Osijek bez empatije: Svi su mirno gledali kako invalidu pauk odvozi automobil s - mjesta za invalide

Ilustracija:

IZOSTANAK empatije i senzibiliteta za invalidne osobe karakteristika je događaja koji se zbio u utorak navečer ispred zgrade osječkog HNK. O događaju je na Facebooku pisao sin dotičnog invalida, a vijest je prenio i Glas Slavonije.

Vukovarska obitelj uputila se na predstavu u osječki HNK. Automobil s naljepnicom za invalide parkirali su na mjestu za invalide, ali nisu očekivali ono što je uslijedilo.

"U kazalište smo ušli na stražnji ulaz jer je moj suprug obolio od cerebralne paralize pa mu je ondje bilo lakše. Gledali smo predstavu kad nas je blagajnica obavijestila da nam je pauk odnio automobil jer navodno nemamo odgovarajuće registracijske oznake. Kako su nam kasnije ljudi rekli, do dolaska pauka je jedna osoba šutala automobil i psovala nam 'majku četničku'. Imamo naljepnicu za invalide, no kasnije smo čuli da je nevažeća jer na njoj nema fotografije. Nedavno sam bila u Zagrebu i tri dana je automobil bio parkiran a da ga je nitko nije taknuo, no u Osijeku je bilo posve drukčije i ostalo nam je u ružnoj uspomeni", priča Ruža Margić, supruga vlasnika automobila, koja je potom otišla po vozilo i dobila uplatnicu na iznos od 500 kuna.

No osim financijske, ovaj događaj donio im je i emotivnu štetu, i Ruža Margić pita se što bi se dogodilo da je na istome mjestu bio parkiran invalid iz Italije, Njemačke ili koje druge zemlje? Nije joj jasno ni zbog čega ih portir nije pozvao prije nego što je automobil odvezen. I djelatnici pauka bi bolje postupili da su invalidu ostavili parkirališnu kaznu, nego što su odvukli automobil s istaknutom naljepnicom pomoću koje, kaže Ruža, parkira punih 30 godina bez problema. Kad je došla na mjesto na koje je pauk odvezao automobil, Ruža je od policajca kojeg je tamo zatekla čula da nije počinila nikakav prekršaj.

O događaju je na Facebooku pisao i sin dotičnog invalida. Njegov post prenosimo u cijelosti:

"Nakon što su se smjestili u kazalištu, pred HNK-om se pojavio čovjek, primijetio automobil s vukovarskim tablicama i invalidskim oznakama te pozvao pauka. Dok pauk nije stigao, vrijeme je kratio šutajući auto i psujući 'majku četničku'."

Moj otac ima 57 godina, i od rođenja boluje od cerebralne paralize. Teška bolest nije ga spriječila da se školuje, zasnuje obitelj i stvori dom.

Inače ne voli odlaziti na veća događanja, budući da ne voli biti na teret drugima... Zapravo, ni ne sjećam se kada je zadnji puta ikamo išao. Naime, nakon 57 godina više ne može hodati bez pomoći hodalice ili dvije osobe.

Danas je konačno popustio nagovaranjima svoje kćeri, pa su se tako Pia, mama i tata sredili i uputili u Osijek pogledati predstavu u Hrvatskom narodnom kazalištu. Parkirali su auto na invalidsko mjesto, koje Osijek kao moderan grad osjetljiv na potrebe nemoćnih osigurava pred svakom važnijom institucijom, te uz pomoć ljubaznog osoblja ušli na sporedni ulaz. Iskreno, ni ne znam kako se predstava zvala, ni kakav im je dojam - jer ono što su mi ispričali mi je zgadilo i HNK, i Osijek, i život.

Naime, nakon što su se ugodno smjestili u kazalištu, pred HNK-om se pojavio čovjek, primijetio automobil s vukovarskim tablicama i invalidskim oznakama, te pozvao pauka. Dok pauk nije stigao, vrijeme je kratio šutajući auto i psujući "majku četničku". Pod budnim okom kazališnog portira, pauk je auto odvukao kamo god se već auti odvlače. Portir je bio toliko ljubazan da mom hendikepiranom ocu objasni kako Grad Osijek invalidima izdaje zasebne dozvole za parkiranje te ga uputio gdje može podići svoj auto.

Ne želim sada uopće ulaziti u opravdanost propisa koji praktički od neosječana rade građane drugog reda te dijelom poražavaju samu svrhu postojanja invalidskih parkirnih mjesta, niti ću zahtijevati da se takvi propisi ne primjenjuju na mog oca. Želio bih shvatiti portira, koji je sjedio i gledao kako se sve to odvija, bez da je ušao u kazalište i upozorio - jako je dobro znao čiji je auto. Želio bih shvatiti na osnovu čega je taj neimenovani čovjek zaključio da se radi o autu čija je mater četnikinja. Želio bih shvatiti radnike pauka koji su zaključili da je bolje odvući auto s dvije različite invalidske oznake, nego jednostavno ostaviti parkirališnu kaznu.

Tata nije ništa komentirao, odnio je rješenje u svoju sobu i planira ujutro platiti 500 kuna. Nije ni prvi ni zadnji put da trpi tuđe iživljavanje zbog svoje bolesti, ili zato što je netko zaključio da možda nije dovoljno velik Hrvat.

Pročitajte više