"VEĆINA ekonomista misli kako je usvajanje eura bio nepotpuno obavljen zadatak. Euro je rezultat prevelikog broja mehanizama prilagodbe, i kao takav nije do kraja postavljen na svoje mjesto", tvrdi Joseph Stiglitz, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2007. i bivši direktor Svjetske banke.
U analizi za BBC, Stiglitz navodi kako Europa, za razliku od SAD-a, nema zajedničku fiskalnu vlast, niti potpuno otvorenu mogućnost migracije, što znači da ne može uspostaviti stabilan okvir za efektivno uvođenje jedinstvene valute.
"Ono što je Europa učinila jest da se fiskalno vezala za pakt stabilnosti i rasta, što je zapravo pakt za recesiju a ne rast, jer ograničavanje deficita, kada postoji šok, je recept za recesiju. Upravo je to ono što se događa u Grčkoj. A rješenje nije na vidiku", piše Stiglitz.
Model štednje je pogrešan odgovor na krizu
Stiglitz smatra kako je priznanje da je Grčkoj potrebna pomoć bio dobar potez, ali je ratifikacija sporazuma prespora i to stvara problem. Prostor za potencijalne pozitivne pomake Stiglitz vidi u proširenju kapaciteta i ovlasti Europskog fonda za financijsku stabilnost te u izdavanju zajedničkih euroobveznica. Ključnim, međutim, smatra potrebu da se odustane od modela štednje kao načina obračunavanja s krizom.
"Eurozona je mislila će limitiranje fiskalnog deficita biti dobar potez, ali riječ je o promašenoj analizi. Irska i Španjolska imale su viškove prije krize. Ograničavanje deficita kako bi se zaštitio ekonomski okvir naprosto je krivo", tvrdi Stiglitz.
Demokratska procedura ispred efektivne ekonomske stabilizacije
Stiglitz zatim upućuje na činjenicu da su ekonomska i financijska stabilnost u slučaju spašavanja Grčke ostale u sjeni štićenja demokratske procedure. Napominje kako u normalnim uvjetima dvomjesečni proces ratifikacije nije spor, ali u tom periodu tržište može podivljati i smiriti se nebrojeno puta. "Ne kritiziram to što se nije puno učinilo u ova dva mjeseca. Moja kritika ide u smjeru toga što se ništa nije učinilo 10 godina prije krize", naglašava.
"Vjerujem da ćemo vidjeti još puno prevrata na tržištu. Pogotovo s obzirom na činjenicu da još nije u potpunosti jasno hoće li eurozona iz ovoga izaći neokrznuta. Poanta je da sve ovisi o političarima. Vjerujem da postoji dobra politička volja, ali ona nije sinkronizirana s ekonomskim potrebama. Problemi su duboki", napominje Stiglitz.
"Mislim da postoji dobra šansa da za godinu dana vidimo eurozonu u manjem sastavu negoli je to danas. Postoji opći konsenzus među ekonomistima da bi se to najlakše postiglo kada bi je napustile sjeverne zemlje. Ali uobičajeno je mišljenje da se to neće dogoditi, već da će otići neke slabije zemlje što će proizvesti šok za globalno financijsko tržište poput "pucanja" Lehman Brothersa 2008. godine", kaže Stiglitz.
Forsiranje štednje eurozonu će odvesti u propast
Nadalje navodi da ukoliko Europa i dalje bude inzistirala na ovakvoj vrsti paketa štednje u Njemačkoj i bez vrste pomoći koja joj je potrebna kako bi pomogla zemljama s teškim gospodarskim problemima, kao što je Grčka, onda je gotovo sigurno da će eurozona propasti.
"Ukoliko budu išli naprijed s tim novcem, onda ima šanse za preživjeti, barem neko vrijeme. Europska središnja banka ključna je institucija, jer jedina ima fleksibilnost da učini potrebne poteze u vrijeme krize", napominje Stiglitz.
Grčka ima potencijal, samo joj treba pomoći da potakne rast
Navodi kako je uvjerenje Nijemaca da ECB ne bi trebao kupovati obveznice Italije i Španjolske, i tako u pitanje dovoditi svoj bonitet, pogrešno, jer su u protivnom izgledi eurozone jako slabi. "Grčka neće nužno bankrotirati ukoliko joj se da dovoljno pomoći. Grčka ima ogroman potencijal rasta, tako da ukoliko Europa da dovoljno novca, ona će se razvijati i to će joj omogućiti da upravlja svojim dugovima", navodi.
"Problem je što dosad nisam vidio nijedan oblik potpomaganja rasta, već se forsira model štednje kako bi se kontrolirao deficit. Nisam baš optimističan da će se na takav način izbjeći bankrot", zaključuje Stiglitz.