PREDSTAVLJANJE skupine C započinjemo s dvostrukim europskim prvacima reprezentacijom Francuske.
Francuzi su jedna od onih reprezentacija koju svi uvijek svrstavaju u redove najvećih favorita neovisno o kojem se natjecanju radi. Reprezentacija koja se u posljednjih deset godina okitila naslovom europskog i svjetskog prvaka svakako to zaslužuje, a ako se pogledaju imena kojima izbornik Domenech raspolaže, ne treba čuditi da ih se i u Austriji i Švicarskoj smatra jednim od favorita za najviše postolje. Iako su u kvalifikacijama gotovo do samog kraja visili iza Škota, na koncu su pokazali kvalitetu i karakter kvalificiravši se ispred hrabrog srca, a iza Azzura i na svoju 13. uzastopnu europsku smotru.
Nema nikakve sumnje da bi najskuplja reprezentacije Europe prema transfermarktu (gotovo 400 milijuna eura) predvođena sjajnim Riberyjem i ubojitim Benzemom mogla pa čak i do samog kraja.
Iako na dresu nosi broj 23, nema sumnje da će vrata Francuske na Europskom prvenstvu čuvati ultra iskusni tridesetpetogodišnji igrač Lyona, Gregory Coupet. Domenech mu u posljednje dvije godine bez iznimke poklanja povjerenje, a ukoliko nešto pođe po zlu kao druga opcija nameće se još jedan "domaći" golman, Mickael Kandreau iz PSG-a. Iako će mnogi reći da Coupet nije jedan od kvalitetnijih dijelova francuske momčadi, iskusni golman vrlo je spretan na crti, ali i nešto slabiji u reakcijama kod istrčavanja.
Obranu sa četiri igrača u liniji najvjerojatnije će činiti Abidal, Gallas, Thuram i Sagnol. Iskusnu četvorku predvode veteran i hrvatski krvnik Lilian Thuram koji i nakon 137 reprezentativnih nastupa u rubrici postignuti golovi i dalje ima samo ona dva iz polufinala SP-a 1998., i također vrlo iskusni Topnik William Gallas. Uz dva ključna čojveka u sredini, bokove bi trebali okupirati Bayernovac Willy Sangol na desnoj strani i Barcelonin Eric Abidal, najmlađi član četvorke, često vrlo sklon odličnim izletima u protivničku polovicu.
Iako srednjem redu Tricolora naizgled fali "štofa" sa dva "čovjeka za prljave poslove" Patrickom Vierom i Claudom Makeleleom, sav nedostatak kreativnosti i potentnosti prema naprijed nadoknađuje jedan od trenutačno najboljih nogometaša današnjice, Frank Ribery. Igrač na krilima čijih je sjajnih igara Bayern osvojio ovogodišnji naslov u Bundesligi, ordinirat će po desnoj strani, i uz napadački dvojac Benzemu i Henryja biti najveća opasnost po suparničke mreže. Lijeva strana rezervirana je za još jednog igrača Chelseaja Florenta Maloudu koji se odlično snašao u okrutnom Londonu što dovoljno govori o njegovoj kvaliteti.
Prije spomenuti napadački duo Henry - Benzema, mnogi će se složiti, savršen je spoj mladosti i iskustva, i uz odličnog Riberyja, najjači dio francuskog tima. Dvadesetogodišnji napadač Lyona jedan je od najtraženijih napadača u svijetu, a ne treba sumnjati da će donedavno ponajbolji svjetski napadač, Thierry Henry na Euru biti na visini zadatka iako u posljednje vrijeme nije niti sjena igrača od prije par godina.
Najveća francuska zvijezda koja će Euro dočekati na klupi je mladi Lyonov dragulj Hatem Ben Arfa, a ne treba posebno predstavljati nogometaše poput Aboua Diabyja, Lassane Diarre, Djibrila Cissea, Sidneyja Gouvoua i Luisa Sahe koji će svi nestrpljivo čekati svoju priliku iz sjene.
Nakon što je punih jedanaest godina vodio U-21 reprezentaciju, pedesetšestogodišnji Domenech napokon je 2004. godine nakon poraza Francuske od Grčke u četvrtfinalu Eura u Portugalu i ostavke Santinija dobio priliku i na "velikoj klupi". Od početka svog mandata osebujni bivši nogometaš Lyona naišao je na mnoštvo kritika u francuskoj javnosti. Loš početak kvalifikacija za SP 2006. natjerao ga je da u momčad vrati legende poput Zinedina Zidanea, Liliana Thurama i Claudea Makelelea. Momčad se na koncu plasirala u Njemačku, ali javnosti nikako nije progutala to što se Domenechove životne filozofije među ostalim temelje na strašću za kazalištem i astrologiji. Prgavi izbornik u više je navrata javno priznao kako ne vjeruje ljudima (igračima) koji su po horoskopu Škorpioni poput Roberta Piresa. Umjesto Piresa, na iznenađenje cijele nacije, u reprezentaciju je pozvao Vikasha Dhorassoa, da bi ga na koncu baš Dhorasso "izdao" objavivši kontroverzan dokumentarac "Zamjena" u kojem je prikazan njegov boravak u francuskoj reprezentaciji i napustivši nacionalnu momčad uz riječi "Ne da mi se više igrati za Francusku. Gotovo je."
Još jedan potez koji je prodrmao osjetljivu francusku nogometnu javnost je i odricanje Ludovica Giulyja umjesto kojeg je ustoličio danas svoju najveću zvijezdu Francka Riberyja. Objavivši konačni popis putnika za SP u Njemačkoj na kojem je ispred Coupera postavio veterana Fabiena Bartheza izazvao je lavinu kritika u nacionalnim medijima pa je Domenech u jednom trenutku čak i napustio kormilo reprezentacije, nakon čega se ipak vratio.
Tricolori su u Njemačkoj unatoč slabom startu na koncu ipak stigli do odličnog finala, a Domenechova taktika se pokazala uspješnom(posebno sa vraćanjem otpisanih i priključivanjem Riberyja) pa mu je Francuski nogometni savez već iste godine produžio ugovor.
Kada ga je Domenech 2006. predstavio kao nasljednika Ludovica Guillyja većina se nije mogla načuditi potezu osebujnog trenera. Dvije godine kasnije Bayernov veznjak jedan je od najboljih nogometaša današnjice i čovjek na kojem većina Francuza gradi optimizam prije početka europske smotre. Nakon što je u šest godina promijenio isto toliko klubova, Ribery se napokon 2007. godine skrasio u muenchenskom Bayernu gdje je napokon doživio punu afirmaciju i pokazao koliko zapravo vrijedi. Perfektan asistent i vrlo često ubojito opasan za protivničke mreže, dvadesetpetogodišnji Ribery savršen je prototip modernog veznjaka koji se gotovo svaku bundesligašku utakmicu upiše u rubriku asistenti. Brz, snažan u duelu, maksimalno tehnički potkovan i odličan u defenzivnom dijelu daleko je najveći francuski adut na Euru. U dosadašnjih 25 nastupa za Tricolore, zabio je "samo" tri gola, ali uz trenutačnu formu ta će brojka bez sumnje biti puno veća nakon Eura.
Kao dvogodišnjak sudjelovao je u teškoj automobilskoj nesreći od kuda potječu i dva velika ožiljka koji su i danas vidljivi na desnoj strani njegovog lica.
Francuska je sudjelovala u svih trinaest završnica Europskih prvenstava do danas i jedina je zemlja osim trostrukih prvaka Nijemaca koja se više od jednom okitila europskim naslovom: prvi put 1984. na domaćem terenu kada su na Parku prinčeva u finalu pobijedili Španjolsku, a drugi put prije osam godina u Belgiji i Nizozemskoj.
Nakon što su 1998. postali svjetski prvaci pobjedivši u polufinalu Hrvatsku, a u borbi za zlato Brazilce, zlatna francuska generacija je dvije godine kasnije svjetskom dodala i europski naslov. Predvođeni Fifinim igračem godine Zinedineom Zidanom i pod palicom Rogera Lemerrea, Francuzi su u finalnoj utakmici pobijedili Talijane 2:1 golovima Davida Trezegueta i Sylviana Wiltorda.
Na posljednjoj europskoj smotri u Portugalu stigli su do četvrtzavršnice gdje su iznenađujuće poraženi od kasnijih pobjednika Grka. Nakon ispadanja Jacques Santini podnio je ostavku, a dotadašnji U-21 izbornik Raymond Domenech ustoličen je kao novi trener Tricolora.
Francuska se na Euro plasirala u kvalifikacijskoj skupini B kao drugoplasirana iza Italije, a ispred Škotske. Onaj koji nije pratio kvalifikacije mogao bi pomisliti očekivano, no prava je istina da su Domenech i ekipa gotovo do samog kraja visili na ivici neuspjeha.
Na koncu su im Talijani napravili veliku uslugu svladavši Hrabro srce 2:1 i učinivši posljednju utakmicu protiv Ukrajine pukom formalnošću. No samo nekoliko kola prije kraja kvalifikacija većina bi svoj novac stavila na Škotsku koja slavila u oba međusobna dvoboja, i u Glasgowu i u Parizu (oba susreta završila su 0:1). No sve dobro, Škoti su uspjeli uprskati u posljednja dva kola sa dva domaća poraza; najprije protiv Gruzije 3:1, a zatim i protiv Italije 1:2, što je Domenechova momčad objeručke prihvatila i s rutinskom pobjedom protiv Litve i na koncu neriješenim ishodom u Kijevu osigurala Euro.
Skupina smrti, kako je odmah nakon ždrijeba nazvana grupa C, u kojoj su osim Francuske i Italija, Nizozemska i Rumunjska, maksimalno je nezahvalna za bilo kakve kalkulacije i predviđanja. Malo je reći da svaka od ove četiri reprezentacije može pobijediti, ali i izgubiti od svih ostalih protivnika u grupi.
Ubojiti spoj kvalitete, iskustva i vrhunske mladosti Francuze bez dileme promovira u jedne od favorita cijelog Eura, ali opet s druge strane ne treba čuditi niti ako svoju švicarsku avanturu završe već nakon prvog kruga. Sve je apsolutno moguće...
Golmani: Gregory Coupet (Olympique Lyon), Sebastien Frey (Fiorentina), Mickael Landreau (Paris St. Germain), Steve Mandanda (Olympique Marseille)
Braniči: Eric Abidal (Barcelona), Jean-Alain Boumsong (Lyon), Francois Clerc (Lyon), Sebastien Squillaci (Lyon), William Gallas (Arsenal), Julien Escude (Sevilla), Patrice Evra (Manchester United), Philippe Mexes (AS Roma), Willy Sagnol (Bayern), Lilian Thuram (Barcelona),
Veznjaci: Alou Diarra (Girondins Bordeaux), Lassana Diarra (Portsmouth), Mathieu Flamini (Arsenal), Claude Makelele (Chelsea), Jeremy Toulalan (Lyon), Patrick Vieira (Inter Milan), Samir Nasri (Marseille),
Napadači: Nicolas Anelka (Chelsea), Hatem Ben Arfa (Lyon), Karim Benzema (Lyon), Sidney Govou (Lyon), Djibril Cisse (Olympique Marseille), Bafetimbi Gomis (St. Etienne), Thierry Henry (Barcelona), Florent Malouda (Chelsea), Franck Ribery (Bayern).
Izbornik: Raymond Domenech
Kapetan: Lilian Thuram
Najviše nastupa: Lilian Thuram (137)
Najviše golova: Thierry Henry (44)
Fifa renking: 7.
Najbolji Fifin renking: 1 (2001.)
09. lipnja, 18:00; Francuska - Rumunjska (Zuerich, Letzigrund)
13. lipnja, 20:45; Francuska - Nizozemska (Stade de Suisse, Bern)
17. lipnja, 20:45; Francuka - Italija (Zuerich, Letzigrund )
Marko Petrak
Foto: AFP