Foto: Hina
U RAZGOVORU razgovoru za Media servis ministar pravosuđa Orsat Miljenić sasvim otvoreno je rekao kako će reorganizacija pravosuđa kasniti "par mjeseci" zbog financijskih problema.
Ministre, puno je posla do kraja mandata: najavljeno je još 17 zakona koje treba izraditi i poslati u proceduru. Hoćete li stići?
Sigurno da ćemo stići. Svi planovi koje imamo, tu su da bi se ostvarili. Ono što mislim da su najvažnije stvari koje ćemo napraviti – ovršni zakon, izglasan i donesen. Stečajni zakon – sjetimo se predstečajnih nagodbi, ovim će zakonom sve biti riješeno i bit će donesen najesen. Zakon o stečaju potrošača: prvi put u Hrvatskoj mi uvodimo taj institut. Idemo možda sporije nego što bismo htjeli, ali to je zato što kad nešto uvodite prvi put, onda ne smijete pogriješiti. Do kraja mjeseca na Vladi će biti i bitne izmjene Kaznenog zakona. Sljedeće na listi prioriteta je oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim i prekršajnim djelima, ali prvenstveno kaznenim. Mi smo napravili puno na tom planu, ali nismo zadovoljni: dok ne uspijemo oduzeti svu imovinu koju je netko stekao kaznenim djelom – nećemo biti zadovoljni. Ići ćemo s jednim pomakom koji će sigurno dati bolje rezultate nego sada. Netko će pitati – a zašto to niste prije – zato što sve ove stvari koje radimo ne možemo istodobno, ali i mijenjamo sustav, radimo reorganizaciju. Ima tu još svega: rješavanje zemljišnih knjiga, ubrzavanje postupaka, itd.
Spomenuli ste ovršni zakon – je li on sada, kao takav, uvjetno rečeno, "humaniji"?
Može li se uopće ovršni zakon staviti u kontekst humanosti? Ja često kažem da je ovrha mač sustava, ovrha služi da bi se provela neka odluka koja je već donesena. U ovrsi se ne odlučuje o nečijim pravima, o tome je odlučeno prije u nekom postupku. Radi se o mučnom postupku i za onoga koji ga provodi i za onoga u čiju korist se provodi, a najgore je za onoga nad kim se provodi. On mora biti human. Ovo je svakako bitan pomak u tom smjeru, ali istodobno nismo otupili oštricu tog mača – dakle, on mora biti učinkovit. Znate mi sve uvijek gledamo s pozicije dužnika. Ali uzmimo i da se ovrha nekada provodi nad djetetom: dakle vi možete biti majka koja mora doći do svoga djeteta… Pa zar ne želite da to bude što prije? Naravno, humano ili što prije. Vi možete biti obrtnica kojoj je netko dužan i nije joj platio. I ako ne plati – nećete više raditi. Možda vaših pet zaposlenika više neće imati posla. Dakle, što je vaš interes? Da dođete što prije do toga. Vi ste mogli meni pozajmiti i ja vam ne vraćam. Pa zar nije dužnost sustava kad vi dobijete sudsku odluku da sam vam dužan da vi dođete do svojih novaca? Točno je da se nekome uzima ali i nekome se daje ali kada je to utvrđeno nekom odlukom.
Prvi put se u Hrvatskoj uvodi institut stečaja potrošača. Što će nam donijeti taj zakon?
Zakon donosi jednu mogućnost ljudima koji su bez svoje krivnje, objektivno, dovedeni u situaciju da ne mogu vraćati svoje dugove. Na ovaj način dobivaju izlaz iz potencijalnog dužničkog ropstva, da tako kažem. To znači da, kad se nađete u takvoj situaciji, kad se zadovolje objektivne okolnosti, vi ćete moći kao dužnik, ako izaberete, ići u osobni stečaj. Imovina vam ide na kup, vidi se što se od te imovine može vratiti, gleda se profil – ako ste radno nesposobni otpisuje se sve, ako ste radno sposobni određuje se koliko možete vratiti u određenom periodu i nakon toga se ostatak dugova briše. Ali – to je vrlo težak postupak, u svim zemljama koje ga imaju. Nije lako kad vi ne možete upravljati svojom imovinom 2, 5 ili 7 godina, kad o potrošnji onoga što zaradite odlučuje netko drugi, ali kad prođe to razdoblje vi više dugova nemate već osnovu za novi početak.
Je li otpis dugovanja nekima fer prema onim drugima koji svoje dugove uredno vraćaju? Na koji ćete način odlučiti o kriterijima tko će ući u osobni stečaj?
Netko tko je dužan, dakle, može aplicirati za osobni stečaj. Međutim, fer je, znate zašto, jer ta osoba koja ulazi u osobni stečaj ostaje bez sve svoje imovine. Ona sutra neće moći imati mobitel, dok ne vrati svoj dug, neće moći imati auto. I to je vrlo težak sustav. Ali fer je utoliko da vi nekoga tko se našao bez posla, tko se razbolio ili sl., dajete mu mogućnost da on kad vrati većinu dugova, protiv njega ne vodite dalje neke postupke i da ta osoba zbog kamata, zbog svega ne mora cijeli život otplaćivati dug, a da nikada ne otplati glavnicu. U tome je razlika. Ali da će vam puno ljudi to htjeti – vjerujte neće. Jer to je, ponavljam, vrlo tegoban postupak.
Rekli ste da ćete mijenjati Kazneni zakon. Neki dan ministar zdravlja Siniša Varga rekao je da bi trebalo preispitati članak u kojemu se samo liječnici izrijekom spominju kao profesija kojoj se smije suditi za propuste i pogreške, traži da i ostale profesije budu taksativno navedene. Hoćete li zbog liječnika mijenjati Kazneni zakon?
Svaki prijedlog smo i ćemo razmotriti. Tako smo i ovaj razmotrili. I nećemo mijenjati Kazneni zakon. Zašto? Zato što smatramo da postoji obveza društva da propisuje određena postupanja koja su posebno rizična. Da vas i mene štiti, između ostalog, i kazneno pravo. Ne odgovaraju liječnici koji su postupali po pravilima struke – nikada. Ali netko tko se pravila struke ne drži i vas ili mene teško ošteti, netko umre zbog toga – pa normalno da mora odgovarati. Kao što mora odgovarati i arhitekt koji krivo projektira kuću koja se sruši i netko strada. Kao što mora odgovarati vozač koji, ne svojom namjerom, napravi neku pogrešku u prometu i ubije ljude. Svodi se na isto. Sve zapadne zemlje poznaju kaznenu odgovornost. Točno je da neke ne izdvajaju liječnike. Ali u tim režimima, to vam je recimo Njemačka, ništa lakše nije liječnicima i to zato što, kad netko umre, onda se protiv njih vodi postupak za ubojstvo ili za tešku tjelesnu ozljedu. Ali vodi se kazneni postupak jer vi i ja kao pacijenti moramo biti zaštićeni i kaznenim pravom. Ono što mislim da je naš stvarni problem je što mi tu imamo zapravo premalu brojku – jer kad vi čitate što se sve događa, ja mislim da je tih kaznenih presuda premalo. Da je tu problem dokazivanja, vještačenja. Dakle, umjesto da idemo na smanjenje, mislim da pacijente trebamo još više štititi i kaznenim pravom.
Kritika je stigla i od još jednog ministra – Ivana Vrdoljaka i to zbog energetske obnove fasada. Otprilike smatra da je za pokretanje te perjanice gospodarstva krivo Vaše Ministarstvo jer je regulativa toliko komplicirana da je građani ne razumiju.
Da, čuo sam tu izjavu i moram priznati da sam bio prilično iznenađen s njom jer su očito kolegu krivo informirali njegovi suradnici ili tko već. Jer u ovome što on govori Ministarstvo pravosuđa nije imalo nikakvu ulogu. Dakle, tu se isključivo radi o drugim ministarstvima, a na čelu jednog od njih je i on. Nikakva regulativa iz područja pravosuđa se nije trebala i nije bilo uopće predviđeno da bi se mijenjala niti je pravosuđe ni na koji način tu zapreka. Dakle kada se radi o zgradama u državnom vlasništvu Ministarstvo pravosuđa je samo jedan od korisnika – mi smo kandidirali neke naše zatvore i sudove za energetsku obnovu i nadamo se da će to ići što prije jer nam je u interesu. Ono o čemu je bilo govora je bilo govora kod obnove više stambenih i privatnih zgrada gdje su se bile pojavile ideje da bi trebalo mijenjati Zakon o vlasništvu. Prvenstveno iz socijalnih razloga htjeli smo da se nađu i mehanizmi socijalni ali smo naposlijetku zaključili da taj zakon ne treba mijenjati već da treba mijenjati energetske propise koji ponovno nisu u našoj nadležnosti. Dakle, očito se radi o krivoj informaciji ili nedovoljnoj informiranosti kolege koji treba, ako je negdje nešto zapelo, tražiti odgovornost drugdje, a ne u Ministarstvu pravosuđa.
Razgovor smo počeli s planovima do kraja mandata, jedan od njih je i reorganizacija pravosuđa do polovice 2015. Kako napreduje, ide li sve po planu?
Ide po planu, očekujem da ćemo možda doći do malog pomicanja rokova, između ostalog uzrokovanih i financijskim problemima. Mi moramo završiti informatizaciju sustava, mi je guramo i imamo suradnju sudova u tome, međutim to ide malo sporije nego je trebalo ići po našim planovima – dakle, možda dođe do pomicanja roka, ali za par mjeseci. No, ono što smo rekli ćemo provesti: imat ćemo bitno manji broj sudova, bitno manji broj funkcija. Hrvatska je inače zemlja funkcija, evo mi ćemo ih u pravosuđu bitno reducirati. Građani će zahvaljujući ovoj reorganizaciji imati brže postupanje, ujednačit ćemo opterećenost sudaca što je veliki problem. Želimo maknuti i mjesto nadležnosti za drugostupanjski postupak: nije zdravo da vam se nekada u istoj zgradi odlučuje u prvom i drugom stupnju. Mislimo da ćemo postići višestruke dobre efekte za građane kad netko drugi bude odlučivao. Mala smo zemlja, ljudi se poznaju, ajmo to drugačije organizirati. Znači, provest ćemo reorganizaciju, moguće je da koji mjesec dođe do pomicanja ali moramo osigurati zgrade, sklopiti ugovore i to sve iziskuje vremena. Ali zacrtano ćemo i ostvariti.
Prošloga tjedna stigla je i presuda u slučaju Ljubljanske banke, zanima me Vaš komentar i hoće li se presuda reflektirati na prenesenu štednju?
Meni je drago, načelno, apsolutno mi je drago da je utvrđeno da ne može doći do oduzimanja privatnog vlasništva i da nikome ništa. Što je sada bila situacija. Ljudi su imali novce i odjednom nemaju. To se u Europi ne smije događati i konačno je o tome odlučio najviši sud i više nema natrag. Dakle ljudi će doći do svog novca i to je odlična stvar. Što se tiče prenesene štednje: mi tu imamo čitav niz postupaka koji se vode pred našim sudovima i sad treba vidjeti. Po nekakvim općim pravnim uzusima je logično da država koja je isplatila te štediše koji imaju pravo naplate od Slovenije stupa na njihovo mjesto i ima pravo na naplatu od Slovenije. I to je jedan stav koji je u okviru pravne doktrine. Vidjet ćemo, razgovarat ćemo o tome. Ali, u međuvremenu, koliko ja znam postoji čitav niz postupaka koji se vode pred našim sudovima.