DOPING je najveće zlo modernoga sporta,a u osvit Olimpijskih igara u Ateni vrijedno se prisjetiti da niti u stara vremena doping nije bio neuobičajena pojava.
Još su Grci na antičkim Igrama jeli ovnove testise kako bi povećali razinu testosterona, a drugi su u vino sipali strihnin, otrov koji u malim količinama služi kao stimulant. Strihnin je bio u modi i na Igrama 1904, pa ga je tako pobjednik u maratonu Thomas Hicks uzimao u kombinaciji sa brandijem i to za vrijeme trke. Bila su potrebna čak četiri liječnika da ga ožive nakon što je prošao cilje.
U 19. stoljeću su biciklisti masovno uzimali stimulanse kako bi povećali izdržljivost i postali otporni na bol. Heroin i kokaine su se kombinirali u svakovrsnim omjerima, a ekstrakt lišća koke umiješan u vino također je pomagao u izdržljivosti.
Doping je kao sportski termin uvršten u Engleski riječnik 1889., a kao znanstveni pojam 1935. kada su Nijemci uspjeli izolirati muški hormon testosteron, ključni sastojak u izgradnnji mišića. Testosteron je masovno injektiran u svakog od pripadnika elitnih SS-odreda tijekom Drugoga svjetskoga rata, a postoje dokazi da su ga koristili i njemački sportaši na Igrama 1936. u Berlinu, na kojima su se pojavili amfetamini.
Nakon Drugoga Svjetskog rata rodio se državno-sponzorirani doping, pogotovu kod istočnoeuropskih komunističkih zemalja u kojima je sport bio još samo jedno idedološko bojište. Godine 1955. John Ziegler, liječnik američkih dizača utega, proizveo je prvi anabolički steroid, koji je isprva služio u medicinske svrhe za stimulaciju sinteze proteina kod bolesnih, no vrlo brzo je našao primjenu u sportu. Istočni Nijemci i Sovjeti su vrlo brzo shvatili da uzimanjem steroida sportaši mogu trenirati puno više, dok za oporavak organizma treba puno manje vremena.
Na Igrama 1960. danski biciklist Knut Jensen umro je od posljedica koktela nicotinske kiseline i amfetamina, dok je sedam godina kasnije britanski biciklist Tommy Simpson preminuo od velike količine uzetih amfetamina tijekom brutalnog uspona na Tour de France.
Prvi doping test na amfetamine, steroide i druge supstance napravio je Britanac Raymond Brooks 1973., a svije godine kasnije taj je test uveden u atletiku, no testovi su se radili samo za vrijeme velikih natjecanja. Tako je bilo sve do velike afere sa kanadskim sprinterom Benom Johnsonom na Igrama u Seulu 1988., kada je zapravo proglašen sveopći rat protiv dopinga u sportu.