Biolozi Julia K. Baum i Ransom A. Myers temelje svoja istraživanja na usporedbi podataka kompiliranih s onima američke vlade iz 1950. i podataka koje su prikupili obučeni promatrači na ribarskim brodovima tijekom 1990. godine.
"Morski psi nisu izumrli, ali praktički gotovo da ih više nema. Zbog toga je potrebno drastično smanjenje ribolova", rekao je profesor Myers, sa Sveučilišta Dalhousie u Halifaxu.
U istraživanju se, osim gotovo iščeznuća psa bjelokrilca (Carcharhinus longimanus, whitetip shark, ime dobio po tome što mu je vrh peraje bijele boje) ističe i nagli pad u populacijama drugih dviju vrsta u Zaljevu: svilenkastog morskog psa (Carcharhinus falciformis, silky shark) i psine dugonose (Isurus oxyrincus, mako). Od 1950. godine broj svilenkastih morskih pasa smanjio se za 90 posto, a psina dugonosih za 79 posto.
Chris Rogers, stručnjak Državne agencije za morski ribolov, rekao je da bi usporedba podataka iz 1950. s onima iz 1990. mogla navesti na pogrešne zaključke, djelomice i zbog toga što je populacija promatranih morskih pasa "visoko migratorna" i kreće se u širokom opsegu.
Myers je ustvrdio da su dosadašnje studije pokazale kako promjene u tehnologiji
ribolova imaju mali učinak na slučajni ulov morskih pasa. On je naveo kako su ribari pedesetih godina prošloga stoljeća bilježili da su psi bjelokrilci posvuda u otvorenom Zaljevu. Vidjeti ih sada prava je rijetkost, ističe Myers.
(Hina) xbvoj ybcav