Tehnologija bespilotnih letjelica ili dronova intenzivno se do sada koristila u oružanim sukobima 21. stoljeća, ali rusko-ukrajinski rat potiče inovacije u njihovoj uporabi kakve nisu viđene na drugim ratištima i objektivno ga približavaju autonomnom načinu ratovanja.
Tu treba istaknuti da se pod autonomnim ratovanjem podrazumijeva uporaba autonomnog oružja, odnosno, po znanstvenoj definiciji, svakog oružja koje je sposobno samo birati i napadati mete.
Prema raspoloživim podacima, barem onima koji su dostupni širokoj javnosti, u vojnim arsenalima svjetskih supersila još se nisu razvile konačne verzije autonomnog oružja. Bespilotne letjelice s projektilima, razna robotizirana oklopna i naoružana vozila, dakle, ne spadaju u ovu klasu oružja jer njima i dalje upravljaju ljudi. Makar se to upravljanje realiziralo i daljinskim putem.
Zašto je rat u Ukrajini pogodan za korištenje dronova?
Dosadašnji tijek rata u Ukrajini pokazao je kako nijedna od sukobljenih strana nije uspjela u namjeri postizanja zračne nadmoći. Iako je većina zapadnih vojnih analitičara očekivala da će rusko vojno zrakoplovstvo brzo preuzeti kontrolu nad ukrajinskim nebom na samom početku sukoba, to se nije dogodilo, baš naprotiv.
Većim dijelom zastarjela, ali odlučna i uporna ukrajinska protuzračna obrana, koja je kasnije ojačana setom suvremenijih zapadnih sustava, uspjela je odbiti i odvratiti ruske zrakoplove od napada u blizini i preko granica zemlje.
Nemogućnost bilo koje strane da se probije kroz integriranu protuzračnu obranu druge strane natjerala ih je da povećaju agilnost svojih snaga na terenu i više se oslone na otpornije vrste oružja, uključujući topništvo dugog dometa, projektile i pogotovo bespilotne letjelice.
Upravo su prethodno spomenuti uvjeti doveli do razvoja novih tehnologija dronova koje bi mogle odigrati važnu ulogu u otporu Ukrajine na rusku agresiju, ne samo u taktičkom već i strateškom pogledu.
Od letjelica koje stanu na dlan do dronova težih od 450 kilograma
Naime, od bespilotnih letjelica koje stanu na dlan do dronova teških više od 450 kilograma, Ukrajina je izgradila i nabavila raznoliku flotu letjelica na daljinsko upravljanje kako bi zakomplicirala i osujetila napredak Rusije.
Opseg ove tehnologije koja se stalno razvija i njezina sve veća uporaba signaliziraju ne samo potencijal dronova u pariranju mnogo skupljim i glomaznijim borbenim sustavima, te na taj način izjednačavanju nejednakih tehničko-brojčanih uvjeta u rusko-ukrajinskom ratu, već i njihovu sposobnost da utječu na vođenje budućih sukoba.
U prvim fazama rata, kada su ruske sposobnosti protuzračne obrane i elektroničkog ratovanja bile neusporedivo manjeg kapaciteta i učinkovitosti nego što je trenutačna situacija na bojišnici, ukrajinske su se oružane snage s velikim postotkom uspjeha oslanjale na veće bespilotne letjelice, odnosno dronove poput turskog TB2 Bayraktara.
Glomazni dronovi brzo izašli iz upotrebe, mali su promijenili sve
Sposobnost TB2 da nosi višestruko streljivo zrak-zemlja i da lebdi u duljem periodu omogućila je ukrajinskim snagama probijanje ruske protuzračne obrane i udare na teške ciljeve. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, a Rusija preuzimala veću kontrolu nad nebom, ovi glomazni modeli dronova su se mogli lakše otkriti i oboriti, što je smanjilo njihovu učinkovitost i samim tim učestalost uporabe.
Naravno, zbog paketa senzora i znatnog dometa TB2, koji još uvijek omogućuju prikupljanje obavještajnih podataka, Ukrajina ih se nije potpuno odrekla, ali su je uvjeti na bojišnici ipak primorali da se prebaci na korištenje tehnologija manjih dronova.
Uvođenje u borbene operacije velikog broja manjih bespilotnih letjelica pokazalo se kao dobitna kombinacija i točka preokreta u ratnim igrama ukrajinskih vojnih stratega s moćnom ruskom tehnologijom. Dronovi manjih gabarita su Ukrajincima prije svega dali bolji uvid u širinu bojnog prostora te samim tim veće sposobnosti za gađanje vojnih ciljeva
Dron može postati borbeni za smiješno malen novac
Također, ne treba ignorirati ni činjenicu da su ovi elementi vojnog hardvera kudikamo jeftiniji od raznih klasa oružja približnih razarajućih potencijala. Na primjer, za oko 1000 američkih dolara po jedinici mala se bespilotna letjelica vrlo lako, uz primjenu suvremene tehnologije, može prenamijeniti za specifična borbena djelovanja.
Ukrajinci su u cilju gore navedenog usmjerili značajne aspekte svog domaćeg gospodarstva. Na taj su način umnogome uspjeli podržati novi lanac opskrbe bespilotnim letjelicama povećavajući kapacitete njihove proizvodnje kroz jednostavniju i bržu izradu te formiranjem javno-privatnih partnerstava. Posljedica toga je da je početkom 2023. godine Ukrajina imala svega sedam domaćih proizvođača dronova, dok ih danas ima najmanje osamdeset.
Ruski odgovor
Što se tiče ruske uporabe bespilotnih letjelica, Moskva koristi domaće modele, kao što su Orion, Eleron-3, Orlan-10 i Lancet. Međutim, treba istaknuti da je daljnji snažan prodor u razvoju ove suvremene tehnologije spriječen sveobuhvatnim sankcijama koje je kolektivni Zapad uveo Moskvi nakon invazije na Ukrajinu.
Samim tim ruski proizvođači dronova su umnogome zaustavljeni u aktivnostima bilo da se radi o proizvodnji ranijih modela u kojima su se ugrađivale određene inozemne komponente ili o razvoju naprednijih tehnologija.
Umjesto toga, prema kredibilnim američkim i britanskim obavještajnim izvorima, Rusija se obratila Iranu za stalnu opskrbu. Posljedica suradnje dviju zemalja u ovom području je i činjenica da Rusija trenutačno raspolaže velikom flotom iranskih bespilotnih letjelica Shahed-136, koje mogu nositi 45.4 kilograma eksploziva u dometu od 1931 kilometra.
Utjecaj na rat
Prije svega rusko-ukrajinski rat je pokazao, prema analizama vojnih stručnjaka na Zapadu, da je prednost dronova u njihovim malim gabaritima, ubojitosti, jednostavnosti upravljanja i širokoj dostupnosti.
Uporabom bespilotnih letjelica komprimira se takozvani lanac eliminiranja protivnika, skraćujući vrijeme od trenutka kada je meta otkrivena do trenutka kada je uništena. Također, ojačavaju se sposobnosti vojske da izvidi prednji rub bojnog polja.
Dronovi s duljim profilom izdržljivosti mogu učinkovito provoditi sate izviđanja olakšavajući naprednijim dronovima da izvode precizne napade duboko unutar neprijateljskog teritorija. Drugi modeli omogućuju pojedinačnim vojnicima da prate kretanja protivnika bez opasnosti po život ili promjene već zauzete pozicije na bojišnici.
Bespilotne letjelice mogu igrati i važnu međunarodnu humanitarnu ulogu, primjerice provodeći procjenu borbene i kolateralne štete ili razotkrivajući ratne zločine.
Izazovi obrane
I Rusija i Ukrajina su svojim presretačima i topništvom u dosadašnjem tijeku rata oborile tisuće dronova. Razlog je vrlo jednostavan: dronovi su osjetljivi na protuzračnu obranu. Bespilotne letjelice s izraženim radarskim presjekom zapravo su laka i spora meta za presretače protuzračne obrane i topove protiv bespilotnih letjelica, pogotovo dronovi većih gabarita.
Međutim, ovdje se nameće još jedan problem. Naime, riječ je o kontinuiranom korištenju pretjerano skupih suvremenih sustava za obaranje jeftinog oružja kao što je dron, koji mogu stajati tisuće ili čak milijune dolara.
Izazov koji se nameće pred vojno-tehnološki kompleks kao posljedica spomenutog problema je potreba za razvojem i korištenjem obrambenog protuzračnog sustava koji je jeftiniji od mete. Ključna protumjera koju su do sada poduzimale obje zaraćene strane bila je korištenje elektroničkog ratovanja u obliku ometača, spoofera (lažnjaka) i visokoenergetskih lasera, koji sprječavaju dronove u dosezanju cilja.
Razne vrste ometača (nalaze se u vojnom arsenalu i Rusije i Ukrajine) šalju snažne elektromagnetske signale koji mogu uzrokovati da ciljani dron padne na tlo, skrene s kursa ili se okrene i napadne operatera. Kako rat napreduje, obje strane neprestano ulažu u razvoj nove tehnologije i prilagođavaju taktike elektroničkog ratovanja kako bi se suprotstavile inovacijama protivnika.
Perspektiva uporabe dronova u rusko-ukrajinskom ratu
Rusko-ukrajinski sukob pokazao je da inovacije u tehnologiji bespilotnih letjelica mogu promijeniti ravnotežu snaga posebice u domeni protuzračne obrane. Dok Rusija nastoji izgraditi džepove zračne nadmoći i ojačati proizvodnju bespilotnih letjelica i obranu od njih, Ukrajina nastavlja razvijati više ili manje sofisticirana rješenja.
Prema kredibilnim američko-britanskim obavještajnim izvorima, Rusija je u partnerstvu s Iranom završila izgradnju tvornice bespilotnih letjelica u Tatarstanu, oko 800 kilometara istočno od Moskve, gdje bi se, prema procjenama, moglo proizvoditi oko šest tisuća prototipova dronova Shahed-136 (koje je Moskva preimenovala u Geran-2) do sredine 2025. godine.
Također, procjenjuje se kako bi ova proširena proizvodnja mogla biti dovoljna da se nadomjesti nedostatak ovog tipa oružja, s čim se Rusija trenutačno suočava na prvim crtama bojišnice. Time bi se, smatraju navedeni izvori, Rusi mogli etablirati kao dominantna strana u sukobu.
Promjena prirode ratova
Međutim, sposobnost Ukrajine da nabavi i prikupi tehnologiju komercijalnih bespilotnih letjelica, taktički ih modificira na terenu koristeći povratne informacije u realnom vremenu te promijeni njihov modus operandi kako bi uspjela "nadmudriti" ruske sustave protiv bespilotnih letjelica pokazala se, barem do sada, ključnom za njene ratne napore.
Premda je nadjačana u snazi i broju, ukrajinska vojska pokazala je kako pametna tehnološka prilagodba može promijeniti ratovanje 21. stoljeća. Ostaje vidjeti hoće li u ratu dronovima inovativnost Ukrajinaca biti dovoljna za održavanje balansa s ruskom kvantitetom i snagom.