Foto: Nenad Dugi/Cropix
GOST ovotjedne emisije "Nedjeljom u 2" bio je jedan od autora kurikuluma zdravstvenog odgoja, sociolog Aleksandar Štulhofer.
"Mislim da sam imao problem s tom koncepcijom, na vjeronauku smo pričali o seksu prije braka i to smo jednom prilikom rekli svom vjeroučitelju. On nam je rekao da je prerano za takve razgovore, a ja sam jednostavno htio znati odgovore na neka pitanja", objasnio je Štulhofer.
Osvrnuo se, očekivano, na žestoke kritike javnosti, posebno udruge GROZD i Crkve prema uvođenju zdravstvenog odgoja u škole.
"Nisam očekivao ovako žestoke reakcije Crkve, zato što je cijelo povjerenstvo previše fokusirano na to što još treba napraviti, dakle, mi još nismo gotovi. Ljudi bi trebali pročitati kurikulum prije nego što odluče govoriti o tome. U njemu za svakog roditelja koji skrbi o svom djetetu nema apsolutno ništa sporno", kaže Štulhofer.
Zašto je Jovanović tako "tvrd" prema kritikama Crkve?
Upitan da komentira ponašanje ministra Jovanovića, koji se, prema tvrdnji Hrvatske biskupske konferencije, oglušio na čak četiri njihova poziva, Štulhofer objašnjava kako smatra da to nije najbolji pristup, ali da bi, s obzirom na laži koje se iznose u javnost, i on možda tako reagirao.
"Da sam ja na toj funkciji, ja bih išao razgovarati, primarno zbog toga što Crkva ima takvu moć kakvu ima danas u društvu. Njihove izjave, a posebno izjave udruge GROZD, vrve neistinama i pokušava se uznemiriti roditelje. Nisam siguran koliko nam sada pomaže da razmišljamo o tome što je moglo biti", objašnjava.
"Vrijeme je da djecu informiramo o važnim pitanjima"
Komentirajući "sporne" dijelove kurikuluma, Štulhofer se osvrnuo kako na masturbaciju, tako i na raspravu o homoseksualnosti i pornografiji. U kurikulumu po tim pitanjima, tvrdi, nema apsolutno ništa sporno.
"U naše vrijeme se o masturbaciji znalo samo kroz glasine, kao nešto što je loše, kao grijeh i potencijalno štetno. Većina klinaca danas masturbira puno prije 5. razreda osnovne škole, i moramo ih informirati o tome", kaže.
"Ono što je u kurikulumu proizlazi iz činjenice da mladi u doticaj s pornografijom dolaze s 11, 12 godina. To su pokazala istraživanja u Hrvatskoj. Ona je sveprisutna, posebno kroz internet. Tu činjenicu moramo kritički obraditi, omogućiti klincima da to kritički obrade i razmišljaju o tome", komentirao je Štulhofer optužbe da će se pornografija promovirati na nastavi kao nešto pozitivno i, štoviše, poželjno.
"Ovo je samo početak"
Ideja je zdravstvenog odgoja, objašnjava, da kroz cijelo školovanje mladi ljudi steknu ne samo informacije, ali i vještine. Još uvijek samo jedan manji broj roditelja razgovara sa svojom djecom, a ako to i čine onda to čine prekasno, kada dijete to već odavno nauči iz drugih izvora.
"Ono što je za mene najvažnije - zdravstveni odgoj je način da se odgoje budući roditelji, da djeca nauče diskutirati i donositi odluke za sebe. Samim time bit će bolji roditelji, bit će hrabriji i znat će kako se odnositi prema ovakvim pitanjima".
Crkva dezinformacijama pokušava manipulirati javnošću i roditeljima, kaže Štulhofer.
"Homoseksualnost nije bolest!"
"Čini se da Crkva misli da je homoseksualnost izbor. Sve ono što o tome znamo upućuje na to da je homoseksualnost snažno biološki uvjetovana. U kurikulumu naglašavamo da homoseksualnost nije bolest i u svrhu rasprave pružamo sva gledišta - ono Crkve, feminista i s aspekta ljudskih prava. Ideja nije da na kraju nastave profesor kaže - danas smo naučili da je homoseksualnost ovakva ili onakva, već da djeca s nastave odu s vlastitim mišljenjima, idejama i stavovima. To je najvrednije što im možemo pružiti", odgovorio je Štulhofer na optužbe o tome da će se kroz zdravstveni odgoj promicati homoseksualnost.
Homoseksualnost se prvi put spominje u 7. razredu i to kao jedna od seksualnih konotacija i kaže se da, za razliku od povijesnih razmišljanja, homoseksualnost više nije bolest. U 3. srednje se razvija diskusija. To je ukupno 2 sata u cjelokupnom obrazovanju, objašnjava Štulhofer.
Hoće li nastava nagnati mlade na spolnu aktivnost?
"Istraživanja su pokazala da spolni odgoj ni na koji način ne utječe na ponašanje učenika, dakle, ne stupaju ranije u seksualne odnose. Kada funkcioniraju, takvi programi dovode do odgovornijeg ponašanja kod onih koji su seksualno aktivni.
Crkva je kurikulumu prigovorila i da se premalo fokusira na ljudske emocije te da odnose među ljudima bazira na razini "bakterija i virusa".
"Mi imamo niz tema koje nastoje kontekstualizirati seksualnost, pa se tako počinje razgovorom o prijateljstvu, što znači ljubav i što znači biti s nekim u vezi. Pokušavamo povezati seksualnost sa svim tim emocionalnim svijetom. Jako je važno s klincima razgovarati o tome što to znači biti zaljubljen, intiman s nekime.", zaključuje Štulhofer.