Osmi smo na svijetu po smrti od korone. Koliko je još oboljelih nepotrebno umrlo?

Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL, Index

PREMIJER Andrej Plenković pohvalio se davnog 26. lipnja 2020. da je Hrvatska pobijedila koronavirus. Više od dvije godine kasnije pandemiji se i dalje ne nazire kraj, a ljudi diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, i dalje teško obolijevaju i umiru od covida-19, iako u znatno manjim brojevima nego prije. 

Jedna od žrtava te neumoljive, nepredvidive i često podcjenjivane bolesti postao je 5. kolovoza i naš nezamjenjiv kolega, novinar Indexa Vladimir Matijanić. O detaljima njegove prerane smrti Index je već opširno pisao. Nabrojali smo, među ostalim, sve neprihvatljive pogreške i propuste u Matijanićevom liječenju, koje su, prema svemu sudeći, i dovele do tragičnog ishoda. 

Naš kolega, unatoč osobnom dolasku na Hitni prijem infektološkog odjela KBC-a Split prvog dana bolesti te naknadnim opetovanim pozivima i molbama, nije hospitaliziran, čak ni kad je hitna pomoć konačno došla u njegov dom.

Dežurni liječnici i zdravstveni djelatnici s kojima je razgovarao uporno su umanjivali ozbiljnost njegovog stanja (necijepljen po savjetu liječnika, imunokompromitiran) i uvjerili ga da mu bolnička njega, unatoč visokom riziku zbog komorbiditeta i progresivnom pogoršanju kliničkog stanja, nije potrebna. 

>> Ovo su ključne greške u liječenju Vladimira Matijanića

Umjesto toga, dobivao je skandalozne savjete o mokrenju u posudu te konzumaciji čaja i slanih štapića. Na kraju je i prvi nalaz obdukcije, koji je Index dobio na uvid i objavio, pokazao da je Matijanić prije smrti razvio tešku upalu pluća i srčanog mišića, no smrt se možda i mogla spriječiti da je bio na vrijeme hospitaliziran i liječen. 

Hrvatska je osma na svijetu po smrti od covida-19 na milijun stanovnika

No pitanje koje se samo nameće, kada sagledamo neshvatljivu nonšalanciju, nemar pa i bešćutnost u reakcijama dežurnih liječnika i osoblja na Matijanićeve pozive i apele, jest sljedeće: Je li Matijanićev slučaj pravilo ili iznimka?

>> Imamo prve nalaze obdukcije i tumačenja o uzroku Matijanićeve smrti

Prema broju službeno umrlih od koronavirusa na milijun stanovnika, što vjerojatno nije ukupni broj (jer ne mora uključivati one koji su od posljedica covida-19 umrli u svom domu, a ne u bolnici), Hrvatska je još prije nekoliko mjeseci dosegnula neslavno osmo mjesto u svijetu. 

Prema aktualnim podacima sa specijalizirane stranice Worldometer, Hrvatska ima čak 4059 umrlih na milijun stanovnika, odnosno više od 16 tisuća umrlih ukupno. Na osmom mjestu smo i prema stranici Our World in Data (OWD). 

Ispred naše zemlje su, prema OWD-u, samo Peru (6368 umrlih na milijun ljudi), Bugarska (5440), Bosna i Hercegovina (4870), Mađarska, Gruzija, Sjeverna Makedonija i Crna Gora. Iza nas su na crnoj listi prvih deset po broju smrti još Češka i Slovačka. Iz navedenih podataka jasno je da je Hrvatska i treća u Europskoj uniji jer samo Bugarska i Mađarska imaju viši broj umrlih. 

Trenutno smo čak šesti na svijetu prema broju dnevno umrlih od korone

Da se u Hrvatskoj u evidenciju ne uvrštavaju svi umrli od covida-19, praktički je javna tajna. To je prošle godine za medije potvrdila i dr. Vikica Krolo iz Koordinacije hrvatskih liječnika obiteljske medicine (KoHOM) i zamjenica predsjednika Hrvatske liječničke komore (HLK).

“Smrtnost od covida se objavljuje samo u slučajevima kada pacijent umre u bolnici. Dakle, službena statistika odnosi se samo na smrtnost u bolnici. Svi oni koji umru u kući ili staračkim domovima se ne ubrajaju u trenutnu dnevnu statistiku“, izjavila je tada dr. Krolo.

Zanimljivo je da pri svjetskom vrhu nismo samo po kumulativnom broju smrti na milijun stanovnika nego i onom trenutnom - prema posljednjim podacima od utorka, Hrvatska je čak šesta na svijetu, s 3.27 dnevno umrlih na milijun stanovnika. Pritom su mnoge od zemalja ispred nas mikrodržave poput Bermuda (8.8), Barbadosa i Gibraltara, a u EU smo na 5. mjestu, iza Norveške, Grčke i Cipra. 

Index je i krajem prošle godine, u jeku velikog jesensko-zimskog vala (prvo delte, a potom omikrona), analizirao uzroke izuzetno visoke smrtnosti oboljelih od covida-19 u hrvatskim bolnicama. Prema tadašnjim podacima, postotak umrlih među hospitaliziranima varirao je od 13.4% u KBC-u Zagreb (Rebro) do čak 33% u KB-u Dubrava ili 27.1% u KBC-u Sestre Milosrdnice. 

>> Smrtnost od korone u hrvatskim bolnicama je vrlo visoka. Više je razloga za to

Usporedbe radi, prosječna globalna smrtnost hospitaliziranih tada se kretala oko 16% među hospitaliziranima, a 27% među onima primljenima na odjele intenzivne njege, prema stranici Virus Covid Registry.

Hrvatska i prema višku smrtnosti 14. na svijetu u analizi Economista

Istodobno, pri usporedbi Hrvatske s ostatkom svijeta vrijedi uzeti u obzir i višak smrtnosti od svih uzroka za vrijeme pandemije, koji se definira kao broj smrtnih slučajeva od svih uzroka tijekom krize koji je veći od onog što bismo očekivali u “normalnim”' uvjetima. Za taj se broj u normalnim uvjetima obično uzima prosječni broj umrlih u prethodnom petogodišnjem razdoblju. 

Prema analizi Economista, koji procjenjuje da je ukupni broj izvanrednih smrti dva do četiri puta viši od prijavljenog broja smrti od covida-19, Hrvatska ima 22.450 smrti viška od početka pandemije, što je 553 smrti viška na 100 tisuća stanovnika. Prema toj evidenciji, Hrvatska je 114 na svijetu i 4. u EU - iza Bugarske (1038 smrti viška na 100 tisuća stanovnika), Litve (749) i Rumunjske (666). 

Švedska imala blage mjere kao i Hrvatska, ali daleko manje smrti po stanovniku 

Prema drugoj evidenciji viška smrtnosti s OWD-a, Hrvatska je 15. na svijetu s 4888 smrti viška na milijun stanovnika, dok su na prva tri mjesta globalno i ovdje, kao i na ljestvici Economista, Bugarska (9679 umrlih viška na milijun ljudi), Srbija (8637) i Rusija (8402).

Jesu li za nepotrebno visok broj teško oboljelih i umrlih zaslužne i izuzetno blage epidemiološke mjere, koje su u Hrvatskoj na snazi još od ljeta 2020. do danas, tema je ogorčenih i ostrašćenih polemika, koje se vode već dvije i pol godine.

Pritom se protivnici mjera često pozivaju na Švedsku kao primjer zemlje koja je s minimalnim mjerama prošla relativno dobro - prema Worldometeru je tek na 54. mjestu s 1896 smrti na milijun stanovnika, više nego upola manje od Hrvatske. Razlika između švedskog i hrvatskog zdravstvenog sustava sigurno je tu igrala ulogu, među ostalim.

Ako korelacija između strogosti mjera i broja umrlih od covida-19 i nije tako očita (pa je i susjedna Slovenija imala mnogo smrti uz stroge mjere), ona između procijepljenosti i broja umrlih svakako jest pa ne čudi što Hrvatska ima samo 55.3% cijepljenih s dvije doze, a Švedska 73.1%, dok Španjolska, primjerice, ima čak 85.5% cijepljenih.

Jasna Karačić: Zakazalo je sve od komunikacije do liječenja, sustav nam se raspao

O ovoj temi razgovarali smo s dr. sc. Jasnom Karačić, predsjednicom Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.

“Kao znanstvenica specijalizirana za prava pacijenata, stalno sam na relaciji prema Bruxellesu i drugim glavnim gradovima članica Europske unije i u našoj udruzi vršimo komparaciju s drugim zemljama. Ono što je u Hrvatskoj cijelo vrijeme problem je to neizlaženje hitne pomoći na teren. Imamo velik broj pritužbi da hitna ne izlazi na teren, pogotovo kad pacijent kaže da je covid-pozitivan”, kaže nam Karačić.

“Tu imamo dvije mogućnosti. Ako imaju opremu, a nisu htjeli izaći na teren, onda je to svakako stručni propust u radu. A ako nemaju zaštitnu opremu, kako su se žalili na početku pandemije, pa zbog toga ne izlaze na teren, ni to se ne smije dozvoliti. Obje su opcije katastrofalne za pacijenta”, nastavlja Karačić.

Inače, Split kao drugi grad Hrvatske ima samo četiri tima hitne pomoći po smjeni, kako zimi, tako i ljeti, pri čemu jedan od ta četiri tima nema ni liječnika, već samo dvoje medicinskih tehničara. Za usporedbu, to je jednak broj timova po smjeni koji ima i znatno manji Osijek.

“Cijela organizacija protokola i smjernica je zakazala u Hrvatskoj, od komunikacije s pacijentom do liječenja. Ja sam već nekoliko puta rekla da nam se sustav raspao, jer ako nam umre čovjek koji nije trebao, onda tu ne možemo govoriti o funkcioniranju sustava”, tvrdi Karačić.

Foto: Miranda Čikotić/PIXSELL

Dr. Saša Srića: Ja sam uvjeren da je bio cijepljen, da bi preživio

Razgovarali smo i s dr. Sašom Srićom, pulmologom iz KBC-a Zagreb koji za medije često komentira pandemiju iz vlastitog kliničkog iskustva.

“Prije svega sućut obitelji i beskrajno mi je žao zbog gubitka života vašeg kolege, vrhunskog novinara i čovjeka. To je nažalost tužna priča koju mi koji živimo i radimo s covidom gledamo svaki dan. Moram ponoviti ono što se stalno provlači i što je beskrajno bitno naglasiti, da nema kontraindikacija za cijepljenje”, rekao nam je na početku naglašavajući da su njegove autoimune bolesti zapravo bile dodatna indikacija za cijepljenje. 

“Ja sam uvjeren da je bio cijepljen, da bi preživio”, napominje Srića. “Naša procijepljenost je niska, imamo oko 59% cijepljenog odraslog stanovništva, što je jako malo. To nas stavlja u problematičnu kategoriju i sigurno zbog toga imamo veći broj hospitaliziranih i umrlih”, navodi Srića.

Index je opširno pisao i o tome da KBC Split nije mogao ili htio, osim bolničkog kreveta i liječničke skrbi, ponuditi Matijaniću ni lijekove koji su propisani za terapiju rizičnih bolesnika poput njega u službenim Smjernicama za liječenje oboljelih od koronavirusne bolesti 2019. 

U smjernicama za liječenje navodi se Paxlovid, lijek kojeg u Hrvatskoj nema

Za njega nije bilo Remdesivira ni Ronaprevea, lijekova čije su zalihe pri kraju u cijeloj zemlji iako Ministarstvo zdravstva uvjerava javnost da ih ima dovoljno, a Paxlovid Ministarstvo zdravstva nikad nije ni nabavilo jer je čekalo centraliziranu nabavu preko Europske unije. Unatoč tome, Paxlovid se navodi u tim smjernicama na popisu “dostupni oblici i preporučene doze antivirusnih i imunomodulacijskih lijekova”, uz Remdesivir, kortikosteroide i druge lijekove. 

U istim smjernicama navodi se da je hospitalizacija indicirana za pacijenta sa srednje teškim oblikom bolesti, odnosno za odraslog bolesnika s težim simptomima bolesti i/ili pneumonijom, ali bez kriterija za tešku pneumoniju, bez potrebe za nadomjesnom terapijom kisikom (SpO2 >93% na sobnom zraku, tzv. MEWS score 2 ili manje). Na prvi pogled svakako se čini da je Matijanić spadao u tu kategoriju.

>> Ovo su HDZ-ovci koji vladaju hrvatskim bolnicama

Unatoč tome, nije ni dospio do bolnice ni dobio šansu za liječenje od virusne bolesti, koja se za njega, u kombinaciji s ozbiljnim autoimunim bolestima (Sjogrenov sindrom, intersticijska bolest pluća sa sumnjom na sarkoidozu, dermatopolimiozitis i hipergamaglobulinemiju) od kojih je patio, pokazala kobnom u samo nekoliko dana.

Karačić smo pitali za audiosnimku razgovora Matijanića s dežurnim infektologom, koji ga je preko telefona uvjeravao da ga nemaju razloga primiti u bolnicu ako nema visoku temperaturu dulje od pet dana ili teškoće s disanjem pri mirovanju. 

Karačić: Nema objašnjenja da se ne hospitaliziraju pacijenti kad postoje prazni kreveti

“Ja bih rekla da je on podcijenio pacijenta koji je rekao da više ne može ni do WC-a. Trebao mu je reći da treba doći na pregled u bolnicu jer ne može se preko telefona dobiti uvid koliko je netko loše. Netko tko kaže da se ne osjeća loše, kao on, možda je objektivno u puno gorem stanju od nekoga tko će reći da umire”, ocjenjuje Karačić.

“Ovaj slučaj nije samo problem Splita. Ista bi stvar bila da je išao u KB Dubrava ili negdje. Cijelo vodstvo, kompletna organizacija liječenja je problem. A nemamo ni komunikacijski centar koji imaju druge države, koji ga je mogao uputiti i koji bi imao zabilježeno što je prijavio”, primjećuje Karačić.

“Nema objašnjenja da se ne hospitaliziraju pacijenti kad postoje prazni kreveti. Njihovo objašnjenje je da će biti manje zaraze, ali to je totalno krivo, a najgore je usto što ne žele analizirati cijelu situaciju i rješavati greške da se više ne ponavljaju”, zaključuje Karačić.

Foto: Robert Anić/PIXSELL

Srića nam objašnjava da Paxlovid zaista nikad nije korišten u bolnicama u kojima je radio (Rebro i Dubrava) te da ga Ministarstvo jest naručilo, ali nije i dobilo, dok je Remdesivir igrao ulogu kod imunokompromitiranih pacijenata, no “u posljednje vrijeme ga nema u svim klinikama”. 

Srića: Kortikosteroidi nisu mogli ubiti pacijenta

“Teško je reći bi li Remdesivir bio spasonosno rješenje jer je očito bolest išla fulminantno i brzo s komplikacijama koje su dovele do smrtnog ishoda. U svakom slučaju treba čekati i konačni patohistološki nalaz obdukcije koji će najvjerojatnije potvrditi kombinaciju teške upale pluća uz srčanu dekompenzaciju, koja je bila okidač ovakvog ishoda", prognozira Srića.

“Cjepivo je svakako prva i najbitnija brana protiv virusa. Vrijeme ne možemo vratiti, ali sve pacijente treba cijepiti”, poručuje Srića.

Što je, međutim, s dvije vrste kortikosteroida koje je Matijanić dobio; prvi, Dekortin, na recept imunologinje, a drugi, Solumedrol, pri prvom posjetu hitne pomoći?

“Treba znati kakvog je respiratornog statusa bio Matijanić. Ako je saturacija doista bila 97-98%, to nije bila indikacija za hospitalizaciju. Trebalo je upozoriti da se u slučaju pogoršanja treba javiti u bolnicu. A kortikosteroidi su definitivno indicirani zato što su to protuupalni lijekovi. Oni nisu mogli ubiti pacijenta, samo mu pomoći, ali pitanje je u kojoj mjeri”, smatra Srića.

“Imunokompromitiranost sama po sebi nije indikacija, ali respiratorna insuficijencija za takve pacijente, sve ispod 93%, znači da je potrebna hospitalizacija”, tvrdi naš sugovornik. “Nažalost, situacija se često u nekoliko sati može preokrenuti. To je takozvana citokinska oluja, nagli slom imunološkog sustava. Imali smo takvih situacija u bolnici, da bi pacijenti u roku od nekoliko sati završili na respiratoru”, upozorava Srića.

“Teška intersticijska upala pluća u sklopu covid-19 infekcije je komplikacija koja kod necijepljenih pacijenata s autoimunim bolestima upravo može dovesti do sloma imunološkog sustava, odnosno citokinske oluje koju sam spominjao kao jednu od dva moguća uzroka fatalnog ishoda", komentirao je Srića prvi nalaz obdukcije. 

Karačić: Kako smo mogli naručiti cjepiva koja su na kraju propala, a ne možemo naručiti lijek?

“Imunokompromitirani pacijent se, naravno, uvijek treba shvatiti ozbiljno, ali i u kontekstu respiratornog statusa jer liječnik koji je pogledao pacijenta, procijenio kliničku sliku, izmjerio zasićenost kisikom najbolje je znao treba li pacijenta hospitalizirati. Očito je fulminantni tijek bolesti bio presudan za fatalni ishod, što u covidu nije nažalost rijetka pojava", dodao je.

Srića naglašava da se po njegovom iskustvu rada u Dubravi i na Rebru uvijek “napravilo maksimum za pacijente, da su svi bili na vrijeme primljeni i praćeni, ali bilo je slučajeva da su i usprkos tome što su pacijenti bili zaštićeni kortikosteroidima, Remdesivirom, pa i niskomolekularnim heparinom protiv zgrušavanja krvi, imali nagle smrti zbog plućne embolije, koja je drugi glavni uzrok fatalnog ishoda”. 

Karačić se slaže da sve to ima veze s našim visokim osmim mjestom po smrti od covida: “Kad smo već prije dvije godine vidjeli da ne idemo u dobrom smjeru i kad su se i druge države počele pitati što je to s Hrvatskom, nitko se ni onda nije usudio analizirati što se to događa ni dobiti povratne informacije od bolnica, da vide što je uzrok tome i što se može popraviti.”

“Objašnjenje Ministarstva zdravstva o lijekovima za covid nije uvjerljivo jer prijave liječnika koji rade u bolnicama govore suprotno”, komentira Karačić. “Kako smo mogli naručiti cjepiva koja su nam na kraju propala, a ne možemo naručiti lijek? Previše je tu politika umiješana u donošenje odluka umjesto struke”, ocjenjuje Karačić.

“Moja udruga je ponudila pomoć u analizi problema, da vidimo kako ih riješiti. Javno smo uputili otvoreno pismo Ministarstvu, ali nismo dobili odgovor niti vidimo volju da se problem riješi ili barem priznanje da postoji. Nego je sve divno i bajno, a pacijenti umiru”, rezimira Karačić.

Pročitajte više

 

Pročitajte više