Franičevićevo djelo i cjelokupni opus lirski su i epski komentar jednog vremena, ustvrdio je Maroević, dodavši kako se za njega običava reći kako je partizanski pisac. No, kako je dodao, u njegovu stvaralaštvu progovara glas poniženih i ugroženih, a njegov ideal pravde ima nespornu humanističku podlogu.
Prve je stihove objavio 1940., kao zemljoradnik i nedovršeni gimnazijalac, a njegove poetske zbirke koje su uslijedile afirmirale su ga kao pjesnika.
Obrat u njegovu pjesničkom stvaralaštvu nastupio je prelaskom sa standarda na dijalekt u zbirci ´Šaka zemje´, tiskanoj 1974., ocijenio je Maroević.
Govoreći o Juri Franičeviću Pločaru kao romanopiscu, Maroević je rekao kako u ´Gluhim zvonima´, objavljenim 1956., autor na istančan način prikazuje psihološki karakter likova.
Godinu dana kasnije uslijedio je roman ´Raspukline´. Prikazujući ambijent uoči rata, Jure Franičević Pločar prikazuje pukotine i raspukline u društvu i pojedincima, ustvrdio je Maroević.
U romanu ´Vir´, za koji je višestruko nagrađivan, prikazuje kalvariju jedne jedinice raspršene u brdu, konflikt određenog i nadređenog, te dijalektiku ponašanja u graničnim situacijama.
Prisjećajući se svog poznanstva s Pločarom, član-suradnik Akademije Nikica Petrak ustvrdio je kako bez obzira na to što se misli o njegovoj političkoj biografiji, riječ je o čovjeku nacionalnog poriva čije je pjesništvo bilo lišeno ideoloških tragova.