Foto: Facebook/Index
PODUZETNIK Saša Cvetojević jučer je na svojem službenom Facebook profilu prokomentirao situaciju u kojoj se nalazi Imunološki zavod te nastup Lidije Jagarinec, predsjednice sindikata Imunološkog, na HRT-u.
"Imunološki zavod će sad isto biti "naš". Donedavno je bio i moj. Sad ga nitko više ne želi kupiti, a mi, mali dioničari, koji smo dionice kupili i platili po tržišnoj cijeni, na burzi, možemo samo gledati i zbrajati gubitke. Ona je protivnik privatizacije, a radi u trgovačkom društvu.
Koje privatizacije nečega što je trgovačko društvo i što kotira na burzi? Nadalje, gospođa kaže da će sad HALMED ponovo izaći u inspekciju i da su "oni učinili sve u njihovoj moći da zadovolje uvjete, ali znate, ne mogu se u tim prostorima zadovoljiti BAŠ SVI uvjeti za izdavanje dozvola". Sjedi 5. Želiš biti i raditi u državnoj firmi (koja btw. već odavno nije država, ali država jeste većinski vlasnik) ali ne želiš ispuniti BAŠ SVE propise koje je ta ista država donijela. Kome je donosila te propise? Pa jasno, onim drugima. Mrskim privatnicima. Pod čije okrilje nećemo.
Što bi se dogodilo da privatnik ne ispunjava propise?
Ajde, probajte vi, kolegice i kolege, mrski privatnici, mutikaše i smutljivci, stoko sitnog i krupnog zuba i vragovi svih onih boja, što idete ko guske po ovoj našoj magli, ajde vi nemojte ispunit BAŠ SVE propise, izjavite to na javnoj televiziji, i očekujte da vam se izda proizvodna dozvola. Ne za pakiranje kikirikija ili za prodaju novina na kiosku, nego za proizvodnju krvnih pripravaka, seruma, cjepiva i tako nekih, ne jako bitnih i previše reguliranih tričarija. Idem se ranit, ovo je previše.
Tončica Čeljuska, svaka čast na smirenosti u studiju. Idem uplatit ovima u Viziju kaksevećzove, čisto da sudjelujem i vidim kako će se stvari odvijati, jer ne sumnjam u to da će sve završiti kako i završava kad netko u Apsurdistanu upravlja hrpom tuđe love a spominje javni umjesto poslovnog interesa".
Cvetojević se za Index osvrnuo na inicijativu koju je lansirala Visia Croatica, javljajući se jedina s obvezujućom ponudom na natječaj za Imunološki zavod. Cvetojević nam je rekao kako je sama činjenica da su se svi investitori koji su iskazali interes za kupnju povukli već sama po sebi indikativna.
Usto, istaknuo je kako će Visia Croatica, po njegovom mišljenju, teško uspjeti osigurati sredstva za ostvarivanje uvjeta postavljenih u natječaju.
Kako komentirate inicijativu Visia Croatice koja se jedina javila s obvezujućom ponudom za natječaj za Imunološki zavod?
Inicijativa možda u osnovi ima pozitivne namjere. No, jako je puno pitanja koja će se na putu postavljati i na koje nisam siguran da će inicijativa Visia Croatica moći dati odgovore koji su sukladni propisima. Indikativno je da su se povukli svi investitori koji su iskazali interes za kupnju. To pokazuje da su detaljnijim uvidom u stanje u Imunološkom zavodu došli do nekih internih ili čak eksternih prepreka koje su tolike da ih u potpunosti odbijaju od investicije.
S obzirom da su uvjeti iz natječaja vrlo zahtjevni te se očekuju ulaganja od oko 100 milijuna kuna u samo godinu dana, smatrate li da Visia Croatica može to ostvariti bez pomoći države?
Tolika ulaganja će Visia Croatica, s obzirom na dosadašnji tempo prikupljanja sredstava, teško osigurati. A ako država sanira ostatak, postavlja se pitanje, zašto to već nije učinila kad je imala obvezu kao vlasnik brinuti se o svom vlasništvu.
Prema njihovom planu, dodatna ulaganja bi trebala izvršiti i država a Visia Croatica bi upravljala tvrtkom? Smatrate li da takva inicijativa ima dovoljno kapaciteta za obnoviti poslovanje Imunološkog zavoda?
Po tom planu, zašto ne bi bilo koji postojeći dioničar napravio tako nešto? Kod nas je glavni problem u tome što svatko želi upravljati, a rijetki žele stati svojim kapitalom iza toga. Zar ne bi i vi rado upravljali, na primjer HTV-om, a da država osigura potrebna ulaganja? Dodatno, Imunološki zavod je tvrtka koja ima jasnu vlasničku strukturu te osim države postoje i mali dioničari, koji su godinama zanemarivanja tvrtke od strane većinskog vlasnika značajno oštećeni. Radnici su dobili svoje plaće, čak i za mjesece kad proizvodnje nije bilo, a oni koji su platili dionice - neće dobiti ništa.
Kakav ste scenarij kao (bivši) dioničar očekivali za Imunološki zavod? Je li to mogla biti perspektivna tvrtka i koji su glavni uzroci propasti?
Očekivani scenarij je bio nastavak poslovanja, širenje tržišta i ulaganje u proizvodne kapacitete kako bi se osigurala proizvodnja sukladno svim potrebnim zakonskim odrednicama. To je bila perspektivna tvrtka, koju je uništilo vrijeme. Političari ne razumiju da je u businessu vrijeme skupa varijabla - proizvodni pogoni su propadali, dozvole su gubljene, promet je padao, a plaće i troškovi održavanja nisu pratili taj padajući trend. Kvalitetni zaposlenici su odlazili, i vrijeme je od jednom uspješne firme ostavilo samo ljušturu.
Koja su moguća rješenja za Imunološki zavod, sada, nakon što su svi strateški ulagači odustali, a novac se ponovno očekuje od države? Treba li Imunološki uopće spašavati i u kojem obliku bi mogao nastaviti poslovanje?
Imunološki zavod je na aparatima. Šanse za preživljavanje su male. Umjesto investitora koji bi napravio ulaganja i brz preustroj u cilju povrata izgubljenih dozvola te pokušaja povrata izgubljenih kupaca i tržišta, dobili smo puno obećanja, lijepih želja i demagogije. Nakon povlačenja investitora upitno je koja je uopće vrijednost Imunološkog kao proizvodne tvrtke. Nema dozvola, prostori su derutni, upitno je i da li su i kadrovi koji su nakon višegodišnjeg zanemarivanja poslovanja ostali dovoljni za novi početak.