STVARI su u Zagrebu stvarno postale gadne kad HDZ izigrava - i to vrlo uvjerljivo - moralnu vertikalu. Još su gadnije kad se Milan Bandić poziva na institucije, glumi pravednika i legalista. A najgadnije postaju onda kad SDP ne želi prihvatiti činjenicu da bi referendum protiv Milana Bandića trebao ujedno biti i referendum protiv SDP-a, njegove bivše stranke koja ga je podržavala, branila i opravdavala.
Tko s Bandićem tikve sadi...
Kako šuplje zvuči ona poslovica o sađenju tikvi s vragom u trenutku kad bi se SDP-u na glavu mogao srušiti cijeli svijet. Koliko god su uvjerljivi argumenti kojima ih u Skupštini rešeta HDZ, a na cesti gomila bijesnih građana, toliko šuplje zvuči nemogući zahtjev za Bandićevom ostavkom, kao i isprike Borisa Šprema zbog Bandićeve vladavine i njegove tvrdnje kako je ovo "novi SDP neopterećen prošlošću". "Učinili smo sve što je u našoj moći da problem riješimo", kazao je Šprem, misleći pritom valjda na dizanje ruku od čovjeka kojeg je postojeći šef stranke Zoran Milanović još prije godinu dana gorljivo branio od svih ovih kritika i optužbi.
Zašto se Milanović ne ispriča?
Zašto se Zoran Milanović ne ispriča Zagrepčanima? Kako je s lakoćom pljuvao po autorima otvorenog pisma u kojem su ga javni djelatnici, novinari i simpatizeri stranke pozivali da se obračuna s Bandićem, tako bi s tom istom lakoćom mogao izaći pred građane i ispričati im se.
Kao što je na to otvoreno pismo, sastavljeno prije ravno dvije godine od strane Dražena Lalića i potpisano od 26 javnih osoba, odgovorio kako SDP "nije prava adresa za ovakvo pismo jer problemi o kojima govore ne stanuju u njihovoj stranci, mogu biti samo privremeni podstanari, kao što mogu i u svakoj sredini", tamo bi sada mogao pronaći pravu adresu da se ispriča zbog Bandića. Ili zauvijek zašutjeti, zajedno sa svojim gradskim vijećnicima.
Upomoć, HDZ je u pravu!
Zaboga, HDZ je u pravu! Ima li gore od toga? HDZ s pravom kritizira SDP zbog pogodovanja Horvatinčiću, zbog zaštite Bandića, zbog korupcije, zbog obmane građana, zbog kompromiserstva, zbog milijun stvari. Zbog toga što je taj isti Milanovićev SDP (a ne neki novi, valjda Špremov SDP) prije godinu dana stajao iza Bandićeve kandidature za gradonačelnika, u vrijeme kad se već sve znalo - ne samo za Varšavsku, nego za još desetak drugih Bandićevih svinjarija. Što je tada govorio Milanović?
Recimo ovo: "Opet se kao i pred prošle izbore pojavljuju priče o prijavama i dokumentima protiv njega, a te optužbe imaju jednako smisla kao i one da ja tučem ženu". Ili ovo: "Bandić puno radi i ima puno rezultata. I puno prostora za još više u budućnosti". Ili ovo, još bolje: "O Bandićevoj krivnji ne mogu govoriti jer je ne vidim. Znam da Bandić uvijek preuzima odgovornost". Ili možda ipak ovo: "Neću tražiti od njega da promijeni stil jer čovjek je stil, to je isto kao da tražite od mene da promijenim svoj stil. Ja nisam školski odgojitelj."
Mala cijena za veliku sramotu
Mnogi su tada Milanovića pozivali da se jednom za svagda odrekne Bandića. Neka riskira gubitak Zagreba, neka riskira raskol u stranci, neka riskira gubitak vlasti, jer to bi bila mala cijena za ono u što bi se sve to moglo pretvoriti. Pokazao bi odlučnost i vjerodostojnost, stao iza principa i vrijednosti. Međutim, on je ostao vjeran Bandiću.
Stao je iza svih njegovih projekata, podržao ga na lokalnim izborima (i usput budi rečeno, sa svojom listom dobio manje glasova od samog Bandića), pa je sada red da zajedno s Bandićem snosi odgovornost. Ako ide gradonačelnik na referendum, neka ide s njim i šef stranke koja ga je kandidirala. I to ne samo zbog Varšavske.
Jadan je ovaj pokušaj moralne diferencijacije unutar SDP-a, kao i javno distanciranje od Bandića. Kao da su odjednom, gotovo preko noći, na površinu izbile sve njegove malverzacije i muljaže. Kao da se o svemu tome nije pisalo i pričalo prije najmanje godinu dana, dok se blatni trag vuče i deset godina unatrag. SDP kao da se probudio iz kome.
A da je Bandić ostao u SDP-u?
Što bi se, recimo, dogodilo da je Bandić bio dovoljno lukav i ostao u SDP-u? Da nije počinio političko samoubojstvo kandidaturom za predsjednika države, nakon koje smo mu s pravom predskazali početak kraja? SDP bi danas opet bio suzdržan, kao što je to bio svaki put kad nas je želio uvjeriti da su time zapravo protiv.
I stvari opet dolaze na isto: kao što su SDP-ovci proteklih godina, braneći Bandića, govorili da brane stranku (a time i sebe, svoje sinekure i sitne interese), tako danas braneći stranku indirektno brane Bandića. Odnosno, daju mu priliku da lakonski poruči: "Da su moji kolege drugačije glasali u Skupštini, ja danas ne bih imao problema". Cinizam s pokrićem.
A taj cinizam ide tako daleko da danas s pravom možemo konstatirati kako Bandić - nije kriv. Krivi su oni koji ga nisu zaustavili. Ne samo prije godinu ili dvije, nego prije pet ili deset. U svakom slučaju, prije nego što je nanio štetu: ne SDP-u, jer nas za njegovu sudbinu doista nije briga, nego gradu Zagrebu i njegovim građanima. I ne samo da ga nisu zaustavili, nego su ga još štitili, opravdavali i pomagali mu da ostane na vlasti.
Zajedno došli, zajedno neka odu
Koga sada briga što je Milanović mrzio Bandića, što ga privatno nije podržavao i anonimno opanjkavao po novinama? Pamtimo samo službenu statistiku, a ona govori da je SDP ruku pod ruku s Bandićem došao na vlast, vladao Zagrebom i davao pokriće mutnim poslovima. Pa bi stoga bio red da zajedno s njim, ruku pod ruku, i odstupi s vlasti.
Umjesto da pruža priliku HDZ-u da dijeli moralne lekcije i Bandiću da se poziva na zakone i institucije. To je previše odvratno. Čak i za hrvatske standarde.