POBJEDA nad Turskom ovom je narodu bila nasušno potrebna jer koliko god neki pokušavali važnost nogometa umanjiti zajedljivim komentarima i općenitim "kontriranjem" općeprihvaćenom, moć je nogometa neupitna i u teškom ekonomsko-političkom razdoblju koje predstoji - pobjeda nad Turcima bila je vjerojatno jedini tračak nade u našim inače turobnim životima.
Naravno da nismo svi isti i da sport baš svima nije podjednako važan, ali nogomet se pokazao kao jedini razlog zbog kojeg ćemo masovno izaći na ulice i s manirima bande spremne na linč proslaviti naše pobjede i poraze. Na takvo nas ponašanje neće natjerati neimaština, poskupljenja svih vrsta, moguće naplaćivanje dolaznih poziva u mobilnim mrežama, nepravda, klasna nejednakost ili generalni kaos koji vlada u državi, već nogometna utakmica koja uspijeva na mjestima na kojima važna društveno-politička pitanja ne prolaze jer mi takva pitanja i nepravdu rješavamo rezigniranim odmahivanjem rukom što popratimo barem jednim od tri popularna klišeja ("uvijek može biti gore", "vlada je kriva" ili "političari lažu"). Na kraju krajeva, politika nema dramatične obrate u posljednjim sekundama niti karizmatične heroje nacije čiji posteri vise na našim zidovima. Na svu sreću.
Sigurno je reći da svoje nezadovoljstvo gomilamo duboko u sebi što se s vremena na vrijeme ispolji u sasvim "običnim" situacijama kao što su slavlja, krstitke, svatovi, karmine ili nogometne utakmice. Normalni ljudi ne slave tako da izađu na ulice, oštećuju tuđa vozila i nekretnine, pale, tuku, čupaju i izazivaju nerede. Tako se ponašate ako vas je država na neki način oštetila, neovisno o tome bilo to "sakaćenje" financijsko ili se radilo o povredama ljudskih prava zagarantiranih Ustavom i međunarodnim ugovorima.
Stoga, nitko se ne bi trebao čuditi premlaćivanju fotografa Marina Franova kojeg je neimenovani troglodit natamburao usred obavljanja posla jer, generalno gledajući, policija ni inače nije učinila ništa po pitanju osiguranja javnog reda, mira i ćudoređa ili tuđe imovine. Slavljenici, obožavatelji hrvatske reprezentacije ili kako god nazivali skupinu razularenih i agresivnih rubnih slučajeva alkoholizma koji se u nedostatku kvalitetnijih eufemizama vole nazivati navijačima, svih su ovih tjedana bez bilo kakvih problema haračili ulicama.
Kada policijsko pendrečenje postaje sasvim prihvatljiva opcija?
Bez daljnjeg, ne valja generalizirati jer nisu svi na ulicama slavili razbijanjem. Ponekad, i možda se radi samo o mom djetinjastom entuzijazmu, moguće je biti sretan i pritom ne protjerati đon "marte" kroz nečije prednje zube. Navijanje je u teoriji sasvim u redu i samo umirovljeni mizantropi mogu imati problema sa skupinama navijača koji nakon pobjede odluče prošetati se gradom i zapjevati neku od navijačkih pjesama. Nikog posebno ne smeta ni grljenje i umatanje u zastave, osim možda one nesklone fizičkom kontaktu, ali kada vas pijani mandrili istuku, poskakuju vam po haubi ili ključevima urezuju "Hrvacka" na bočna vrata auta kojeg ćete otplaćivati narednih šest i pol godina, stvari odjednom postaju manje simpatične i policijska odmazda koja uključuje gumene metke, suzavac, pendrečenja ili vatrogasne šmrkove pretvara se u sasvim prihvatljivu opciju.
Naravno, ovaj posljednji komentar valja uzeti s rezervom jer nitko ne sanja o policijskoj državi (barem nitko normalan), ali u trenucima kada krvarite iz nosa ili novčanika, malo stege čini vam se kao dobrodošlo rješenje. Doima se kao da su neredi prihvatljivi u onim slučajevima u kojima izgrednici čupaju stupiće, razbijaju aute, premlaćuju prolaznike i povikuju "naprijed naši", "za dom spremni" ili "ubij (odaberi narod po želji)" ali kada bi "navijači" radili to isto uz nešto drugačiji repertoar parola (primjerice: "dolje vlada", "za rušenje spremni" ili "ubij lažove") policijska prisutnost bila bi pojačana. Jasno da revolucionarno rušenje sistema i navijačke procesije nisu ista stvar, ali ulice izgledaju isto.
Zato, do svjetskog prvenstva, akumulirajte svoje nezadovoljstvo, frustracije, bijes, zamjerke, mržnju i netrpeljivost i na zvuk žviždaljke eksplodirajte u vatrometu čobanstva, pijanstva i idiotizma. Pokažite da možemo biti još daleko gori.