taj je put prekrvav i tako zarađeni kruh je kruh sa sedam kora. Bez obzira što on odluči, fakultetsko obrazovanje nema alternativu. Toga mora biti svjestan. Za kraj ovog intervjua, od srca želim svim čitateljima Indexa sretnu Novu godinu.''
Trening sa sinčinom..
Posted by Mirko Cro Cop Filipović on Tuesday, December 29, 2015