BiH: Rastrošnost državnog aparata izazvala ogorčenje javnosti

TREBA li se šef države u kojoj prosječna plaća ne dostiže niti 200 eura voziti u limuzini koja stoji 90 tisuća eura i sebi iz sredstava državnog proračuna kupiti odijelo te svojoj supruzi haljinu vrijedne dvije tisuće eura, temeljno je pitanje kojim se ovog tjedna bavila bosanskohercegovačka javnost.

Udarne vijesti lokalnih radijskih i televizijskih postaja te naslovnice dnevnih novina u BiH proteklih su dana bile prepune informacija o rastošnoj državnoj administraciji koja nemilice rasipa novce poreznih obveznika.

Visokom predstavniku za BiH Paddyju Ashdownu to je bio povod da u četvrtak pozove državni parlament na ozbiljno postupanje, a najviše dužnosnike te zemlje da "razmisle o ostavkama".

Redovito godišnje izvješće Ureda za reviziju BiH o poslovanje sedam državnih institucija pokazalo je kako je tijekom proračunske 2003. godine najmanje 25 milijuna konvertibilnih maraka (oko 12,5 milijuna eura) iz ionako skromnog proračuna potrošeno na "netransparentan način".

Nevjerojatno je ali istinito da je čak i nepostojeća državna agencija za statistiku "uspjela" u ovom razdoblju potrošiti gotovo 300 tisuća eura.

Prema izvješću revizije što ga je u srijedu na iznimno posjećenoj konferenciji za novinstvo predstavio vršitelj dužnosti glavnog rvizora BiH Samir Muštović, provjere financijskog poslovanja utvrdile su brojne nepravilnosti pri čemu po bizarnim i neopravdanim troškovima prednjači tročlano Predsjedništvo BiH.

Kupnja luksuznog Audija 8 u iznosu od gotovo 100 tisuća eura za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića čudna je jer je obavljena pod stavkom "neplaniranih troškova", srpski član Predsjedništva BiH Borislav Paravac kupio je sebi odijelo a supruzi haljinu od državnog novca za što je plaćeno dvije tisuće eura, dok je ured aktualnog predsjedatelja Predsjedništva BiH Sulejmana Tihića za potrebe njegovih službenih putovanja po sarajevskim zlatarama nakupovao poklona u vrijednosti od 10 tisuća eura.

Zanimljiv je i primjer utroška goriva za potrebe Paravčeva ureda. Samo u prosincu 2003. godine za potrebe srpskog člana Predsjedništva BiH i njegovih suradnika plaćeno je više od četiri tone goriva a u spremnik Paravčeva službenog automobila je - sudeći po priloženim računima - isti dan natočeno 45 litara dizel-goriva i 40 litara benzina MB 98.

Ovakvih primjera ima toliko da je za to bilo potrebno ispisati 37 stranica revizorskog izvješća.

Na zahtjev revizije za dodatnim pojašnjenjima, iz Tihićeva ureda stigla je konstatacija kako oni ipak nisu potrošili toliko kao druga dva člana Predsjedništva, Paravčevo objašnjenje bilo je da nigdje ne piše kako on sebi ne smije kupiti odijelo iz državnog proračuna, dok su iz Čovićeva ureda odgovorili kako pri kupnji njegova novog automobila nije bilo ničega spornog.

Javnost u BiH nije, međutim, impresionirana takvim načinom komuniciranja državnog vrha s Uredom za reviziju koji traži jasne odgovore na legitimna pitanja a takvo mišljenje dijeli i Visoki predstavnik Ashdown.

"U svakoj normalnoj zemlji ovo bi dovelo do ostavki najviših dužnosnika", izjavio je Ashdown ali je pri tom istaknuo kako takva posljedica treba biti rezultat pritiska javnosti a ne uporabe ovlasti koje njemu stoje na raspolaganju.

Ashdownov verbalni šamar državnom vrhu BiH bio je propraćen upozorenjem kako će on svakako zaštititi državne revizore koji rade veoma važan posao.

Samir Mušović je ranije izjavio kako je njemu i njegovim suradnicima "na zanimljiv način" već kazano kako neće raditi svoj sadašnji posao bude li izvješće takvo kakvo je predstavljeno javnosti.

Rastrošnost i neodgovornost političara u BiH zapravo nije nikoga osobito iznenadila, no nove potvrde o tome mogle bi potaknuti i neka važnija pitanja. Primjerice ono do kada će siromašna zemlja poput BiH imati toliku birokraciju. "Svaka normalna zemlja ima jednog predsjednika. Trebaju li vama tri?", postavio je pitanje Ashdown svjesno ili nesvjesno otvarajući raspravu u promjeni daytonskog ustroja BiH.

Predsjedništvo BiH u proračunskoj je 2003. godini potrošilo točno pet milijuna i 670 tisuća konvertibilnih maraka (oko dva milijuna i 800 tisuća eura). Samo za putne troškove izdvojeno je gotovo 200 tisuća eura.

(Hina) xrm ybr

Pročitajte više