Foto: Bruno Konjević/Cropix
BOLJE nečastan uzmak, nego častan poraz.
Davor Bernardić na kraju je ispao gori od Grunfa. Povukao je kandidaturu za gradonačelnika Zagreba i pozvao Gradski odbor SDP-a da opovrgne svoju odluku od prije samo dva mjeseca. I što je najgore, učinio je to nakon višemjesečnih pritisaka Zorana Milanovića, nakon uvreda i poniženja, anonimnih prijetnji preko medija, pa čak i ucjena supruginim zaposlenjem.
Proglasili su ga nesposobnim i on je to sada priznao.
Gradski odbor praktički raspušten
Kaže da je odstupio kako bi osujetio planirano raspuštanje Gradskog odbora, ali on je ovim potezom praktički raspušten. Ionako se služi ničemu drugom osim potvrđivanju odluka predsjednika Milanovića. Jednom je izabrao Bernardića, nakon dva mjeseca digao ruku za Rajka Ostojića.
Tako izgleda unutastranačka demokracija u SDP-u.
Buntovnici ili kompromiseri
Mladi čelnik zagrebačkog SDP-a, onaj koji je pobijedio na unutastranačkim izborima i kasnije osvojio kandidaturu za gradonačelnika, popustio je pod pritiscima šefa stranke, koji je bez ijednog konkretnog argumenta odlučio da bi neki drugi dužnosnik bio bolji kandidat za lokalne izbore.
Nekada davno od mladih političara očekivalo se da budu buntovni. Što bi se reklo, prčeviti. Danas su oni većinom obični kompromiseri koji političku karijeru grade isključivo na milosti stranačkog šefa.
Pao bez borbe
Istini za volju, nitko od Bernardića nije očekivao ništa bolje od ovoga. On nikad nije bio politički kapacitet, nije isijavao karizmom ni nekom originalnošću. Ali odlukom da padne bez borbe presudio je svojoj karijeri političara.
Pokazao je da popušta pod pritiscima i ucjenama, da je karijerist i kompromiser, da savija kičmu pred stranačkim šefom koji ga je otvoreno vrijeđao i ponižavao, pokazao je da ne poštuje želju Gradskog odbora da upravo on bude kandidat za gradonačelnika, a u krajnjoj liniji, pokazao je koliko mu je stalo do Zagreba i njegovih građana.
Ako se boji Milanovića, kako se onda moglo očekivati da se upusti u fajt s Bandićem?
Bero disident
Poučeni iskustvom, možemo predvidjeti daljnji razvoj situacije. Bernardić će zbog svog popuštanja očekivati nagradu stranačkog šefa, a nakon što je ne bude dobio, povući će se negdje duboko u "treći ešalon" gdje će hibernirati sve dok Milanović ne padne. A onda će naglo oživjeti i predstaviti se kao disident i nova stranačka nada.
A onima koji će mu ovo popuštanje nabiti na nos, mudro će protumačiti kako je bolji častan uzmak, nego nečastan poraz.
U krajnjoj liniji, zagrebački izbori više nisu važni. Njih neće odraditi Rajko Ostojić, nego Mladen Bajić. Nije više važan ni Davor Bernardić, ako je ikada i bio.
Važno je samo ono u što se pretvorio SDP.
Žalosna sudbina
Samo zbog ovakvih kao što je Bernardić mogu uspijevati ovakvi kao što je Milanović. A kad Milanovića više ne bude na čelu stranke, ona će biti prepuštena ovakvima kao što su Bernardić ili Ostojić. Koji je sada pristao biti oruđe za rušenje legitimnog kandidata za gradonačelnika, a sutra bi mogao po istom receptu pasti kao žrtva onoga tko je skužio da je upravo to najkraći put prema stranačkim vrhuncima.
To je žalosno, ali ne zbog SDP-a ili nedajbože Bernardića. Oni su samo dobili ono što su tražili. Žalosno je što je riječ o jedinoj alternativi HDZ-u.