U TOM komentaru objedinjen je cjelokupni pristup RasenBallsport Leipziga, ali s aspekta koji ilustrira komplikacije oko kluba. Još 2015. godine neki od njihovih ultrasa, jer i takvi postoje, pokušali su postaviti transparent protiv ekstremno desničarske skupine Legide. Na ulazu u Red Bull Arenu su zaustavljeni, a nekima je izrečena uvjetna zabrana ulaska. Kažnjeni su zbog čina koji se smatra sastavnim dijelom njemačke nogometne kulture. Bilo je očito da to neće biti srž kulture koju njeguje RB Leipzig, za The Independent piše Miguel Delaney.
Nešto kasnije direktor kluba Oliver Mintzlaff izjavio je sljedeće: "Nećemo dopustiti transparente s političkim porukama. Stadion i nogometna utakmica ne služe tome."
Zašto se uopće igra nogomet?
Posljednji dio ovog citata vjerojatno znači puno više nego što je Mintzlaff tada shvaćao. Zašto se uopće igra nogomet, središnje je pitanje cijelog projekta RB Leipziga i zbog čega se pojavila kontroverza uoči utakmice polufinala Lige prvaka. U ovoj utakmici neće se suprotstaviti samo Paris Saint-Germain i RB Leipzig. Bit će tu i Katar protiv Red Bulla, bit će to obračun dva usputna projekta kojima nogomet nije glavna svrha. Državni projekt protiv brenda napitka.
Njihovi vlasnici na ove klubove gledaju upravo tako. Dosta se zna o namjerama Katara da se "sportom opere" kroz PSG. Independent je, pak, saznao o jednom prijašnjem sastanku u RB Leipzigu na kojem je vlasnik Red Bulla Dietrich Mateschitz na pitanje o projektu rekao: "Oh, to je komercijalni pothvat. Neću prodati nijednu limenku više kroz ovo, ali će stvoriti svijest o brendu."
Korporativna fraza poput "svijesti o brendu" nije ono zbog čega volimo nogomet, svrha tog projekta je upitna i izaziva mnoge rasprave o smjeru u kojem nogomet ide i njegovoj ulozi, piše Delaney.
Ta različita gledišta o tome kakav bi nogomet trebao biti osnažuju središnju tenziju oko RB Leipziga. Iako figure poput Mateschitza na njega gledaju kao zamašnjak trgovine, njemačka nogometna kultura klubove smatra predstavnicima lokalnih zajednica i nečim važnijim od utakmica. Ovo gledište ovaj je tjedan agresivno artikulirano u časopisu 11Freunde, koji je odbio pisati o polufinalu: "RB Leipzig nije nogometni klub nego imitacija i njegova svrha nikad nije bila samo da igra nogomet."
Duga povijest navijačkih protesta
Mnogi navijači drugih klubova već dugo imaju isto stajalište, odbijajući dolaziti na gostujuće utakmice u Red Bull Arenu. Budući da RB Leipzig redovito ima oko 40.000 gledatelja na utakmicama, ovdje se slika počinje komplicirati. Robert Claus, njemački znanstvenik koji se bavi navijačkom kulturom, na RB Leipzig gleda kao na jedinog predstavnika cijelog niza drugih problema.
"Postoji duga povijest navijačkih protesta u posljednjih 30 godina. Prosvjedovalo se protiv policijskog nasilja, sjedala, privatnih televizija, rasporeda utakmica, a mislim da je sve kulminiralo debatom oko RB Leipziga. Taj klub nema dugu tradiciju ni brojno članstvo, a navijači ga nazivaju umjetnim proizvodom. Nijedan drugi klub ne simbolizira hardcore komercijalizaciju njemačkog nogometa i kršenje pravila kao što to simbolizira RB Leipzig", objasnio je Claus za The Independent.
Taj problem bio je povezan s klubom od samog početka. Cijeli projekt započeo je kad je Red Bull kupio petoligaša SVV Markranstädt i promijenio gotovo sve. Skroman klub postao je oglašivački gigant. Ne treba zaboraviti da su neke od najcjenjenijih društvenih institucija u nogometu imale kontroverzne, gotovo umjetne početke.
Liverpool je osnovan zbog spora oko najma između Evertona i vlasnika Anfielda Johna Houldinga, kojem je trebao novi klub koji će igrati na stadionu. Chelsea je osnovan kako bi se zarađivalo na Stamfordu Bridgeu nakon što Fulham nije želio tamo igrati. U Njemačkoj je Bayer Leverkusen dugo smatran autsajderom zato što je bio jedan od rijetkih klubova izravno povezanih s komercijalnim poduzećem.
Sve te rasprave, nastavlja Delaney za The Independent, s vremenom se gube, a klubovi postaju integrirani u svoje zajednice i generacije se vezuju za njih. "To bi se moglo dogoditi i s RB Leipzigom tijekom sljedećeg desetljeća, ali mislim da je potrebno mnogo više akcije od strane kluba", kaže Claus.
I tu stvari postaju još složenije, barem što se tiče akcija koje klub omogućava zajednici. Iako je Leipzig pristao na poznato njemačko pravilo 50+1, prema kojem članovi drže većinu glasačkih prava, kritičari ga optužuju da se okrenuo protiv duha tog pravila tako što je cinično iskoristio rupe. Dok članstvo u većini klubova stoji manje od 100 eura godišnje, u Leipzigu počinje od 1000 eura i još ne jamči pravo glasa. Samo 19 ljudi u klubu može izabrati predsjednika. Nasuprot tome, Borussia Dortmund i Schalke imaju više od 100.000 članova koji su platili članarinu i mogu glasati o pitanjima kao što su cijene ulaznica.
Prijetnja demokraciji u nogometu
"U Leipzigu ne postoji mogućnost sudjelovanja u klubu. To je važna stvar u njemačkoj navijačkoj kulturi. Ne radi se samo o navijanju za klub nego i o uključenosti", objasnio je Claus.
Zbog toga problem s RB Leipzigom nadilazi činjenicu da je klub primarno marketinški alat i zbog toga je previše jednostavno reći da je to samo još jedan oblik kapitalizma u nogometu.
"To je prijetnja demokraciji u nogometu, jer mladim navijačima neće biti dopušteno demokratsko iskustvo", tvrdi Claus za The Independent.
RB Leipzig nije kao svaki nogometni klub u Njemačkoj. Oni su suština zajednice, a zajednica postaje suština kluba,. Čak i superklubovi, koji su groteskno mutirali u moderno doba, proizlaze iz ljudi. Čak je i Bayer Leverkusen izrastao od zaposlenika koji su samo htjeli igrati nogomet. Zbog tog lokalnog konteksta to što Red Bull gura bezalkoholno piće gore je nego kad Glazeri pretvore Old Trafford u bankomat.
Kad bi sutra vlasnici Manchester Uniteda, Manchester Cityja ili Chelseaja otišli, iza njih bi ostali ponosni klubovi s vrlo definiranim identitetom. Kad bi Red Bull napustio Leipzig, cijela stvar bi se raspala. Bez obzira na tu potencijalnu budućnost, mnogi u Njemačkoj strahuju da bi veći problem s RB Leipzigom bio taj što bi se uspostavio presedan koji bi mogao promijeniti ono što klubovi jesu.
Cijela momčad košta manje od polovice odštete za Neymara
Ovdje će mnogi reći da je model pogrešan, piše Delaney. Tvrdi se da prihvaćanje hiperkapitalizma u nogometu narušava ono što igra predstavlja. Upravo takva situacija i način na koji su klubovi poput Bayerna koristili svoj utjecaj na kraju je dovela do toga da su interesne skupine poput Red Bulla u nogometu postale neizbježne. Štoviše, uspješan je na prilično progresivan način. Njegova kompletna momčad košta manje od polovice odštete za Neymara i tek nešto više od polovice odštete za Kyliana Mbappea. RB Leipzig jednako je osvježavajuće novo lice u polufinalu Lige prvaka, kao što je i na vrhu Bundeslige.
Iako je to povećalo kompetitivnu ravnotežu, stvar je u tome što je povećalo problem i na drugi način. Radi se o samo još više kapitalizma, koji dodatno sužava nogomet i ne pridonosi redistribuciji. Radi se i o korporativnom kapitalizmu koji ima veće posljedice po planet.
Jedna je neizbježna činjenica da je Leipzig povećao geografsku distribuciju bundesligaških klubova. Grad je već dugo bio najveći u Njemačkoj bez kluba u jednoj od tri prve lige. Leipzig je također donio prijeko potreban oporavak nogometa u Istočnoj Njemačkoj, izvan sustava za koji mnogi smatraju da favorizira bogatiji zapad.
Alexander Zorniger bio je trener koji je RB Leipzig vodio kroz niže lige i mogao je vidjeti učinak po grad.
"Njemački nogometni savez osnovan je u Leipzigu, radi se o starom, povijesnom nogometnom gradu, koji je nestao s njemačke nogometne karte. U četvrtoj ligi imali smo 7500 gledatelja po utakmici, ali na stadionu za Svjetsko prvenstvo, pa je izgledalo prazno. Ali u trećoj ligi gledanost je porasla na 15.000, a kad smo došli u priliku da se borimo za Bundesligu, imali smo gotovo rasprodan stadion i 40.000 navijača. Svake godine broj gledatelja bio je gotovo dvostruko veći", objasnio je Zorniger za The Independent i nastavio:
"Možete vidjeti klupske boje po gradu i klupska obilježja na automobilima. U početku su ljudi to skrivali, zato što je bilo i drugih klubova i bojali su se kazni."
Upravo ova posljednja rečenica suprotstavlja se argumentu o Istočnoj Njemačkoj. To je i razlog zbog kojeg Claus smatra pokroviteljskim misliti da svi u regiji pozdravljaju ovaj projekt.
"Klub uopće nema korijene u povijesti Istočne Njemačke. Drugo, RB Leipzig nije stvorio tisuće radnih mjesta u regiji i socijalno se angažirao. Naravno, oni imaju male programe, moderna poduzeća to danas rade, ali nisu sveobuhvatno uključeni u lokalne strukture ili zajednicu. Ne bismo mogli opisati RB Leipzig kao socijalnu instituciju na taj način. U Leipzigu postoje i drugi klubovi koji bi se definitivno mogli tako opisati, Lokomotiv i BSG Chemie, ali oni igraju u četvrtoj ligi", kaže Claus.
Zorniger: Nema sumnje da je Leipzig najomraženiji klub, ali postoji i respekt
Navijači tih klubova, kao i drugih iz nekadašnje Demokratske Republike Njemačke, upravo iz tog razloga bili su neprijateljski nastrojeni prema RB Leipzigu. Navijači Uniona iz Berlina šutjeli su od početka utakmice protiv Leipziga početkom ove sezone u znak protesta protiv takvog modela, dok su fanovi dresdenskog Dynama prije tri godine na teren bacili bikovu glavu. Dinamo dovodi 35.000 navijača na gostujuće utakmice, što odražava bogatstvo nogometne tradicije u regiji. Zato postoji istinski animozitet prema ovom odstupanju od tradicije, piše Delaney.
"Od prve utakmice bili smo izloženi mržnji, posebice na istoku. Sjećam se prve utakmice protiv Halleschera, kad su bacali kamenje na naš autobus. Nema sumnje da je Leipzig najomraženiji klub, ali postoji i respekt", kaže Zorniger.
Svakako postoji i respekt. To pokazuje vrijednost praznih vitrina, Leipzig nije opterećen nikakvom tradicijom i može raditi što je najbolje. Jedna je istaknuta nogometna figura, koja je radila u nizu vrhunskih europskih klubova, za Independent izjavila: "Kad biste sada pokretali nogometni klub, Leipzigov model bio bi primjer. Njihovo je regrutiranje vrhunsko. Dosljedno pronalaze igrače u mladoj dobi i razvijaju ih prije nego što reinvestiraju dobit. To bi svaki klub trebao raditi."
Leipzig ima i vrlo učinkovitu trenersku školu, u kojoj mladi treneri slijede načela Ralpha Rangnicka i koja se stalno prate i ažuriraju kako bi utjecali na modernu igru. Treba pratiti trenere kao što su Marco Rose, Ralph Hasenhüttl, Danny Röhl i Julian Nagelsmann.
Kao i u svemu drugome i ovdje se događaju komplikacije. Akademija RB Leipziga još nije proizvela igrača koji je odigrao minutu u Bundesligi. Umjesto toga, oni sazrijevaju kroz mrežu Red Bull franšiznih klubova. Ukupno 18 igrača prešlo je iz Salzburga u Leipzig, među kojima i polufinalisti Lige prvaka Dayot Upamecano i Marcel Sabitzer.
A tu je i sam nogomet, zbog kojeg smo se svi okupili. Zabavan i moderan, također služi prodaji.
"Uklapa se u brend Red Bulla. Daje ti krila i sve to. Ne možeš zabaviti ljude koji će propustiti jedinu zanimljivu akciju u utakmici ako pođu u toalet. To nije zabavan nogomet. U ovakvoj filozofiji ima mnogo akcija", objasnio je Zorniger.
Utakmica je samo igra umotana u marketing
Ostali aspekti ove filozofije, međutim, ostaju upitni. Jedan izvor tvrdi da klub dan utakmice ne doživljava kao išta više od kozmetike, politički i socijalno neutralno iskustvo koje ne uključuje ništa drugo osim same igre umotane u marketing. "To je u suprotnosti sa svima ostalima u Njemačkoj. Ne može biti korporativnije nego što jest", smatra Claus.
Radi se o nogometu kao sterilnom obliku konzumacije, nasuprot životnom iskustvu.
"Mislim da nitko ne može reći da je RB Leipzig jedini kapitalistički klub u njemačkom nogometu. To bi bilo smiješno. Ali to nas podsjeća na sve političke i financijske događaje tijekom posljednjih 30 godina", zaključio je Claus za The Independent.
I time se preispituje sve što bi nogomet trebao biti.