EUROPSKA komisija danas je objavila graf koji se temelji na podacima ECDC-a, a koji pokazuje odnos cijepljenih i umrlih u zemljama Europske unije. Podaci o procijepljenosti odnose se na odrasle građane, dakle sve starije od 18 godina. Podaci o umrlima odnose se na 14-dnevni period u studenom.
Graf se ukratko može opisati ovako: što je više cijepljenog stanovništva, to je manje umrlih.
"Podaci pokazuju da što je veća procijepljenosti, to je manja smrtnost", piše Europska komisija u opisu grafa objavljenog danas na njihovom Twitter profilu.
Irska na vrhu
Tako je na vrhu procijepljenosti Irska. Tamo je procijepljeno 93 posto odraslog stanovništva. Na milijun stanovnika imaju 15 umrlih u 14-dnevnom periodu.
Slijedi Portugal. Kod njih je procijepljeno 92 posto odraslih, a imaju 10 mrtvih od korone na milijun stanovnika.
Isti postotak procijepljenih ima Malta. Ona bilježi 0 mrtvih od korone na milijun stanovnika. Podsjetimo da se radi o 14-dnevnom periodu.
Sljedeća na listi je Danska s 89 posto procijepljenih i 10 umrlih na milijun stanovnika u 14-dnevnom periodu.
Manji izuzetak među procijepljenima čini Belgija. Ona je procijepila 87 posto odraslih, a ima 29 umrlih na milijun ljudi u spomenutom periodu.
Time zaključujemo listu najprocjepljenijih.
Hrvatska, Bugarska i Rumunjska najgore i po cijepljenju i po umrlima
U donjem dijelu tablice je puno veći postotak umrlih.
Ovo je poredak najgorih EU zemalja po procijepljenosti.
Poljska ima 62 posto cijepljenih odraslih i 49 posto umrlih u 14-dnevnom periodu.
Hrvatska je na 55 posto procijepljenih starijih od 18 godina te ima 168 umrlih od korone u istom periodu.
Na dnu tablice je i Slovačka. Ona ima 54 posto procijepljenih, ali odudara po broju umrlih. Bilježi ih 29 na milijun, znatno manje nego druge zemlje na dnu liste.
Najgore su Rumunjska i Bugarska. Rumunji su procijepili 43 posto odraslih i imaju 267 umrlih na milijun stanovnika. Bugari su debelo najgori s brojkama od 29 posto procijepljenih i 325 umrlih.
Hrvatska četvrta najgora po cijepljenju i umrlima
Hrvatska je, ponovimo, četvrta najgora po procijepljenosti. Iza nas su samo Slovačka, Rumunjska i Bugarska.
Četvrti smo najgori u EU i po umrlima, sa 168 umrlih na milijun ljudi. Iza nas su, redom, Latvija (266 umrlih na milijun), Rumunjska (267) i Bugarska (325).
Hrvatska prošli tjedan prešla 10.000 mrtvih
Hrvatska je prošli tjedan prešla brojku od 10.000 umrlih u pandemiji.
Danas je objavljeno kako su umrle 62 osobe. Jučer smo imali najveći broj umrlih u ovom valu - 73.
Kako funkcioniraju cjepiva?
Index je nedavno objavio razgovor s Zlatkom Trobonjačom i Striborom Markovićem.
Zlatko Trobonjača je voditelj Imunologije na Katedri za fiziologiju, imunologiju i patofiziologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci. Stribor Marković je magistar farmacije i medicinske biokemije.
Oni su za Index objasnili kako djeluje cjepivo i zašto se cijepiti.
Trobonjača je objasnio kako nastaje imunost.
"U ovo pandemijsko vrijeme, svima nam treba, svi je hoćemo. No, što je to zapravo imunost? Često kažemo da je to otpornost na djelovanje patogenih mikroba iz okoliša.
Njih ne vidimo, mikroskopski su sitni, ali ulaze u naše tijelo, kroz kožu, sluznice, u krv i napadaju naše stanice, tkiva i organe. Svojim rastom nanose nam štetu, ponekad uzrokuju čak i smrt. Imunost je protuudar i zaštita, imunost je barijera između našeg zdravlja i bolesti.
Posebna vrsta patogena su virusi. Toliko su sitni, jednostavni sklopovi da se mogu uvući u naše stanice, tamo se množiti i pri tome se zaplesti u normalne stanične procese da ih nitko više ne može izvući a da poštedi stanicu", objašnjavao je Trobonjača.
"Zato naša imunost ima način da pronađe onu stanicu u kojoj se virusi nalaze i doslovce je – ubije. A ako ubiješ stanicu, ubio si i viruse u njoj. To čine imunosne stanice koje zovemo limfociti.
Ipak, dio virusa pliva u našim tjelesnim tekućinama, nije u stanicama, nego u krvi ili u sluzi. Na njih se pak lijepe antitijela, naprave ovojnicu, kukuljicu oko virusa pa se takav niti ne može uvući u naše tjelesne stanice, nego ga druge imunosne stanice, čistači - probave. I eto, ako nema virusa u stanicama, ako ga nema u tjelesnim tekućinama, imunost je obranila zdravlje.
Dakle, lijepo ju je u ovo pandemijsko vrijeme imati, no kako je steći? Kako dobiti antitijela i limfocite da nas brane od virusa? Kad živi virus uđe u tijelo, stvorimo i antitijela i limfocite, ali tek nakon 6, 7, 8 ili više dana. Za to vrijeme virus napada organizam, a ništa ga ne zaustavlja. Širi se, množi i šteti i, naravno, izaziva bolest", kazao je.
"Naša je odluka hoćemo li čekati virus s pripremljenim protutijelima"
"Što ako prethodno stvorimo imunost, ako imamo gotova, pripremljena protutijela i aktivne limfocite? Tada borba protiv virusa kreće odmah po njihovom ulasku u tijelo. U tom hrvanju virusa i imunosti dogodi se da je virus puno jači pa čovjek oboli, a ako ima neke druge bolesti i oštećenja, može i teže oboljeti, čak i umrijeti. Ponekad je imunost puno jača pa čovjek ni ne zna da je došao u kontakt s virusom, jer ga imunost u tišini eliminira. No, vrlo često, u tom nadjačavanju, virus uspije izazvati blagu bolest, ali ga protutijela i limfociti relativno brzo unište", smatra Trobonjača.
"Kako stvoriti imunost i imati je spremnu prije ulaska živog virusa u naše tijelo? Postupak se zove cijepljenje, a u osnovi je unošenje dijela virusa ili neživog virusa, čime zavaramo imunosni sustav koji stvara protutijela i limfocite kao da se radi o pravom, živom virusu. Tako unaprijed pripremljena protutijela i limfociti čekaju eventualni ulazak živog virusa, a ako uđe, odmah ga napadnu.
Naša je odluka hoćemo li čekati virus s pripremljenim protutijelima i limfocitima ili ćemo mu pustiti prednost od 7 dana. 7 dana ne izgleda puno, ali ponekad i sat može značiti granicu između zdravlja i bolesti", zaključuje.
Stribor Marković: Cjepiva protiv koronavirusa nastala su brzo, ali ne i ishitreno
Stribor Marković rekao je da cjepiva nisu nastala ishitreno.
"U dugoj povijesti cjepiva SARS-CoV-2 je tek jedan od uzročnika bolesti, ni prvi niti zadnji. Cjepiva nisu novotarija, njihova povijest seže u tradicionalnu medicinu Indije i Kine, a kao klasa lijekova stariji su od antibiotika, lijekova protiv povišenog krvnog tlaka te legendarnih lijekova poput acetil-salicilne kiseline (Aspirina).
Kao i druge lijekove, cjepiva je mijenjao napredak znanosti, osamdesetih godina nastalo je prvo rekombinantno cjepivo protiv virusa hepatitisa B i to je tada bilo pravo tehnološko čudo. Cjepiva protiv SARS-CoV-2 virusa su nastala brzo, no ne i ishitreno", kazao je.
"Prethodnici ovog virusa, SARS-CoV-1 i MERS, podučili su nas koje su slabe točke ove skupine virusa. Znanost je brza. Kao što smo nekoć imali spori internet preko modema, gdje se protok megabajta mjerio katkad i satima, sada „skidamo“ gigabajte u kratkom vremenu. Izolacija DNK nekoć je trajala tri dana, danas student biologije izolira DNK u dvadesetak minuta. Otkrivanje virusa hepatitisa C trajalo je godinama, SARS-CoV-2 virus je izoliran u par tjedana", objašnjava.
"RNK lijekovi postoje od 1998."
"Protiv napretka se doista ne treba buniti. Ako nešto niste do sada čuli, to ne znači da nije postojalo. Imena poput mađarske biokemičarke Katalin Karikó bila su nepoznata većini ljudi. Tek je vrlo maleni broj ljudi koji prate razvoj cjepiva pratio njen rad koji je omogućio razvoj RNK cjepiva. Nitko ne očekuje od široke javnosti da prati razvoj lijekova, no taj razvoj je bio oduvijek tu i dostupan kroz znanstvene radove. RNK lijekovi postoje od 1998. godine", smatra Marković.
"Povijest cjepiva isprepletena je s mitovima i krivim percepcijama. Cjepiva nisu nastala samo protiv izrazito smrtonosnih bolesti. Dječja paraliza je bolest probavnog sustava, tek u manje od 1% zaraženih virus napadne živčani sustav. I ta brojka je bila dovoljna da su bezbrojna djeca dobivala posljedice dječje paralize. Ti ljudi nestaju polako, sada su već stari, ali ja ih trenutno poznajem još dvoje živih. Neke zarazne bolesti su nestale, poput velikih boginja, a dječja paraliza je pred nestankom", dodaje.
"Neke bolesti će ostati tu, poput tetanusa i difterije, jer njihov rezervoar nije samo čovjek. Moderna društva takve bolesti ne susreću. Dovoljno je tek nekoliko godina raspada sustava cijepljenja, kao u slučaju difterije u bivšim zemljama Sovjetskog Saveza, pa da ih sretnemo ponovo", dodao je.
"I cjepivo protiv hepatitisa B, malarije i pneumokoka daje se tri do četiri puta"
"Cjepiva se nisu razvijala samo u tehnološkom smislu. Kroz povijest cjepiva pratimo veće zahtjeve za sigurnosti. Jennerovo cjepivo protiv velikih boginja je prihvaćeno u medicini jer je bilo daleko sigurnije od prethodnog postupka variolizacije. Oralno, trivalentno cjepivo protiv dječje paralize imalo je veće nuspojave od injekcijskih oblika koji se danas koriste u našoj zemlji", kaže Marković.
"Niti jedno cjepivo nije 100% djelotvorno. Neka su odlično djelotvorna, poput cjepiva protiv ospica. Neka su slabije djelotvorna, poput cjepiva protiv gripe ili malarije, no još uvijek spašavaju veliki broj života. Treća doza cjepiva protiv SARS-CoV-2 virusa u mnogima je izazvala negativne emocije, bez razloga", dodaje.
"Cjepivo protiv virusa hepatitisa B daje se tri puta, odnosno koriste se dva „boostera“, baš kao i cjepivo protiv malarije. Cjepivo protiv pneumokoka, ovisno o starosti djeteta, daje se do četiri puta. Cjepivo protiv tetanusa trebalo bi se davati u prosjeku svakih deset godina. Neka cjepiva izazivaju kraću imunost i zaštitu, poput cjepiva protiv gripe koja se daju svake sezone čak i ako su isti sojevi. Neka se ne trebaju davati često – imunost protiv virusa hepatitisa B u prosjeku traje preko 15 godina. Nova cjepiva protiv SARS-CoV-2 nisu ništa u tom pogledu različita u odnosu na druga cjepiva", pojasnio je.
"Usprkos nazivu „cijepi se, misli na druge“, svako cjepivo je prije svega razmišljanje o sebi. Zaštita od najtežih oblika, hospitalizacije i smrti su statističke kategorije, ali i osobne. Sve što mi možemo je pomoći si i nadati se najboljem.
Biologija je neumoljiva i naše sociološke kategorije su nebitne u odnosu na biološku realnost. Virus ne zanima previše ljudski bunt protiv vodećih struktura i raspad sustava autoriteta; našim plućima neće puno pomoći bezbrojne mesije društvenih mreža diljem svijeta, ovisnih o lajkovima i podjelama kao o kokainu; našim krvnim žilama u covidu-19 malo znače naša virtualna junačenja i objave", zaključuje Marković.