U PONEDJELJAK u Mostaru je održan okrugli stol o temi "Muslimansko pitanje u Europi" u organizaciji nevladine udruge Međunarodni forum Bosna a na kojem su istaknuti intelektualci raspravljali o odnosu kršćanstva i islama u Europi. Poglavar Islamske zajednice u BiH, reis-ul-ulema Mustafa efendija Cerić, u uvodnom je izlaganju istaknuo kako Europa treba cijeniti duh islama koji je, po Cerićevim riječima, spasio europsku filozofsku tradiciju.
"Suprotno uobičajenom uvjerenju da se muslimani ne mogu prilagoditi europskim vrijednostima, mi vidimo da muslimani različitog porijekla znaju kako treba raditi i živjeti u europskom okruženju i to vrlo uspješno", rekao je Cerić. On je izrazio žaljenje što muslimani danas u Europi žive, kako se izrazio, "u nekim vrstama enklava", dodavši kako "razlog za to nije u islamu". Naglasio je da je "Al-Qaida neodgovorna organizacija koja čini muslimanski život u Europi vrlo teškim". Temu je do kraja aktualizirao prof. dr. Ivo Banac tvrdnjom da u posljednjem desetljeću u Europi raste islamofobija.
Postoje, u tome smislu, vrlo neugodne situacije, ali to nam nije alibi da ih ne analiziramo. Islamofobija ili nerazumijevanje duha islama raste, bez ikakve sumnje, zahvaljujući djelovanju ekstremnih islamističkih grupa.
Odrubljivanje glava zatočenika u Iraku ili Saudijskoj Arabiji od strane grupa koje su, po svemu sudeći, povezane s Al-Qaidom, stravičan su fenomen, doduše prilično staromodan, ali vrlo efektan u cilju da okrene stomak građanima u otvorenim društvima zahvaljujući psihološkoj labilnosti gledatelja prijenosa tih smaknuća.
Prisustvujemo nastavku rata i terorizma ali drugim metodama, manje ubitačnima od aktiviranja bombi u automobilu ili oko pojasa samoubojica, ali isto tako usmjerenima ka pokretanju volje stanovitih grupa ili vlada. U slučaju otmice Filipinskoga radnika, teroristi su uspjeli dobiti obećanje Vlade u Manili da neće slati nove snage u Irak. Odrubljivanje glava nije novost. To je vrsta smaknuća koja se koristila čak i prije pojavljivanje moći Grka i Rimljana. U novije doba, tehniku su usavršili Francuzi - giljotinom. Islamisti su taj obračun koristili u otmicama stranaca u Libanonu osamdesetih. Danas, ta vrsta smaknuća je legalna u samo četiri države na svijetu: Qatar, Yemen, Iran (lani je ponovo iskorištena nakon puno godina) i Saudijska Arabija, gdje se ubija javno. Prošle godine u toj zemlji su bez glave ostala 52 muškaraca i jedna žena. Tako se kažnjavaju mnogi delikti, od homoseksualnosti do ubojstava.
Treba znati da ni Kur-an ni islam kao takav ni šerijatski zakon ne promoviraju tu strašnu kaznu koja se u Europi koristila sve do 1977. kada je u Francuskoj odrubljena posljednja glava odlukom suda. Ali mnogi zagovornici ili branitelji islamskih terorista smatraju da je ta vrsta smaknuća najmanje bolna.
Ipak, odrezati nekomu glavu i snimku pustiti na Internet ili je emitirati putem televizije, jaka je poruka a egzekutore pretvara u prave moćnike.
Ono što nam se ne smije dogoditi jest poistovjetiti te ubojice koji se predstavljaju kao sljedbenici islama sa muslimanima koji žive među nama, do nas ili u našem okruženju, niti sa ostalim muslimanima diljem svijeta. Islam je vjera koja propovijeda mir a Kur-an je nepresušno izvorište pravoga mirotvorstva. Kur-an kaže da ako netko ubije drugog čovjeka, kao da je pobio čitav svijet jer je jedna božanska duša u svima.
Jedno od Božjih imena u Kur-anu je selam, što znači mir. Teška je kleveta tvrditi da je islam ratoborna religija koja zagovara sveti rat. Islam ne pozna pojam svetog rata. S ovim izražajnim dvojnikom pogrešno se prevodi višeznačenjski izraz džihad, a to je vjerska dužnost za vanredna vremena. Džihad znači uložiti vrhunski napor kako bi se postigao neki važan cilj. Zato džihad se ne smije izopačiti u napad. Njegov cilj je, ukoliko se baš mora pojaviti ili tumačiti u vidu rata, upravo da suzbije agresiju, tlačenje i nepravdu, ono što bi našim rječnikom nazvali zakonitu obranu.
U islamu, kao i u kršćanstvu, izgradnja boljeg čovjeka stoji na prvome mjestu. A to sigurno nije na pameti onima koji drugima režu glave. To muslimani nisu. A nisu ni kršćani oni koji mrze muslimane.
U svakom slučaju, vjerski je mir pretpostavka međunarodnoga mira. Da bi se dogodio mir među vjerama najprije trebaju ponestati predrasude i nesporazumi. Tuđu religiju treba upoznati i naučiti je poštivati. Tri sam godine proučavao islam dok sam živio u Sarajevu pa mi se onda dogodilo da sam jednom prilikom, u džamiji, doživio Božje blaženstvo promatrajući molitvu muslimana dok sam pokušavao biti u duhu pobratimljen s tim pobožnim ljudima. Od tada znam da mi je musliman brat i da je Allah i moj Bog.
Drago Pilsel