Foto: Đorđe Kojadinović/Reuters/Pixsell
Nakon stravičnih događaja s ''večitog derbija'' između Partizana i Zvezde, u kojima su sudjelovali i hrvatski huligani, osvrt na sukobe koji su obišli Europu za Index je napisao Dejan Stanković, novinar beogradskog MozzartSporta.
MUČNO mi je ono bilo gledati. Nije da se u Beogradu nismo nagledali huliganskih nereda, toliko ih je bilo da sam ih pola zaboravio, rušili su Slobodana Miloševića, gađali se urinom u kondomima, lupali igračima šamare na atletskoj stazi, ali ovo od srijede doista nema konkurenciju. Čim je počelo, u zraku se osjetilo da to nije obična tučnjava nego žešće sranje. Naravno, nikome nije palo na pamet da u cijeloj priči postoje i neki Hrvati.
Otkud oni tu? Vjerujem da vas to najviše zanima, ali to možemo samo nagađati. Prorežimski mediji sad ovdje pišu i da su strane službe pokušale destabilizirati Srbiju dok je Vučić na Kubi, ali kako oni i inače u svemu vide samo Vučića ne bih tome pridavao previše pažnje.
Piše se i da se sve zbilo zbog ''menadžeriranja'', čak i da ih je platio jedan funkcioner Partizana koji je želio preuzeti tribinu. To nije točno, jer je aktualna uprava kluba u dobrim odnosima s navijačima. Osobno, mislim da je u pitanju borba za prevlast na tribini, samo s nekim novim metodama, u skladu s balkanskom navikom da smo inovativni i originalni samo kad treba napraviti pičvajz.
Uostalom, i ova sada vodeća navijačka grupa je na vlast stigla tako što je srušila Alkatraz, a i njih su (Alkatraz) svojevremeno obični navijači nazivali ''agentima''. Poslije su se sa Zabranjenima tukli i lovili po gradu, dijelili se na dvije tribine, a na kraju su pobijedili tzv. Janjičari, koje je predvodio Aleksandar Stanković zvani Sale Mutavi, bivši navijač Crvene zvezde, sada pokojni.
Netom prije no što je ubijen, s dva bliska ''suradnika'' bio je prebio člana osiguranja generalnog direktora Partizana Miloša Vazure. Ta dvojica su završila iza rešetaka, Sale nije, a čak je i Vučić na jednoj konferenciji rekao kako ''neće novinari određivati tko će biti uhapšen''.
Odmah potom je Stanković ubijen. Slučaj još nije razriješen, mada je Veljko Belivuk zvani Velja nevolja, jedan od Stankovićevih najboljih prijatelja, u jednom intervjuu rekao da zna tko je to napravio. Rekao je doduše i da, kada su preuzimali tribinu, nisu to radili baš zbog ljubavi prema Partizanu, mada je tvrdio da se ona poslije ipak pojavila. S njima u grupi je inače bio i oficir žandarmerije, što potpiruje mišljenje običnih navijača da su sadašnje vođe navijača postavile službe.
Postoji dio navijača Partizana koji smatra da im je tribina oteta od strane kriminalaca kojima ljubav prema ''crno-belom'' baš i nije na prvom mjestu. Pa smo na košarkaškim utakmicama gledali tučnjave iz bizarnih razloga. Jednom zato što se skandiralo protiv Vučića, osvjedočenog navijača Zvezde koji zato i nije baš omiljen među okorjelim Grobarima, pa onda kasnije i zato što je onaj dio navijača koji nije organiziran u grupe zviždao tijekom minute šutnje Stankoviću. Sve skupa, nije ovo normalna atmosfera, sukobi ovdje baš i nisu rijetka pojava i skoro sam siguran da ni sada neće ovime završiti. Nažalost.
A Hrvati na tribini? Iskreno mislim da više nema svrhe ponavljati: sve ratove koje smo ratovali najbrže su zaboravili oni koji od nasilja žive. I svi su naši krimosi odavno postali dobri prijatelji. A običan svijet neka pati dok čak i naši političari preko TV-a potpaljuju vatru mjereći ''čiji je duži'' dok sa strane sklapaju poslove.