MNOGI se pitaju tko je Marko Lozo, čovjek koji je zamijenio Joška Jeličića na poziciji stručnog komentatora emisije Stadion nakon što je bivši nogometaš Hajduka i Dinama napravio transfer na Planet Sport.
Kad je početkom listopada 2018. sjeo na klupu Rudeša, Marko Lozo postao je najmlađi trener u povijesti HNL-a. Rođen je 1988. u Splitu, kao igrač nastupao je za Imotski, Šibenik, Rudeš, Strmec, Güssing te Jarun. Igračku karijeru je okončao 2016., a iste godine postaje trener druge momčadi Hajduka. Nakon odlaska Marijana Pušnika na gostovanju kod Slaven Belupa vodio je i prvu momčad Bilih. Iz Hajduka je otišao 2017. pod čudnim okolnostima, a prvo prvoligaško iskustvo stekao je na klupi Rudeša.
Trenutno je bez kluba, a radi kao stručni komentator i analitičar u emisiji Stadion na HRT-u.
S Lozom smo razgovarali o angažmanu na HRT-u, o ambicijama, o HNL-u, igračima i trenerima u hrvatskom nogometu, Hajduku, Dinamu, Pepu Guardioli te utakmici Hrvatske i Mađarske na Poljudu.
Kako je došlo do angažmana u emisiji Stadion?
Tijekom SP-a u Rusiji pisao sam analize za Večernji list. Posao sam očito radio dobro jer mi se javio Marko Šapit s HRT-a i ponudio mi je ulogu stalnog voditelja u Stadionu. Uživam u ovome što radim. Posao je zaista zanimljiv. Tjera me da gledam puno veći broj utakmica nego prije, a radeći analize, taktički sam dosta napredovao. Samo gledajući nogomet možeš napredovati u trenerskom smislu.
S obzirom na to da sad morate pogledati svaku utakmicu u HNL-u, možete li nam dati sliku hrvatskog klupskog nogometa?
Očekujem puno bolji HNL. Želim gledati ofenzivniji nogomet, taktički kvalitetniji i moderniji nego što se sad igra. Moram vidjeti ideju trenera u svakom segmentu igre, nebitno radi li se o obrani, napadu ili tranziciji. Mnogi će treneri kod nas reći da je teško imati jasan sustav igre ako je limitiran igračkom kvalitetom. To je donekle točno, ali bez obzira na kvalitetu kadra, trener mora pripremiti sustav igre koji ću ja moći prepoznati. U HNL-u se, nažalost, i dalje igra dosta defenzivno i na kontre, ali ni taj segment igre kod većine hrvatskih klubova nije do kraja definiran i izgleda dosta stihijski.
Dosta ste kritični prema kolegama u HNL-u.
Nisam kritičan prema trenerima, već prema igri. Ne znam, možda su u pravu oni koji kažu da se stvarno ne može bolje u HNL uvjetima, no ja mislim da se može bolje i da se mora bolje. Osnovni problem je rad u mlađim kategorijama. Umjesto da stvaraju jasan sustav igre koji će biti isti od najmlađih kategorija do seniora u svakom klubu, većina trenera kod nas koji rade s djecom imaju pritisak rezultata. I zato igra pati. Moram pohvaliti Dinamo. Krznar je uspostavio sustav u kojem nema pritiska rezultata, već se teži stvaranju jasnih postulata igre i to je sjajno. Također se dobro radi u omladinskim školama Hajduka i Osijeka. Neki klubovi se dižu i polako sve dolazi na svoje.
Koja su po vama top 3 trenera u HNL-u?
Prvi je svakako Nenad Bjelica. Znam da će mnogi reći da je njemu posao lagan s obzirom na nadmoć Dinama u okvirima hrvatske lige, ali kad kažem da se divim Neninom radu, ne mislim samo na Dinamo. Bjelica je čovjek izraženih liderskih sposobnosti, igrači ga slijede, što je ključno, a taktički sve momčadi koje je vodio igrale su jednostavan i moderan nogomet.
Igor Bišćan mi je top trener. Ne toliko zbog rezultata, koliko zbog njegove osobnosti i karizme. Igor ima sve karakteristike da bi mogao biti menadžer engleskog tipa. S Rijekom je napravio maksimum. Nitko nije očekivao da će s momčadi koja je prošle sezone imala poprilične limite uzeti Kup i pobijediti Dinamo. Napravio je sjajan posao i za njegovu se karijeru ne bojim.
Izdvojio bih još Samira Toplaka. Samir je već šestu sezonu u Zaprešiću, a užasno je teško toliko godina biti na klupi kluba koji se uvijek bori za opstanak. Divim mu se što je uspio zadržati motiv i volju za rad u takvim okolnostima, a nije nimalo slučajno što je uspio Inter svake godine zadržati u ligi.
Siniša Oreščanin je trebao biti Hajdukovo trenersko rješenje na duge staze. Nije se dogodilo. Što mislite o Oreščaninu?
Hajduk je pod Oreščaninom igrao sasvim drugačiji nogomet nego što ga igra sad. Hajduk je tada igrao na posjed i težio je igrom stvarati višak. Hajdukova je igra imala glavu i rep. Hajduk je prvi dio prošle sezone imao ogroman zaostatak, u jednom je trenutku čak bio blizu zone ispadanja, a u nastavku je za jedan bod ostao bez trećeg mjesta. Sve je to zasluga Oreščanina. Dao je priliku Bradariću, Nejašmiću i Palaversi, a oni su budućnost hrvatskog nogometa. Šteta što mu se dogodila Gzira.
Oreščanin je i prije Gzire ušao u otvoreni sukob s Upravom Hajduka kad je javno stao na stranu ''odmetnutog'' Krešimira Gojuna. Mislite li da su čelni ljudi Hajduka samo čekali prvi kiks ili je doista smijenjen zbog ispadanja od Maltežana?
Taj sukob sigurno nije donio ništa dobro ni Hajduku ni Oreščaninu. Tih je dana radio pod strašnim pritiskom i moguće je da zbog toga priprema za Gziru nije bila dobro odrađena. Ipak, mislim da je poraz od Gzire bio presudan i da bi dobio otkaz i da nije bilo problema s Upravom.
Hajduk pod Damirom Burićem?
Totalno drugačiji nogomet od onog koji je igrao dok je trener bio Oreščanin. Vidljiva je ideja da se što kraćim putem dođe do gola protivnika. Međutim, i dalje to nije to. Ima tu puno taktičkih mana i fali jedna nijansa da Hajduk bude puno bolji nego što trenutačno je. Nemam namjeru filozofirati i dijeliti Buriću lekcije. Njegovo iskustvo je golemo i vjerujem da će ubrzo uspjeti pronaći način da Hajduk bude još bolji i snažniji.
Nikad niste otkrili detalje o odlasku iz Hajduka. Što se dogodilo?
Službeni odgovor kluba je bio da nisam imao potrebnu licencu. Licencu sam dobio nakon par dana, ali oni nisu promijenili stav. Moj odlazak nije imao nikakve veze s licencom, već su neke druge stvari bile u pitanju, ali u redu, to je bio njihov stav i to poštujem. Znam zbog čega sam morao otići, no volio bih da to i dalje ostane u sferi mene i Hajduka.
Što se tiče posla koji sam tamo napravio, na njega sam strašno ponosan. Moji pomoćnici i ja uz predsjednika Kosa, koji je stajao iza nas, napravili smo odličnu selekciju. Kad sam došao u drugu momčad Hajduka, zatekao sam 30 igrača. Nakon dva tjedna selekciju smo maksimalno filtrirali i ostalo je samo 12 igrača. Momčadi smo priključili nekoliko juniora i izdominirali smo trećom ligom.
Neki će reći da je Dinamo protiv Cityja odigrao hrabro i muški, dok će drugi tvrditi da je Bjelica odigrao kukavički bez ambicije da išta pokuša napraviti prema naprijed. Kakvo je Vaše mišljenje?
Onaj tko kaže da je Dinamo u Manchesteru igrao kukavički, taj nema pojma o nogometu. Dinamo je protiv Cityja odigrao sve samo ne kukavički. Nenad Bjelica i stručni stožer sjajno su pripremili utakmicu. Dinamo je krenuo s 5-3-2, da bi kasnije zbog istrošenosti prešao na 4-5-1. City često zna igrati u formaciji 2-3-5, a protiv takve ekipe jednostavno ne možeš sve obraniti. Stoperi Cityja su toliko tehnički nadmoćni da im nije problem igrati tako ofenzivan nogomet, a u takvim okolnostima klasa izbija u prvi plan i jednostavno im ne možeš ništa. Puno kvalitetnije momčadi od Dinama ne mogu parirati Cityju zbog tehničke i taktičke superiornosti njihovih igrača. Jedina zamjerka Dinamu je što su vezni igrači bili preplitki, previše su se zabijali u svoju zadnju liniju i samim tim su kontre bile onemogućene. Mislim da je samo Ademi istrčao jednu kontru, a to su morali češće raditi. Međutim, to nije tako lako zato što je City momčad koja se najbolje pozicionira na svijetu. Oni i kad izgube loptu su toliko dobro postavljeni na terenu da kad se i lopta odbije dolazi njima u posjed jer su njihova dva, tri igrača uvijek na pravom mjestu. City ima savršenu nogometnu geometriju i kad ima loptu u posjedu i kad je nema.
Tko su vam trenerski uzori?
Guardiola je sam vrh zato što uvijek traži pogrešku protivnika, njegove slabosti. Fascinantno je kako skautira protivnika. Prošle godine protiv Liverpoola je tijekom same utakmice radio rošade, mijenjao je stvari na terenu, povlačio poteze sve dok protivnik nije puknuo. Obožavam i Chola Simeonea jer je jedan od rijetkih trenera koji je u stanju ukrotiti i najveće svjetske zvijezde i stvoriti momčad od vrhunskih pojedinaca koji se prilagođavaju njemu, njegovim idejama i sustavu igre Atletica. I tako već dugi niz godina. Govorim to jer postoje veliki treneri koji imaju ideju, znaju što i kako bi trebalo napraviti, ali nisu u stanju postići da nitko nije veći od momčadi. Pogledajte primjer Neymara u PSG-u. Simeone, Guardiola i Conte su najbolji treneri na svijetu jer od takvih veličina koje imaju u svlačionici uspijevaju dobiti poniznost i znaju kako najveće zvijezde natjerati da ih slijede. Igrači će slijediti trenera kad shvate da sve što on priča ima smisla i da će im to omogućiti trofeje. Najvećim igračima na svijetu više nije bitan novac, čak ni slava, nego samo i isključivo uspjeh. Igrač kad prepozna tu crtu lidera u svom treneru, slijedit će svaku njegovu zamisao. Zato su takvi treneri najbolji treneri.
City je godinama jedna od najboljih momčadi na svijetu, ali u Ligi prvaka mu još uvijek nešto nedostaje. Što točno?
Jedina greška Pepa Guardiole u transfernoj politici otkako je došao City je što nije kupio Van Dijka. S njim bi City bio nepobjediv. S Van Dijkom bi Pep dobio sve što mu treba. Međutim, kupio je stopere koji su sjajno tehnički potkovani, s njima počinje igra Cityja, ali im je igra jedan na jedan i tranzicija slabija strana. Tu je bio problem prošle sezone protiv Tottenhama koji je u napadu imao brzog Sona i snažnog Kanea. Igra Cityja počiva na kreiranju napada od dvojice stopera, a kad igraš protiv momčadi poput Tottenhama, teško je da netko od njih tijekom utakmice neće napraviti pokoju grešku. Njima se to dogodilo prošle sezone, dva puta su pogriješili Laporte i Otamendi i City je ispao u polufinalu.
Zašto City ne može napraviti taj iskorak u Ligi prvaka? Vjerojatno postoji strašan psihološki pritisak da se nešto mora. Pep je jednom rekao: ''Ne sudi se kvaliteti mog rada na temelju jedne utakmice u Ligi prvaka, nego na temelju onog što radim tijekom cijele sezone u Premiershipu.'' To je točno. U Premiershipu je porušio sve rekorde, a u Ligi prvaka ipak ovisiš o jednoj utakmici i možeš ispasti zbog jednog slabijeg dana.
Ono što vidim kao veliki problem u igri Cityja je činjenica da postaju nervozni ako ne uspiju zabiti gol u prvih 15, 20 minuta. Da je to točno, vidjeli smo i protiv Dinama, a vrhunske momčadi to će znati kazniti. Vjerujem da je Pep toga svjestan i da će to znati popraviti.
Hrvatska od slučaja svastike na Poljudu nije igrala na Poljudu, a i prije toga godinama nije bila u Splitu. Sad će igrati protiv Mađarske, no i dalje postoje problemi i postoje oni koji su protiv toga da reprezentacija igra na Poljudu. Kako komentirate tu situaciju?
Situacija je šizofrena. Neshvatljivo mi je da roditelji koji žive u Splitu ne mogu odvesti svoju djecu da gledaju reprezentaciju svoje zemlje u svom gradu. Neshvatljivo mi je da reprezentacija ne može igrati u bilo kojem gradu u Hrvatskoj. Međutim, kad čuješ argumente onih koji su protiv reprezentacije u Splitu, vidiš da nije sve crno-bijelo. Jedni i drugi se mogu hvatati za zašto da i zašto ne. Mislim da je osnovni problem odavno zašao o političke sfere i vladajuće elite bi se trebale odlučiti definirati što je po njima sport i koji su sportovi prioritet. Puno ljudi kod nas na nogomet gleda kao na mafijašku djelatnost i kao platformu za uzimanje koristi. To je sasvim pogrešno gledište. Hrvatski nogomet nije močvara. U hrvatskom nogometu postoje ljudi koji od njega žive i za to naporno i vrijedno rade. U njemu je puno onih koji ga vole i koji, poput ekipe iz Nogometnih ikona, svakim danom na bolje mijenjanju percepciju hrvatskog nogometa kao nečeg trulog i crnog.
Volio bih da napokon zavlada mir i da se riješi sukob između Hajduka i HNS-a. Vidim da se ljudi koji su sad u HNS-u trude smiriti situaciju, primijetio sam da u Savezu u posljednje vrijeme pušu neki drugačiji vjetrovi i to me čini optimistom. Drago mi je da će se utakmica igrati u Splitu, a samo se nadam da neće biti problema, da se neće dogoditi nova svastika jer to bi bilo pogubno za naš nogomet. Mala smo država, moramo biti jedinstveni ako želimo bilo što napraviti.
Hrvatska je dobar dio utakmica u prošlim kvalifikacijskim ciklusima igrala pred praznim tribinama. Kako gledate na problem navijačkog nasilja i nereda?
Taj problem bi morale riješiti institucije koje se bave kulturom navijača. Ne znam, možda u Hrvatskoj postoje neki kojima neredi odgovaraju. Znam da meni ne odgovaraju. Hrvatski navijači moraju biti složni, moraju podržavati svoj klub i svoju reprezentaciju, ali bez vrijeđanja suparnika. Hrvatska je civilizirana zemlja, hrvatski navijači su većinom civilizirani, ali pojedinci unutar tih grupa nisu i zbog takvih na sve ostale se lijepi etiketa huligana i Balkanaca. To nije točno i zato mi je krivo. U Rusiji tijekom SP-a je atmosfera bila fantastična, nije bilo ni jednog incidenta. Na utakmicama Dinama također vidimo da je navijanje sjajno i to je put kojim treba težiti.
Koje su vam ambicije?
Biti trener u top klubu, u uređenom sustavu gdje se zna koja je tvoja uloga i da si zato plaćen. Želio bih biti profesionalac i hoću raditi u sustavu u kojem ne postoje nikakvi kompromisi ni kompenzacije.