FOTO: HLJZ
SVAKI birač koji izlazi na izbore i svoj glas daje određenoj stranci ili koaliciji trebao bi, osim što će u svojem odabiru biti vođen nekim uvriježenim svjetonazorskim sklonostima, također biti barem elementarno upućen u njezin politički program – od gospodarskog i financijskog, preko obrazovnog i mirovinskog do kulturnog i zdravstvenog. Osobito to vrijedi kada se na sceni pojave neke nove 'treće opcije'.
S objavom termina naših izvanrednih parlamentarnih izbora stručna skupina Hrvatskog društva za javno zdravstvo Hrvatskog liječničkog zbora obznanila je početak projekta Zdravstvo na izborima 2016. Primarni ciljevi projekta „Zdravstvo na izborima 2016.“ su unapređenje kvalitete razvoja i provođenja zdravstvenih politika te unapređenje upravljanja zdravstvom kroz stručno djelovanje prema političkim akterima. Ovaj projekt dio je kontinuiranih aktivnosti kojima se prate zdravstvene teme u izborima od 2005. godine. Stručnu skupinu čini pet liječnica i liječnika s akademskom pozadinom, te jedna politologinja.
Svim je strankama upućen poziv da koriste alate razvijene unutar projekta, koji će im pomoći da razviju kvalitetne zdravstvene programe za predstojeće izbore. Također, građanima su upućeni upitnici kojima će moći online kontinuirano provjeravati i pratiti programe stranaka. Evo što su o iskustvima projektnog rada rekli nositelji projekta Aleksandar Džakula (Aleksandar Džakula) i Karmen Lončarek (KL).
PROGRAMI SU NERAZUMLJIVI
Je li moguće jednostavno čitati i razumjeti zdravstvene politike koje se nude u ovim izborima?
Aleksandar Džakula:Tko god da pokuša uspoređivati, ili bar razumjeti stranačke programe zdravstvenih politika u ovogodišnjim parlamentarnim izborima, naći će tu zadaću, izuzevši par svijetlih primjera, veoma zahtjevnom. Naš projektni tim izdvojio je pet glavnih skupina problema s kojima se sreću svi koji su poželjeli saznati što nas čeka u zdravstvenom sustavu kroz nekoliko narednih godina.
Zašto je teško analizirati zdravstvene politike u izborima 2016?
KL: Problemi postoje već i prije početka same analize, na posve pojmovnoj razini. Naime, brojne su proturječnosti i nejasnoće u korištenju pojedinih pojmova. Iako se radi o pojmovima koji su stručno vrlo precizni, u analiziranim politikama oni se koriste kao tzv. plastične riječi. Plastične riječi su pojmovi poput „problema“, "razvoja", "sustava", "informacije","komunikacije", „stresa“, koji se često koriste bez stvarnog značenja i supstance, ali stvaraju dojam stručnosti, znanstvenosti, te tako pojačavaju dojam autoriteta i kompetencije onoga tko te plastične riječi koristi. U našoj analizi najčešće se kao plastični pojmovi koriste „javno zdravstvo“, „privatizacija“, „racionalizacija“, „decentralizacija“, „centri izvrsnosti“, te „funkcionalno povezivanje“ (malu abecedu nesporazuma pogledajte dolje).
Je li razumijevanje sustava samo stručno terminološki problem?
Aleksandar Džakula: Terminološke nejasnoće po svoj prilici proizlaze iz nerazumijevanja sustava, napose njegovih strukturnih elemenata i odnosa među njima. Tako se u politikama ne uvažavaju temeljni dionici i odnosi u zdravstvu: građani (pacijenti) – pružatelji usluga – platitelji usluga – regulatori, pa nisu jasne niti njihove buduće uloge, odnosno predviđeni utjecaji politika na svakoga od njih.
Nadalje, ne uvažavaju se zakonske odrednice i okviri kojima je zdravstveni sustav određen. Također se u politikama ne slijedi temeljna logika procesa zdravstvene zaštite, tojest, slijed potprocesa: promicanje zdravlja - prevencija bolesti - rano otkrivanje bolesti – terapija – rehabilitacija.
U gotovo svim politikama nedostaju reference na iskustva i prakse drugih zemalja.
Zašto je važno razumjeti sustav?
KL: Iz nerazumijevanja sustava proizlazi nerazumijevanje mehanizama upravljanja tim sustavom, što se ogledava na mnogim mjestima u tekstovima politika.
Primjerice, ne uvažavaju se elementi niti slijed u procesu promjena: definicija problema – analiza resursa – izbor prioriteta – angažman resursa i dionika – evaluacija.
Očito je i nerazumijevanje vremenskih dimenzija predviđenih promjena, te se u pravilu ne navodi u kojim vremenskim okvirima se planira pojedina intervencija odnosno promjena: mjeseci, godine, ili pak dulje od desetljeća, što je uobičajen okvir za javnozdravstvene intervencije.
Adž: Vlada i nerazumijevanje razlika između makro- i mikrointervencija. Primjerice, ta razlika je posve zanemarena kad je riječ o upravljanju ljudskim resursima kao makrointervenciji, za razliku od mikrointervencije kao što je odobravanje specijalizacije.
KL: Nema niti jasnog razumijevanja razlike između cilja i sredstva intervencije. To je vidljivo, primjerice, kad se govori o informatizaciji kao da je ona cilj sama po sebi, iako je informatizacija zapravo sredstvo kojemu je cilj korištenje podataka za upravljanje i odlučivanje.
UZAK FOKUS TEMA
Obuhvaćaju li zdravstvene politika sve relevantne teme?
KL: Izrazito je sužen broj i složenost obrađenih pitanja o zdravlju i zdravstvenom sustavu, pa dominira dvadesetak uskih tema, npr. plaćanje usluga u hitnim bolničkim prijemima, poskupljenje dopunskog zdravstvenog osiguranja, liste čekanja, nabavka skupe opreme, izgradnja pojedinih objekata.
Adž: Nedovoljno su obrađene, ili posve zaobiđene kompleksne teme: cjelovita prevencija kardiovaskularnih bolesti, cijepljenje, specifične nejednakosti u dostupnosti zdravstvene zaštite, upravljanje skrbi za kronične bolesnike, palijativna skrb, integrirana skrb, prevencija ozljeda, te brojne druge domene koje su neposredna odgovornost države.
Dominiraju „reaktivne politike“ koje su usmjerene na već provedene, tekuće ili najavljene promjene od strane neke druge političke opcije. Često to zvuči kao „mi smo - oni su“ i „mi ćemo - oni će“.
Mogu li se svi građani pronaći i prepoznati u ponuđenim zdravstvenim politikama?
KL: Nažalost, nema cjelovitog pregleda intervencija prema dobi ili zdravstvenom stanju, to jest, ne definiraju se skupine građana, problemi, niti kriteriji za provođenje pojedinih promjena i intervencija. Uopće, prevladava fokusiranje na zdravstvene usluge, umjesto na zdravlje građana.
OPĆE OCJENE PO STRANKAMA
Možete li reći nešto više o konkretnim programima?
ADŽ: Pa eto, programi HDZ-a i Narodne koalicije su tek djelomično ispunili stručne kriterije, ali su znatno napredovali u odnosu na lanjske izbore. Sadržaji su dopunjeni, a prioriteti su dijelom promijenjeni.
KL: MOST je istaknuo neke aktualne teme, ali je, slično većini stranaka, temama pristupao neujednačeno. Svakako bi bilo dobro da se zna tko su članovi stranačkih timova koji su pisali programe. Živi zid je vrlo usko fokusiran na samo nekoliko tema.
Aleksandar Džakula: ORAH je ponudio najcjelovitiji opis sustava i prioriteta, ali na ove izbore izlazi sa zdravstvenim programom iz studenog 2015. bez ikakvih promjena ili dopuna. „Pametno“ je naglašeno isticao operativnu i poslovnu dimenziju zdravstva, i uopće, usmjereni su pretežno na ekonomiku zdravstva.
Što bi bio zaključak vaše analize?
KL: Ukratko, zdravstvo je sagledano uskim pogledom kao kroz cijev, a na osnovu takvog uvida nude se samo fragmentirana rješenja.
Aleksandar Džakula: Ukupan materijal zdravstvenih politika ostavlja dojam da nam nedostaje i sagledavanje cjelovite slike kako sadašnjeg, tako i budućeg, „reformiranog“ stanja. Zato je osobito važno razviti uvid da problemi našeg zdravstva nisu ni po čemu jedinstveni, već su poznati u mnogim drugim zemljama, te su za njih razrađena rješenja temeljena na dokazima.