Screenshot: Fiba / Europe
ČLANOVI Stožera za obranu hrvatskog Vukovara poslali su priopćenje u kojem su se osrvrnuli na ponašanje srpskih navijača tijekom odigravanja košarkaških utakmica na Europskom prvenstvu za juniorke koje se održava u Vukovaru i Vinkovcima. Osrvnuli su se na neprimjerne pjesme i ponašanje srpskih navijača. Priopćenje prenosimo u cijelosti.
Nije riječ o nekontroliranim navijačkim skupinama ili grupi mladih ljudi, koji prije i poslije utakmice „okićeni“ simbolima ne tako davnih brutalnih stradanja, u hordama krstare vukovarskim gradskim četvrtima, snažno podsjećajući na Vukovar neposredno nakon pada kada su njima slični, ne samo pjevali o „klanju Hrvata“, nego, nažalost, vršili monstruozne zločine, od Veleprometovih hangara, do Ovčare. Danas je na njihovom repertoaru bila i pjesma „Nož, Žica, Srebrenica“, koja je valjda sve nas trebala podsjetiti i na druge monstruozne zločine proizašle iz velikosrpske politike.
Jučerašnje i današnje ponašanje srpske navijačke skupine rezultat je politike koju političke vođe Srba u Republici Hrvatskoj vode sustavno više od dvadeset godina, svesrdno potpomognute nacionalnom velikosrpskom državnom politikom iz Beograda. Nepoštivanje hrvatske države i hrvatskoga naroda, njezinog integriteta i zakona, kulture, običaja i povijesti..., jasno ukazuju da se te i takve politike mnogi još uvijek nisu odrekli, koristeći čak i sportske utakmice da to iskažu. Pogrešno odgojeni mladi ljudi, kako u vlastitim obiteljima, tako i kroz predškolski i školski obrazovni sustav i zlouporabu jezika i pisma, na temelju namjerno iskrivljenih interpretacija povijesnih događaja, progovaraju jezikom koji otvara i produbljuje nove podjele, a što se nesumnjivo najjasnije očituje u nedostatku osnovnog ljudskog pijeteta prema onome što se u Vukovaru dogodilo 1991. godine. Velikosrpskim političkim vođama u Hrvatskoj i Srbiji očito još uvijek nije jasno da za ono što se dogodilo Vukovaru, ali i drugdje u Hrvatskoj, odgovornost snosi fašistoidna politika koju je Srbija uporno vodila, pa i danas vodi prema svim svojim susjedima i ne-Srbima.
Jučerašnji i današnji događaji na sportskim terenima u Borovu naselju pokazuju, nažalost, toliki nedostatak pijeteta naspram svega što se dogodilo u Vukovaru i stoga su neprihvatljivi i nepojmljivi bez obzira s kojim motivima dolazili. Doduše, ne čudimo se previše srpskoj mladeži, jer ni njihove političke vođe niti jednom do sada u Koloni sjećanja nisu pokazale, ni nama ni pripadnicima svoga naroda, da prihvaćaju odgovornost i izražavaju iskreno žaljenje za ono što se dogodilo. Prihvaćanje odgovornosti i izražavanje žaljenja treba biti na povijesnoj, političkoj pa i na razini čitave jedne zajednice barem u simboličkom smislu, odavanjem posebnog pijeteta, suzdržavanjem od provokativnih nacionalističkih obilježja, a pogotovu od nacionalističkih ispada čijih smo na sportskim terenima svjedoci ovih dana. Ako znamo da su uz ovakvo ponašanje svojih političkih vođa srpski nacionalisti na osnovu navodno potpuno različitog jezika i pisma kao paravana, dobili zasebne škole i djecu u svoje ruke da im prenose svoje nacionalističke poglede na svijet, trebamo li se onda čuditi kada iz tih škola izlaze mladi ljudi sa snažnim nacionalnim nabojem koji prečesto prelazi u ekstremizam i šovinizam, veći nego li ga iskazuju mladi koji u Vukovar dolaze iz same Srbije. Nisu li ove pjesme i simboli koji se ovih dana pjevaju i nose u Vukovaru i okolici simboli upravo toga ekstremizma, koji u Vukovaru danas dobiva, nažalost, sve više legitimiteta, bez jasnog i nedvosmislenog odgovora nadležnih hrvatskih institucija, kako na lokalnoj tako i na nacionalnoj razini.
Poučeni ovim događajima, pitamo se: Smijemo li uopće očekivati ili se nadati da će politički i javni predstavnici Srba u Hrvatskoj, naročito u Vukovaru, osuditi ovo neprimjereno, neljudsko i necivilizacijsko ponašanje, koje je daleko od puta mira, tolerancije, pomirenja i međusobnog poštovanja?
Trebamo li sada kao možda nikada do danas javno i glasno progovoriti, da nikakva krivotvorenja nedavne povijesti, nikakva prešućivanja ratnih zločina, nikakvi pokušaji uravnoteženja krivnje u ime „nove pravednosti“, nikakav lažni suživot na temeljima prikrivanja istine i nepravednog mira, ne mogu sakriti notornu činjenicu da je VUKOVAR HRVATSKI GRAD, da je to bio, da jest i da će bit, dok god u njemu djeluje Stožer za obranu hrvatskog Vukovara i dok je onih koji ga u tome podržavaju diljem Republike Hrvatske.
Nećemo prestati djelovati ni dok se ne shvati da su u Vukovar dobrodošli svi koji poštuju golemu žrtvu koja je tu u Vukovaru dana na oltar hrvatske domovine odakle god dolazili i bez iznimke, makar se radilo i o pripadnicima srpskog naroda. Takav stav bi trebala zauzeti i ova i sve buduće Vlade u Hrvatskoj i to jasno podvući svim političkim i duhovnim vođama srpskog naroda u Hrvatskoj, ali i Srbiji.
Burna zbivanja u proteklih nekoliko mjeseci, od najave uvođenja dvojezičnosti u Vukovar, pa do srpskih nacionalističkih ispada na sportskom borilištu, jasan su znak potrošenosti modela na kojima je počivala mirna reintegracija i znak su da Hrvatska pod hitno mora i treba redefinirati svoju politiku prema nacionalnim manjinama, pogotovu prema srpskoj nacionalnoj manjini, kako bi nova politika razbila okove samosegregacije te dovela do integracije te zajednice u hrvatsko društvo.
Od organizatora ovog sportskog natjecanja te od službi zaduženih za njezino nesmetano odvijanje uz poštovanje zakona zemlje u kojoj se odvija, tražimo da se zbog dosadašnjih povreda nacionalnih osjećaja hrvatskoga naroda, naročito u Vukovaru, naloži odigravanje utakmica reprezentacije Srbije bez prisutnosti njihovih navijača. Mladoj reprezentaciji Srbije pak ne želimo time otežati put ka uspjehu, već im kao mladom sportskom kolektivu želimo sportski uspjeh.
STOŽER ZA OBRANU HRVATSKOG VUKOVARA"