FACELIFTING HSP-a i njegovog predsjednika, započet u režiji Tuđmanovog ministra vanjskih poslova, dobio je celuloidni nastavak, a u redateljskoj stolici se ovaj put našao ovlašteni sineast pokojnog vrhovnika.
Osim Sedlara, tu su i ostali uobičajeni sumnjivci: Martin Sheen, kao narator koji se dobrano trudi pravilno izgovoriti Her-vat-sko Sa-go-rje i Chap-rass-lee-ja, kao i izraelski producenti, koji financiraju njegove projekte nakon što je u nepovrat otišla izdašna pomoć "mlade demokracije" i isisanog partnera Igora Prizmića. Šteta što se u priči o Đapićevom životnom putu i povijesnom zaokretu nije našlo mjesta za Borisa Miholjevića, jer kud ćeš boljeg za priču o travestiji nego starog feminiziranog mačora i Sedlarovog Salomea.
Sedlar se nažalost okanio trasha (Fergismajaniht), a nasreću i morbidnosti (Četverored), pa se promoćurno okrenuo štancanju dokumentarno promidžbenih uradaka rađenih po narudžbi za političare. Đapićevi "Korijeni" (sa doduše nešto okljaštrenim mladicama što su rasle previše udesno), su zasad treći takav film; nakon "Tuđmana, hrvatskog Georgea Washingtona" i "Kad mrtvi glasuju", filma o Borisu Mikšiću. Međutim, smiješi nam se i tetralogija, jer prema Sedlarovim informacijama, francuski producenti su iskazali veliko zanimanje za film o Branimiru Glavašu, koji se, naravno, u njegovoj režiji, uskoro počinje snimati.
Film o Đapiću je pačvork, koji počinje s promidžbenom uvertirom o prirodnim ljepotama Hrvatske i ljudskim kvalitetama izvrsnih sinova i kćeri koje je dala Domovina, nakon čega se prelijeva u priču o siromašnoj, ali ponositoj i nacionalno i vjerski svjesnoj obitelji sa obronaka Dinare, u kojoj je majka držala sva četiri zida kuće, a otac prehranjivao obitelj teškim radom u Njemačkoj.
Đapić odvrti cijeli svoj život, od toga kako je "barefoot boy from Chaprazlija" postao predsjednik stranke "bez koje se ubuduće neće moći zamisliti hrvatska Vlada", a dio kada se prisjeća izmještanja obitelji u osječku Retfalu je emotivni vrhunac filma. Prepričavajući prvi očev dolazak u novi dom, kojeg do tad nije vidio, kao i neizmjernu sreću i pjesmu koja je potom uslijedila, Đapić se rasplače, a kamera ga cijelo vrijeme prati.
Kao i u svim ostalim promidžbenim filmovima, život političara je prikazan kao svakodnevno davanje i žrtvovanje da bi zemlji i narodu bilo bolje, a Đapić ljubi djecu u narodnim nošnjama poslije mise, pomaže staricama u staračkom domu, prodaje zemičke na štandu i radi sve ostalo što je potrebno za Hrvatsku. Cijelo vrijeme ističe da je odgojen tako da ne mrzi nikoga, ali da poštuje svoje.
Dužna pozornost je posvećena borbi za neovisnost Hrvatske, s posebnim naglaskom na rekonstrukciju pronalaska tijela njegovog strica Ante, posljednje žrtve Udbinih egzekutora, kojeg su zbog angažmana u hrvatskoj emigraciji ubili u njegovom stanu u Nuernbergu, a njegovo tijelo je prvi pronašao upravo Anto Đapić.
Posebno je zanimljivo kako film tretira raskol u HSP-u i proustašku prošlost stranke, koje se Đapić posljednjih godina svim silama trudi rješiti prikazujući u stvarnosti i u filmu to kao preobrazbu od davnog zastranjivanja, jer "HSP je u prošlosti imao uspona i padova", a neoustaštvo i štovanje Pavelića & Co. diskretno prebacuje na teren Dobroslava Parage, tumačeći da je do podjele u stranci došlo zbog toga što Đapić nije želio da stranka baštini tamne dijelove hrvatske prošlosti. Kutinski sabor stranke se ne spominje, kao ni Pavelićeve slike u stranačkim prostorijama ili pokazivanje visine kukuruza dizanjem desnice.
Pričom o "Jošui" Josipu Franku, počinje Đapićeva filosemitska ispovjed, divljenje i potpora Židovima i njihovoj državi, praćena slikama njegovog posjeta Izraelu i odavanjem počasti žrtvama holokausta u NDH. Neprimjereno duga i sa ostatkom filma prilično labavo povezana, čini se kao očita pogodba sa izraelskom kućom Filmind, po načelu: "mi tebi promidžbu i one man show (auto)biografiju (dokumentarac je ustvari Đapićev monolog, ispresijecan tek sa nekoliko dokumentarnih snimki), a ti nama iskupljenje u Yad Vashemu sa kippehom na tjemenu".
Đapić: Ovo će biti jedan od nagledanijih filmova ove godine u Hrvatskoj
LIDER HSP-a je u razgovoru poslije projekcije filma "Korijeni za budućnost" odbacio nagađanja da je njegov domoljubno-promidžbeno-biografski blockbuster nastao isključivo za potrebe predizborne kampanje:
"Ako se ovo tumači kao kampanja, meni ne smeta. Ja sam prije svega sretan da je hrvatska premijera uspjela i da su obje dvorane Kaptol centra bile prepune".
Na primjedbu potpisnika teksta kako bi netko neupućen, gledajući film, pomislio da se radi o djelu koje veliča hrvatsko-izralesko prijateljstvo, Đapić jer odgovorio :
"To su bile zamisli producenata i to morate njih pitati. Dogovor je bio da se ja ne miješam u scenarij i proizvodnju filma, a zauzvrat su oni nama pomogli u pripremi izborne promidžbe. Meni ta izraelska komponenta, te dvije minute moje priče ne smetaju, dapače. Film je financirao izraelski producent koji mi je ponudio poslovni prijedlog da on HSP-u napravi spotove za predizbornu kampanju, već nam je režirao konvenciju stranke, a zauzvrat sam dopustio da se moji materijali koriste u ovom filmu koji oni kane distribuirati na nekoliko američkih televizija. Naravno da se ovaj film može tumačiti i kao promidžbeni, ali ja sam uvjeren da će bez obzira na to ovo biti jedan od najgledanijih filmova u Hrvatskoj ove godine."
HSP Productions priprema još iznenađenja
"Film ide u distribuciju preko HSP-a , što je novina u političkom životu Hrvatske jer sama polemika i kontroverza oko Hrvatske je pun pogodak, a ono što slijedi je mala tajna jer pripremamo još sličnih akcija. Konkurentima ne možemo parirati novcem, ali možemo ovakvim potezima i mislim da ćemo dobiti izbore", kaže Đapić.
Nova hrvatska flmska zvijezda, međutim, nije znala da film o političaru baš i nije tolika novost jer je isti redatelj, Jakov Sedlar, snimio film o Borisu Mikšiću. Đapić je iskazao veliko zadovoljstvo što uskoro slijedi još jedan film o hrvatskom političaru, ovaj put o Branimiru Glavašu:
"Mislim da je film o Glavašu pun pogodak, podupirem tu ideju francuskih producenata i ako ikako budem mogao pomoći u realizaciji tog filma, rado ću se odazvati.", poručuje Đapić.
Pero Kovačević: Ministarstvo turizma može koristiti film o Đapiću u promotivne svrhe
"Film je super i nije samoreklama Ante Đapića kao što neki tvrde, nego govori o lideru jedne stranke, njenoj bogatoj povijesti i povijesti Hrvatske. Ministarstvo turizma može koristiti film u promotivne svrhe", kazao je Pero Kovačević.